November 30, 2007

Pusti, pusti vodu !



Evo polako se dokotrljasmo i do najdrazeg dana u radnoj sedmici. Petak, Friday, Freitag....


Ontario se polako priprema za dugi, dugi zimski period. Zimske gume su na autu, peci ociscene i spremne za akciju, kilogrami industrijske soli su vec u nasim garazama, pleti salove, sarene kapice, tople dzempere i vunene rukavice...Zima, zima e pa sta, ako je zima nije lav.


Konacno sam shvatio sto na kanadskim cigaretama pise "Smoking is a risk to your health". Samo jos nisam shvatio kako su u ovoj zemlji koja vodi racuna o svemu, na taj veseli slogan ipak zaboravili dopisati "during the winter".


Biti pusac u danasnjoj Kanadi...bolje je biti zec u sumi, krme u Teheranu, desna ruka Dalaj Lame u Pekingu, bolje biti janje na raznju ili americki vojnik u Bagdadu, bolje biti rucak u necijem tanjiru, bolje je biti partizan 1942. na Igmanu, sve je bolje nego biti pusac u Kanadi.


Ako dragi citaoce ovih redova jos uvijek nisi pronasao vezu izmedju naslova ovog posta, prilozene fotografije i uvodnika, nemoj se nervirati bez razloga. Sjedi, popij kafu, zapali kao covjek (ako jos pusis). Ako si u medjuvremenu prestao / prestala pusiti, samo sjedi, popij kafu i sjeti se kako smo nekad dimili skupa u skolskom klozetu***. Gasne komore svih logora ovog svijeta su se lako mogle uporediti sa toksicnom gustinom dima koji je kuljao iz te prostorije. Bilo smo svojevrsni promotori 'unisex' koristenja wc-a, ali samo za potrebe pusenja. Musko, zensko, ko te pita...jedino dozvoljeno pitanje je 'imas cigaru' ili 'imas vatre' sve je drugo bilo nebitno.


Konacno, cuje se zvono, vracamo se nazad u nase klupe onako dobro usmrdjeni, ali ostalo je jos malo vremena, koristi se odmor do samo kraja i vise od kraja...ostaje mozda nekih 30 sekundi vremena za igru niskog ulaganja ali visokih rizika...ubacivanje upaljenog opuska u otvor od ventilacije...po cvoku. Obicno ljudi ljudima pisu omage, ovo mu dodje kao neki omage javnoj prostoriji. Hajde sta ima veze, neko mora i to zapoceti.






*** Ako si u medjuvremenu prestao(la) i piti kafu i pusiti, nisi trebao(la) ovo ni procitati. Male su sanse da ce ti se omaci onaj maleni osmjeh, ono kad se samo krajicak usta zavrne prema gore, ono kad pozelis da mozes samo jos jedan mali odmor provesti u gasnim komorama II gimnazije.


Prva Mjesečnica

Sretan vam prvi mjesec na blogu četvrtog sedam.
Ovaj prvi mjesec je bio vrlo ohrabrujući i toplo se zahvaljujem svima na objavljivanju slika, sjećanja, nadanja, zgoda, nezgoda i svega što vole mladi.
Ne daj se generacijo!

November 29, 2007

Zidne novine


Dragi moji iz IV7,

Poslije duzeg razmisljanja ipak se odlucih staviti ovdje nase zidne novine (dvoumila sam se najvise zbog nekih kompromitirajucih sadrzaja ;-) a i da dam svoj mali doprinos na smijesna sjecanja.
Odusevljena sam Harisovom idejom i mislim da ce ovo biti veoma interesantna “priprema” za proslavu 30 godina mature.
Inace, kao sto se vec zna, zivim u gradu nase mladosti, udata za jednog finog momka, ups…covjeka (kojeg sam uspjela donekle pokvariti :). Imamo malog djavolka u obliku cetverogodisnje Ene tako da smo u svijetu bajki i lego kockica za razliku od vecine vas koja se bori sa pubertetima ili fakultetskim dilemama. Poslije 13 godina rada za humanitarne organizacije sa nehumanim radnim vremenom, konacno uzivam ne radeci nista. Za sada je tako a i ko bi zaposlio zenu sa stalnim prijateljem Alzhajmerom.
Radujem se svakoj vasoj poruci (umirem od smijeha) i jedva cekam da poslije veceg okupljanja na nasem blogu, krenu ozbiljne pripreme za proslavu.
Sve vas pozdravlja i voli,
Elma

November 28, 2007

Slicice...






Ovog se sjecam bolje od dogadjanja iz skole! A vi?!

November 26, 2007

žvaka

Gaudeamus igitur,
Iuvenes dum sumus;
Post iucundam iuventutem,
Post molestam senectutem
Nos habebit humus.
Vivat academia,
Vivant professores,
Vivat membrum quodlibet,
Vivant membra quaelibet,
Semper sint in flore!

November 21, 2007

Top Ten


Evo raja, na Ljubišin zahtjev, otvaramo novu sekciju.
Da vidimo koliko se događaja možete sjetiti da ih ubrojite u 10 najvažnijih, najinteresantnijih, najzanimljivijih, najsmješnijih ... naj, naj, naj
Evo šta je Terzinih Top Ten:
  1. (Ovo je za one dusmane iz IV10) kad su nas uzeli u finalu kosarke. Vidjelo se da je tekma izgubljena, ali to nije ubilo kreativnost navijackog odjeljenja IV7.... 'istorija - popravni, istorija-popravni'...nasa razrednica igrom slucaja predaje istoriju IV10
  2. Hajde kad vec ogovaramo IV 10 da nastavimo i sa njima...Mito Sarajlic, strah i trepet za sviju, javno kritikuje ucenika koji se prilicno usarenio sa svojom odjecom: "Bolan ...(ime)...kako si se to obukao?" Razred se odvaljuje od smijeha "Sta jeeeee....ja sam za vas Pariz" odgovara doticni...ucenici IV 10 jedva su prezivjeli taj dan
  3. Milorad Mijatovic (direktor) upada na cas engleskog i ne moze se cudom nacuditi da nas drug Ibro nije vlasnik bifea nego ucenik naseg razreda...ocito da su se samo sretali u bifeu
  4. Majka jednog od 'boljih' ucenika gimnazije, nakon informacija zatice svog miljenika u skolskom dvoristu kako pusi iz skole. Nesretna zena ga ganja po dvoristu i mlati kisobranom. Ko je ovo vidio, pamtice za zivota...
  5. Jedan razvaljeni frizider od sladoleda u Zaostrogu ili Maloj Dubi, najedanje 'besplatnim' sladoledom iz istog, strah od zakona...jedno falsifikovano pismo kasnije (laznjak poziv u SUP na svjedocenje)...prica koja je usla u legendu
  6. Ivo izvini, ovo moram staviti u komentar "Jurkovicu....da pokusamo!" rekla bi jedna profa. Tandem iz zadnje klupe do vrata T&T (Trnka & Terzic) umiru od smijeha.
  7. Intelektom bogata igra razrednog "Rollerballa" Kome je palo na pamet da posipa vodom one vinas plocice da igra dobije na dinamici kao i u broju ozljeda?
  8. Ja H-N-D-N, a N-I-M-P-O-R. Intelektualne igre za vrijeme casova muzickog vaspitanja. Odgonetnuti sta je Karadza htio da kaze. Svaki njegov cas nam je barem odnio po jedan dan zivota, ali o cemu bismo sada pisali da njega nije bilo?
  9. Istorija umjetnosti - kad rijec turbe postane tabure...ili kad je neko iz IV9 opisivao crkvu svetog "mraka" u Veneciji...vjecito ozbiljni Smajo!
  10. Sta bi smo mi danas imali od nadimaka da nasa Mirsada Tirovicka, Tira, nije imala onakav rukopis kakav je imala i da ga nas Selak Josip nije onako lijepo citao to slovo 'n'.

Hajde da vas vidimo ...

November 19, 2007

Zadnja klupa do vrata


Ime: Ljubisa

Prezime: Terzic

Rodjen: 1962, Sarajevo

Nastanjen: Tvrdjava Vukova sa Ontarija, Toronto

Zanimanje: Provjereni borac u redovima komandanta Marka, Blafa i Zalosne sove

Informacije vrijedne pomena: I dalje ista velicina farmerki kao u gimnaziji

Proslave: Ove godine proslavio 30-godisnjicu vjernosti Phillip Morris-u i Marlboru

Porodicni covjek, ozenjen za gimanzijsku tihu patnju Adrijanu Semjan (cekao, cekao i docekao), tata, babo, otac, stari, dzangrizalo, ludjak, bijesni ris, cale, cace, pape, dad, daddy, matori dvojici djecaka Aleksandar (uskoro 17 godina) i Andrej (uskoro 10)

Trenutno: smijem se kao ludjak citajuci Sejin komentar.

Nasao sam i ja nekih nasih slika iz gimnazije, nije puno, ali s obzirom da nam i nije previse ostalo, obecavam da cu ih i ja pronaci, skenirati i sve ostalo. Selim se ovih dana pa da se odmah zna, ne dajem obecanje - ludom - radovanje, nego kad otvorim one uzasne kutije i pronadjem te slike stavljam ih na blog.

Drago mi je procitati narode da ste zivi, a kako vidim i prilicno dobrog raspolozenja. Nisam znao da vas je toliko u srodstvu sa onim zlocestim cikom iz Njemacke koji sve stvari sklanja po kuci ali bez vaseg znanja. Jesenko i ja smo se malo dopisivali ljetos, pa smo sa radoscu skontali da nas pamcenje jos jako dobro sluzi i da smo nabrojali onako iz prve svih 40 + likova koji su prodefilovali I, II, III i IV7 razredom.

2002 sam se vidio i sa Tirovickom, nismo imali vremena za neku kafu, ali smo dotakli toliki broj tema da je naprosto nevjerovatno koliko se toga moze reci u jedinici vremena zvanoj minuta.

Da rijesim dilemu Stele Dujmovic, Stela je u Toronto, vidjeli smo se nekoliko puta ali u posljednjih nekoliko godina se nismo ni culi ni vidjeli.

Ko je ono spomenuo da je Darko razbio prozor....nc...nc...nc... to je takva greska, jer u danima kolektivne odgovornosti smo uporno tvrdili da je razred razbio prozor a ne pojedinac.

Dakle, Harise lijepo je da si ovo pokrenuo i kako vidim, odziv je prilicno dobar pa se barem 10-tak ljudi javilo, Tijana, Nera, Dijana, Sejo, Jesenko, Irena, Sanela a naravno i ostali koji se na ovaj blog dopisu/upisu/uclane/ispune aplikacije/ drago mi je procitati o vama i doznati gdje ste i sta radite.



November 17, 2007

odoh,zaboravih,izgubih

...izađoh na malom(ili velikom)odmoru da popušim jednu ispred škole... i od tada se ne sjećam baš puno.Sve nekako hoću da se vratim ali ne nalazim vrata,nikako da se sjetim gdje se trebam vratiti.
Pravo neka dobra cigareta,možda je to bio i joint.Otkako odoh, zaboravih po šta sam to pošla,pa se po putu i izgubih.I tako tražeći ono što sam izgubila usput pokupih : prihvatljivog muža(kom.1), potomke(kom.2,oba muški spol),podosta masnih nakupina (radije kažem godine nego kg),kakav takav posao i užasnut pogled krize srednjih godina.Draga mama ,baš mi je lijepo...neka,neka tako mi i treba!
I tako ,kao da čekam da se ujutro ponovo probudim i pođem u školu. Obećavam,neću više pušiti,vidite kako to utiče na orjentaciju u prostoru i vremenu,a što je popušeno,popušeno je!
Radujem se susretu generacije i volim vas!Irena
P.S. I meni Alzi najavljuje posjetu.

November 16, 2007

Hej raja, da se i ja vama javim. Preko Suzane sam nasao Harisa, a preko njega i vas.
Izuzetno mi je drago sto sam ponovo sa vama zajedno, pogotovu sa ovima preko "bare". Neke nisam vidio ni cuo od 1980 . ali jos uvijek nas znam nabrojati po abecedi. Ovamo ostvarujemo kontakte nas 17 koji su u Sarajevu a nas 5-6 smo u stalnim kontaktima. Ivo , Zoka, Ranko i ja smo cesto zajedno, prikljuci nam se Sladjana, tako da smo neki dan se sastali i dogovorili za naredno ljeto generalnu probu godisnjice mature pa ako neko ima u planu da dodje ovamo, neka planira oko avgusta.
Inace u Sarajevu su jos: Kenan Vucijak ( direktor skole- eto dokle nam je doslo skolstvo) Sabina, Hujicka, Emina, Nermina Kovacevic, Suzana, Elma, Hasan( bolestan dobro) Mesa Hamzic( imo infarkt i rak debelog crijeva al jos uvijek aktivan i trenira djecu fudbal) Aco ( medicinski brat i to na porodilistu- upala mu kasika u med a i ogadile mu se neke stvari, bar tako kaze) Ibro (burekdzija) Prelic Nermina (nismo znali za nju do prije neki dan).

Od nase raje neznamo nista za : Dragana, Snjezu, Natasu, Doroslovicu, Delibasica, Zinku, Galicku , za Stelu sam cuo bio da je ubijena sa majkom zajedno u Sarajevu, cak je i prijavljena u Medjunarodnom crvenom krstu kao nestala osoba al nakon istrage se ustanovilo da to nije tacno i da je negdje u Kanadi.
Kako godine prolaze mi se ovdje sve vise okupljamo oko ove nase raje koji su doktori a i kako nebi kad je rat ostavio ogromne posljedice po nase zdravlje.

Istrazujuci ko sta radi od ove nase raje, vidio sam da nema nijedan penzioner pa sam ja odlucio otvoriti i tu stranicu i penzionisao se sa 31.12. 2004 godine kao oficir Armije BiH, sa jednim priznanjem iz rata i sa jednom i po nogom. Stao sam na minu radeci posao i izgubio cetiri prsta na lijevoj nozi, dio tabana ( osae metatarzalis ) i 23 loma potkoljenice. To se desilo kad je vec rat stao (19.07.1996. godine.
Ostale su posljedice ali hodam bez stake i to dok se nisam ugojio na 120 kg, Zelengoru sam pregazio za 6 sati i 30 minuta. Ozenjen sam i to odavno, imam troje djece, Emina , 4 godina fakulteta, Sabina, 4 razred srednje i Mahir, 7. razred. Mene supruga goni da nastavim sa fakultetom, kaze: bolje se osjeca kad je udata za studenta nego za penzionera.

I na kraju moji dobri prijatelji, imam jednu molbu za ove koji su blizu Jesenku Jelicicu.
Gonite ga odozgo, misli li on da cu mu ja ovakav copav ici ganjat nezavisnost Kosova.

Sviju vas pozdravljam!

Sejo Koso

Iz mog gimnazijskog dnevnika

3.10.1977. utorak


Danas smo razbili prozor u skoli,u stvari razbio ga je Darko,zamalo nije ispao.Dobili smo novu profu geografije,u poredenju sa Sarajlickom(primjedba 16.11.2007-sjeca li se ko Sarajlicke?) strava.
U subotu smo bili na koncertu Smakovaca.Bilo je super.Citavo vrijeme sam presjedila na Harisovim,Kenanovim i Dadinim ramenima.Tijani je bio rodendan,Vesna i ja smo joj kupile plavo slovo T od keramike,od Aide je dobila super torbu.

21.12.1977. srijeda

Poslije skole smo otisli u Galeriju.Vesna,Ranko,Dado,Darko,Sesa,LJubisa,Irena,Tiric(?) i ja. U subotu idemo kod Ranka na rodendan.Poslije duzeg prepucavanja izmedu Vesne i LJubise uspjeli smo se dogovoriti da Novu godinu slavimo kod Ljubise.Bice super,jedva cekam.

Evo do cega je doveo nas blog.Kopamo po slikama,dnevnicima,uspomenama u nadi da cemo zavarati Alzhajmera i spremni docekati tridesetu godisnjicu.

Ako se sjecas,Harise,javio si mi se prije nekoliko godina ali sam ja bila na godisnjem i rekla sam da cu ti se javiti kad se vratim.Pa evo vratila sam se.Sala naravno.Iako moj zivot izgleda kao godisnji odmor(izmedu ostalog i zato sto ne radim),ipak nije to razlog sto ti se nisam javila,vec to sto sam veliki strucnjak za nove medije pa mi se desi da izgubim adrese dragih ljudi.Nadam se da se nisi naljutio.

Inace,zivim u Rovinj,jos uvijek sa Zeljkom(razred IV4,ako ste zaboravili,to su oni papci koje smo razvalili na prvenstvu skole u kosarci)i Makom,koji trenutno studira u Rijeci.Nekoliko puta godisnje idem u Sarajevo,ali osim Elme ne vidam nikog od raje iz razreda.Nadam se da ce se sa ovim blogom i to promjeniti.

Svima veliki pozdrav od Nere

November 14, 2007

U Rajvosa prava zima

Narode, vidim da ste svi vani pa da vam malo prenesem atmosfere iz čaršije.

Sastali smo se u subotu ispred skole Slađa, Zoka, Ivo i ja , sjeli u jedan cafe u onoj zgradi prekoputa skole gdje je bio u naše vrijeme salon namjestaja. Unutra je sve u bordo boji tako da se željovci osjećaju nelagodno ali ko im je kriv sto su zalutali.

Elem, dogovor je pao da se iduće godine napravi generalna proba proslave 30 godina ( mene strah) mature. Nas u Sarajevu ima 17 i mi bi gledali da se okupimo a ako ko dođe sa strane, dobro i jest. To bi bilo negdje u avgustu kada i postoji mogućnost da nam se neko iz vana pridruži ili eventualno neko iz bližeg okruženja. Ovo ovdje ja držim na vezi a ovo iz vana nek Haris ( Bog mu pomogo što je i ovo napravio) uradi. Ovdje neznamo za Dragana, Snježu , Brankicu Galić, Natašu, Doroslovac Jasminu, Delibašića pa ako neko zna za njih gdje su javite , da ovima prenesem.

November 13, 2007

ĆAO RAJA

Hej raja, jedva vas nadjoh. Da vam malo prenesem atmosfere iz Sarajeva,a mogao bi malo i snijega. Sutra vam ostalo pisem, sada me zovu nekakvi partizani.

Pozdrav svima ! Sejo Koso

Prijatelji stari, pa, gde ste ???!!!!!

Jedva sam cekala da rascistim guzvu i da na miru sjednem i sto pre se upisem na spisak za nasu narednu, zajednicku zurku! Kada, kako, gde… ma, nije mi ni bitno, vazno je samo da je bude!!! I da vas vidim!

Kada sam pre neki dan, u beskrajnom nizu poslovnih meilova, naisla na Harisov meil i procitala “Javi se” a onda ugledala i nasu sliku … ostala sam potpuno zatecena i nespremna. Na sjecanja i emocije koje su me preplavile….Na osjecaj da posle toliko godina opet imam moju raju iz razreda.. tu ispred mene…

Slican osecaj onom koji sam imala pre nekoliko meseci kada sam u Sarajevu slucajno srela Ranka. Dosla sam da posjetim tetku u bolnici, i vidim operisao je dr Ranko Covic. Razmisljam, jel to moj Ranko… il neki drugi... ma nema drugog ... sigurno je on… studirao je medicinu… tu je... jeste.. nije.. moram da se vratim na posao al ostajem do ponedeljka da proverim … da vidim… da ga sretnem. I evo ga, u hodniku prepunom pacijenata, cekaju ga… a on … za mene isti… nepromenjen… zelim da potrcim da ga zagrlim … da saznam .. da pitam.... al stojim… ukocena…strah me je… mucam nesto… ne prepoznaje me… gomila ljudi oko nas… gledaju… a mi se ipak grlimo i plakala bi da me nije sramota…od tuge… od srece…

I zbog tog osecaja…mogucnosti… nagovestaja… Harise, care, hvala ti!!!! A najvise za sliku!!! Lepo te je opet videti J

Ja zivim u Beogradu, razvedena (po drugi put) J, nemam svoje dece L, al imam na stotine moje dece, BOSovaca! Sa zadovoljstvom vodim jednu obrazovnu alternativnu
organizaciju (www.bos.org.yu), puno putujem i trudim se da uzivam u svakom trenutku!

O onome sto se desavalo izmedju onda i sada ne bih ni da pisem. Previse je bola, teskoca, neprestalne borbe i dokazivanja. A zasto to uopste i pisati vama. Vi to znate! Sve nase price su slicne, u pitanju su samo varijacije. Bolje je da mastamo o buducnosti! I nasem zajednickom derneku!

Ako vas u medjuvremenu put nanese na ovu stranu, javite se, obavezno! Da ozivimo secanja i prkosimo Alzhajmeru.. Ja za Novu Godinu idem u Spaniju, pa ako ima neko tamo …

Gracije moje drage, ja mislim da cu u junu biti u Istri pa se sigurno vidimo tada, ako ne i pre!!!

Grli vas sve Vesna ((**))

November 10, 2007

Pozdrav iz Vancouvera

Svijet nam je svima narastao od osamdesetih...Prozivjesmo intenzivno, svako osjecanje u ovih dvadesetak i kusur godina bilo ekstremno, i strahovi i boli i radosti... sve grandiozno! I kad se okrenem iza sebe i pomislim koji me profesor najbolje pripremio za sve sto je nasu generaciju sacekalo, mislim da je Jasna Gajic. Svaki dan u zivotu kao kontrolni iz fizike ("Stavite sve stvari ispod stola..."), a zivis za suncane casove fizike u parku iza skole i izlete do Planetorijuma. Da ne spominjem kraj godine kad sam sebe ocjenjujes...Jasne Gajic sam se svih ovih godina najcesce sjecala. Sad smo puni znanja. Svima nam je Andric blizak. Svi sve razumijemo i bez analize Maje Mazar. Mi smo to zivjeli. Hodali preko cuprije... Sad valja otrpiti i tu mudrost bez koje bi lakse zivjeli. Istina je da su ljudi koje sam poslije dugih godina odvojenosti ponovo sretala ostali dobri ljudi. I radost zbog vidjenja je bila iskrena. Zato i imam vjeru da cemo se znati ponovo druziti i proslaviti ove preostale mature bolje nego pravu ( pa maturskog nismo ni imali - nema konkurencije).

Utrosih silan trud da Vam napisem nesto pismeno na svom sturom maternjem jeziku, da Vas ne razocaram, da se ne obrukam (kaze Sanela: "Ajde i ti koju napisi, ti to znas"), ali je malo toga ostalo u meni. Desilo se da sam u zivotu zavoljela gradjevinarstvo koje sam diplomirala i ne osta puno mjesta za pjesnika u meni. Sad uzivam u glumackim podvizima moje Saske (19 god), koja je student drustvenih nauka, uci sve ono sto sam ja nekada zeljela i sportskim podvizima mog vaterpoliste, srednjeskolca Marka (14 god) koji je sve sto ja nikad nisam bila, moj veliki ponos. U ovom dalekom svijetu, Zoran i ja smo sa svojom djecom oaza za sebe, zivimo jedni za druge i mislim da je to odgovor na pitanje koje cesto sebi postavljam – sta smo to uradili kako treba pa smo zasluzili takvu djecicu, odgajali smo ih uzgred, nikakve pedagogije, zivot nas nosio a mi postizali, ali su rasli okruzeni ljubavlju. Mi, kao i svi, radimo od jutra do sutra, sad su vec djeca odrasla i samostalna, pa su nam i ambicije ponovo porasle.

Jedini put sam za ovih zadnjih 15 godina bila u Sarajevu prije tri godine da obidjem mamin grob, ali vise absolutno nikoga tamo nemam, razisli se svi po svijetu ili poumirali. Prijatelji su nam i dalje ostali prijatelji ali je ta posjeta bila jedna bolna epizoda mog zivota. Iza toga smo napravili turu po Evropi, pet nedjelja obilazili rasute nam prijatelje po Evropi. Imala sam namjeru da dodjem i u Istru da vidim Irenu, Neru i Tijanu, ali se zadrzasmo na Ciovu, a djeca onda navijala da vide Dubrovnik i Veneciju, jednostavno je bilo premalo vremena za sve. A i Irenina Sutka mi je rekla u Sarajevu da njoj u turistickoj sezoni ne vrijedi ni ici, jer je stalno na poslu.

I sada se Tijana sjetim slatka od dunja tvoje mame, sjecam se Tarzanskih krikova na balkonu poslije filma, zar se svi ne osjecamo tako ponekad kao tad ona, u srcu mladi i divlji, dok se ne ugledamo u ocima svojih tinejdzera. Sad je mnogo lakse da se shvati i cijeni. Mnogo mi je zao da ih vise nema. Mi smo sad stariji nego roditelji kojih se sjecamo iz gimnazijskih dana. Kad nam prodje nasa mladost?

November 8, 2007

OVARDZ

Ovardz

Iliti Zdravo od nas sto stojimo naglavacke Down Under. Sve je naopacke, pa i ovo ljeto koje upravo dolazi i Nova Godina koja se slavi u japankama, umjesto da se grudvamo ko svi normalni ljudi.

Prvo Harise, velika VELIKA remote pusa sto si se potrudio da ovo pokrenes. Svi smo pricali i spominjali i razmisljali, a ti si jedini URADIO. Svaka cast! I sto si stavio onu sliku, finu, u boji... Ma ima i crno-bijelog u zivotu, ali ja glasam za boju, vazda. Ne zali ih ako ih imas, stavi da ih gledamo, da nas AH podje. Moje slike su nestale vremenom, pa mi sad svaka zlata vrijedi.

Drugo, Tijanooooooo! Nasmijala sam se kad sam procitala za djecu ti. I moji slicno. Samo sto su me prevarili, pa sad jos moram i cuku da im setam!

Neki dan ih bilo 50-tak, napravila im disko u basti jedno subotnje popodne. Imali Francuze na razmjeni studenata sa srednjom skolom gdje moji idu. I sjetila se nasih derneka, gitara i izleta. Mislim se "Boze, ova bi djeca tako bila sretna kad bi imala pola nase mladosti, druzenja i prijateljstava iz gimnazije." Da i poslije skoro 30 godina mogu da odu na bilo koji aerodrom na svijetu, da ih doceka prijateljsko i po pravilu, uplakano od srece, lice. Kao sto nam se desavalo na putesestviju prije 4 godine.

Sve se potajno nadam da cu uspjeti da popijem kafu sa gracijama u Istri slijedece godine. Za nas "odozdo" to je malo jaci poduhvat, pa se ne desava cesto. Ali za svaki slucaj, pristavite jos par fildzana negdje pocetkom jula.

Jasenko, brate, gdje me nadje sa onim citanjem... Kad bih samo mogal da se sjetim tog trenutka. Tijanin rodjak Alzhajmer mi je u posjeti...

Jel' mi to starimo ili...

Ljudi moji, dok se nismo totalno pozaboravljali, idemo se organizirati za tih 30 godina, nije malo, ali još uvijek nije ni previše!

Nas četiri gracije se nalazimo uredno svih tih godina (tu i tamo nam se priključi i Biljana, kad stigne u Evropu, kao ovo ljeto), Istra nam je poveznica, iz praktičnih razloga (iako za obljetnicu mature predlažem i znam da je dobro jedino - Sarajevo!). Sve znamo jedna o drugoj, i djecu si poznajemo, i muževe, razmjenjujemo i brige, i strahove, i recepte, i vježbe i baš se dobro zabavljamo kad se sretnemo... Tu i tamo spomenemo i ostale, ali do ovog ljeta ja to nekako nisam shvaćala ozbiljno... I kad se ljetos krenulo s reminiscencijama na temu "IV 7" , pri čemu su me cure blijedo gledale kad su skužile kako se ja pola stvari ne sjećam ( ma dobro, nekih sam se i prisjetila, a za neke sam folirala da jesam), debelo sam se zabrinula! Ili sam na početku alzheimera, ili su s gubitkom roditelja izblijedjele veze sa Sarajevom, ili sam jednostavno tip koji živi u sadašnjosti i planira budućnost, a razmišljanja o prošlosti, uz crno-bijele fotografije, sprema na tavanu, gdje čekaju neka druga vremena, kad će biti više vremena za prisjećanja (možda i više potrebe nego sada)... S druge strane, moji roditelji su tako svoje bračno putovanje odgađali za penziju, pa se nikada nije desilo! Možda bih trebala izvući neko naravoučenije iz toga - dakle, carpe diem!

Stanje: udata - za Gorana veterinara; djeca: Nikola (16 , srednjoškolac, trenutno zaluđen Warcraftom), Adrijana (13, darkerica koju, skupa sa mnom, trese pubertet); ja - bibliotekarka u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, živim u Labinu (stari grad, ispod zvonika); u kontaktu još s mojom kumom Aidom R. (telefon i mail); slika (i moja i ostalog) - neki drugi put :)

U mislima s vama (pa bilo je i vrijeme), a nadam se i na ovom blogu,Tijana

November 4, 2007

Ubi me prejaka riječ

Ovo nije priča o Branku Miljkoviću , pjesniku koga smo svi voljeli i citirali.
To ja samo pokušavam da započnem dijalog. Naime, tako ovaj blog fercera: dok ne dobijem dovoljno adresa i otvorim pristup novim autorima iz IV7, svako može da objavljuje kroz komentare na tekst. Dobio sam sedam novih email adresa i par ohrabrujućih komentara, što je za prvu sedmicu ohrabrujuće. Evo i prve slika razreda.

Idemo dalje.