Eto, zahvaljujuci Harisovom strpljivom radu, omoguceno nam je da podijelimo jedni sa drugima neki redak kad pozelimo.
Upravo sam saznala da je kod moje prijateljice ustanovljena dg carcinoma dojke. Prije par godina radile smo zajedno u bolnici i samo mogu zamisliti kako joj je sada tesko biti sa obje strane: pacijent, koji u isto vrijeme poznaje strucne detalje svakog koraka teske borbe koja je ceka. Statistika nemilosrdna, ishod neizvjestan, treba joj snage...
Sjetih se jednog petka popodne u toku svoje rotacije na onkologiji. Zena u ranim pedesetim dosla da zapocne chemoterapiju nakon operacije dojke. Onkolog i ona utvrdjuju detalje o toku terapije koja zapocinje tog popodneva. I u cijeloj toj prici i nesrecnoj situaciji, ono cime sam ja tada bila zatecena je kako je zena brizljivo uskladjivala dane chemoterapije sa svojim radnom vremenom. Nijedne sekunde nije bilo u pitanju da ona ne nastavlja redovno raditi.
Odmah sam to pridodala u kos gorcine koji sam tada jos uporno teglila na ledjima (sa gomilom drugih kosara): da, u ovoj zemlji ne daju bolovanje cak ni za ovakvo nesto!
(u kosu sam ja vec imala sto-sta o bolovanjima, kao npr. kad sam jednog dana s pocetka mog boravka na ovom kontinentu upitala kolegicu u ofisu, sa stomakom "do zuba":
- Julie, kada je termin poroda?
- Danas popodne - rece leprsava Julie, a ja, hop, mentalna zabiljeska u kos, pa i ne primjetih kako Julie sva sija).
Kasnije, oslobodjena gorcine po pitanju uskracenog im bolovanja, ja sam se divila zeni sa karcinomom i njenoj snazi da aktivno zivi svoje dane uprkos svemu. Divila sam se, naravno, i leprsavoj Julie, i pomislia: a bice ipak da smo mi zivjeli malo razmazeno.
Elem, razmazeni ili ne, ovdje, tamo ili onamo, sa omogucenim bolovanjima ili ne, na isti nam nacin teske bolesti prestaju biti samo statistika. Ne znam kad se samo naslagase godine, ali odjednom se primakose kardioloski uzvicnici i upozorenja na sve strane, mamogrami, pregledi debelog crijeva, prostate... Statistika bas nemilosrdna! Moze li se covjek uopste odbraniti?
Moze: ljepotom zivljenja - dok traje.
Trebalo mi je vremena da dodjem do ovog jednostavnog i poznatog recepta: ljepota zivljenja. Da osjetim koliko su vazne aktivnosti uljepsavanja svakodnevnice, sta god to za nekoga podrazumjevalo - topliji odnosi u porodici, sala podijeljena sa prijateljem, susret sa dragim ljudima (znam da se neki desavaju ovoga ljeta) - toliko mogucnosti za ljepotu!
Sve, samo ne sabotirati sopstvene zivote! Zbaciti teske kosare i ne gubiti dragocjeno vrijeme i snagu na negativnosti, ne dozvoliti da nam paznja bude odvucena u pogresnim pravcima.
I uvijek pronaci vremena za pomoci prijatelju da se brani ljepotom.
