Četvrti Sedam (1980)

IV-7 Doroslovac Jasmina

2011-05-17T21:45:00.000-07:00

Pre neki dan sasvim slucajno otkrijem na iternetu da se neko raspituje "zna li iko sta je sa Jasminom Doroslovac" .... Malo je reci kakvo sam iznenadjenje dozivjela kad sam otvorilo IV-7 blog.

Prosto ne znam odakle da pocnem. Vec nedelju dana prelistavam stranice bloga, citam komentare, gledam slike stare i nove i .... wow!!

Ja zivim u Kitchener-u, ON. Cula sam da su Ljubisa, Aida i Stela tu negdje u komsiluku ali nismo nikad kontaktirali. Sa Stelom sam se cula jednom davno, kad smo tek stigli i to je sve. Moja familija je ovdje, za Sarajevo cujem samo is prica.

Vidim 30 godina (uh!) mature se lijepo proslavilo, nije falilo ni zabave ni smijeha, puno vas se odazvalo.

Podsjetila sam se nikih dobrih starih vremena .... evo malo za dusu i sjecanje ...

I-7 .....

IV-7 ....

Plitvice 1979 ....

Ekskurzija

Bonus - Vrelo Bosne 1978 ...

Ko god vidi i procita ovu poruku puno pozdrava od Jasmine. Moj e-mail je na facebook, zainteresovani nek se jave, bice mi drago.

Sretna Nova

2010-12-31T18:35:00.000-08:00

Srecna Nova Godina

2010-12-22T20:20:00.000-08:00

Srecnu, zdravu i uspjesnu Novu 2011. zeli vam
Brankica sa porodicom

Bajram Serif Mubarek Olsun

2010-11-15T20:22:00.000-08:00

Svima koji slave i koji su docekali u zdravlju i rahatluku ove Bajramske praznike zelim

"Bajram Serif Mubarek Olsun"

Raja pa dje je ba zapelo!?

Vidim da ste lijepo napunili baterije pa se niko ne javlja,
nadam se da ste svi dobro i zdravo i da se bavite "korisnim stvarima" pa vas nema na blogu, a kad dobro razmislim bolje se baviti korisnim stvarima nego se o sebi zabaviti hahahhaha

Puno pozdrava i MS selama svima,

Saneline slike sa mature

2010-07-20T17:14:00.000-07:00

http://www.bblinks.com.au/EU2010/Matura/index.html

Fala raja

2010-07-03T22:00:00.000-07:00

Draga raja,
Kao što se iz priložene fotografije vidi, svi se jako dobro držite i izgledate (posebno ženska strana, da priznam iskreno). Hvala vam svima što ste mome Avataru Benjaminu posvetili dragocjeno vrijeme iako ste vjerovatno štedjeli svaku sekundu da je nakon 30 godina podijelite sa vašim najboljim prijateljima. Ja nisam mogao da dođem ali mislim da je moja desna ruka Bendžo uspio da upije makar dio vaše ogromne ljubavi i iskrenog prijeteljstva. Hvala, хвала, danke, وشكرا, tackar, бы поблагодарить, gracias, thank you i nadam da se vidimo ili u nekoj od narednih godišnjica ili bilo kada bilo gdje, any place-any time . Vozdra.

MATURA

2010-06-28T04:07:00.000-07:00

Moji planovi za dolazak su se pokvarili i ja ,na zalost,nemogu da dodjem.
Razlozi su ,kako Brankica pise,potpuno nevazni kad vec nemogu da dodjem.
Jako mi je zao sto se necu vidjeti sa vama ,ovo je zaista bila fantasticna prilika da se velika vecina nas ponovo sretne.
Zelim svima sve najljepse i najbolje i da mi se lijepo provedete.
Puno,puno vas sve pozdravlja ,
vasa drugarica
Natasa

Srecno 3. Jula!

2010-06-27T13:34:00.000-07:00

Dragi i neponovljivi IV 7,

Posto se dugo nisam javljala (o tome kako sam imala problema jer sam zaboravila lozinku sramota je i da pricam), prvo bih da vas sve pozdravim. Nadam se da ce ovaj zapis naci vecinu u slatkoj predpripremnoj groznici, jer se 3 juli priblizava...
Nazalost, ja ipak necu moci doci na druzenje za nezaborav (do skoro sam se sve nadala da cu uspjeti nekako izorganizovati, ali...). I potpuno je bez svrhe da sada nabrajam razloge.

Ne mogu lagati da ne zavidim onima koji ce biti na okupu (he, he, iskrenost je moja mana). Ipak, od sveg srca vam zelim prelijepo druzenje i neka ono bude samo uvod u buduca druzenja i proslave i sljedecih godisnjica. Vjerujem da ce biti dosta slikanja pa cemo i mi (nadam se malobrojni) koji ovaj put ne dodjosmo moci dozivjeti djelic atmosfere.

Veliki pozdrav svima
Brankica

P.S.
Farah je preslatka!

Farah - babina dusa

2010-06-09T07:52:00.000-07:00

Znam da znate i da ste ko ludi da vidite moju kcerkicu Farah hahahah mashala deveti mjesec, fino raste, napreduje vrti babu oko malog prsta. Zao mi je sto je necete moci vidjeti, dolazim sam i dolazim samo na maturu, dolazim 1 jula a vracam se 9 jula tako da mi se nije vodilo djete na tako kratak put ali bit ce vremena inshallah vidjecemo se samo neka smo zivi i zdravi.

Vidimo se Inshallah uskoro

MATURSKA PROSLAVA 3. JULI, SARAJEVO

2010-06-01T08:08:00.000-07:00

Dragi IV 7,

ispostavlja se da je datum proslave nase mature definisan:

- 3. juli;

mjesto :

restoran Mala basta, ul.Bugojanska 6;

vrijeme :

- 20h;

Da li ima nezadovoljnih?

Koliko ce nas biti?

Mozemo li formirati spisak ovako na blogu? Bitno je zbog broja mjesta naravno.... ako nekome iz daleka znaci dan poslije - sto da ne,tu smo....

Sanela predlaze u podne pred Egiptom, tada mozemo odsetati do skole;

Da li iko moze razrednicu da kontaktira?

Dakle, posto je razred bio napola matematicki, tako bih se i izrazila

"... saberimo se pred kafanom u 20h - udjimo u nju - i oduzmimo se "-)))

Zagrljaj od Mirele.

Šta bi Tito rekao danas, nakon trideset godina?

2010-05-04T15:05:00.000-07:00

Negdje na kraju u zatisju....

2010-02-11T09:36:00.000-08:00

Prije nego nam se desi da nas vrijeme totalno pregazi, prije nego svi Harisovi napori da nas okupi na jednom mjestu i u gradu u kojem smo ponikli, budu prekriveni prasinom istorije, htio bih se svom drugu iz 'zadnje klupe do vrata' zahvaliti na svim do sada ulozenim naporima da se dogovorimo, organizujemo, vidimo i to u onoj istoj skoli koja nas je ipak necemu naucila.

Vjerovatno cemo jednog dana svi mi koji iz ko-zna-kojih razloga ne mozemo doci na proslavu imati jedno dodatno pitanje na koje necemo moci sebi ni tacno, niti iskreno odgovoriti.

Mozda ce nam se uoci 50-godisnjice mature, tamo neke 2030-te godine konacno otvoriti oci, podici svi oni zastori i 'firange', mrene i katarakte, kad shvatimo da smo uspjesno spucali 4 godine zivota sa ljudima koji bi sigurno vise cijenili to sto nas vide na sat ili dva, nego sto nasi poslodavci koji nas godinama gledaju i cijede sve zivotne sokove iz nas mogu cijeniti i postovati. Kad shvatimo da niko od nas nije nazmjenjiv na nasim poslovima, da jedno drugacije planirano i provedeno ljeto ili godisnji odmor nas nece zauvijek odvojiti od nasih porodica, novostecenih navika ili prihvacenih obaveza. Pisem ovo, a pred ocima mi slike sa proslave u Capriju na Grbavici....citam napisano a slike iz one kafancine (jeli se ono zvala Tri fazana) iznad Pionirske doline opet iskacu pred oci...cini mi se da je to bilo petogodisnjica, mozda i nije, mozda je 5 godina bilo u Capriju...nema veze, dalje od petogodisnjice svakako nismo dogurali. Pisuci ovo, onako iz duse i srca, bez imalo aluzija, alegorija, prenesenih znacenja ili bilo kakvih jeftinih ili skupih jezickih finti koje tjeraju citaoca da trazi skrivene poruke. Da ne bude opet 'gle malu vocku poslije kise...' kise-njise, koja poezija, kako precizno odabrane rijeci...vidi gnjurca, voda mu do koljena...kad bude plime....bice tada i komentara od onih Anonymusa koji popise samo pola Viagre sa zeljom da ovdje malo podjebavaju....pa im sa zivotnom dobi u kojoj su i u kojoj je upotreba Viagre jedini nacin da ostanes uspravan ode i hrabrost

Đej' ba zapelo?

2010-01-27T08:58:00.000-08:00

Rekoh, da se tuspasim, da vidimo u kojoj smo fazi. Jesam li ja to propustio neku važnu informaciju u vrijeme zimskog sna, ne znam. Eto, Ždero reče još u Septembru da će prozvati Kantonalnog ministra, Savjet Bezbjednosti i Narodnu Skupštinu oba doma ..., pa je bilo desetak komentara na to i tako dalje...

"Šteta, baš sam imao dobrih ideja" - Karl Marks
" Ko rano rani, cijeli dan je pospan" - živa istina
"Ako neće Muhamed blogu, hoće blog Muhamedu"- stara poslovica
Eh sad, nešta ozbiljno. I ja, kao većina naše generacije, imam školarce, ograničen godišnji odmor, obaveze pravovremenog planiranja putovanja i karata, tako da do kraja ovog mjeseca moram da imam neku ideju gdje i kako se mi svi planiramo iskupiti in Šeher Sarajevo. Bilo je prijedloga za datume ali ja, da me ubiješ, ne znam više ni koji su datumi ni zašto i ni kako su ti datumi u igri.

Predlažem sljedeće:
Raja iz Sarajeva, nađite se, popričajte sa ostalim poznanicima iz generacije, i predložite jedan ili dva termina (ne više) koji bi najbolje odgovarao svima i u kom terminu se može očekivati najviše ljudi na okupu.

Mi u dijaspori ćemo se prilagoditi ako možemo a ako ne možemo, naći ćemo neki način da iskoristimo moderne tehnologije i preko Skype ili slično uspostaviti, makar virtualno, komunikaciju preko Svijeta. A ja uvijek mogu poslati svog Avatara.

Eto. Svako komentar je dobro došao.

Sretna Nova

2010-01-01T00:00:00.000-08:00

"Na 35 stepeni, ja trazim hlad"

2009-12-22T07:54:00.000-08:00

Na ovoj famoznoj karti IV-7 razbacanog po bijelom svijetu, ja primijetim da sam, nekako, od svih nas izlistanih, geografski najdalje dogurala. Do Perth-a, Western Australia. To je daleko cak i Australcima! Sto rekla jedna nena kad je sletila na Pertski aerodrom: "Sinko, jel iza ovoga nema vise nista?" Tako nekako. Osim sto ima - juzni pol. Sa kojeg nam od jula do septembra puse hladni, hladni jugo.

Srecom, u novembru je pocelo da otopljava. Djeca privode skolu kraju, sve staje sredinom decembra. Pocinju "kolektivni godisnji odmori", dolaze vrucine. Grabimo se plaze ili prije 11 ujutro ili poslije 5 popodne. Opasno je ono izmedju, a i ne mili ti se izaci na ono jako sunce. Samo te pricvrlji za asfalt i ni zasta nisi dok malo ne zahladi.

U novembru odlucismo da odemo na Bali na nekoliko dana. Nama u Perth-u, blizi je Bali nego Melbourne. I jeftiniji. I usluzniji. I interesantniji. Provescemo sedam dana u Ubudu, u unutrasnjosti "ostrva bogova". Nema plazu ni surfere, ima galerije i hramove. Bas ono sto nedostaje Perth-u.

U galeriji jednog od poznatijih Ubudskih slikara, Nghura.KK, saznajem da su njegove slike bili amblemi za WWF, da je zivio u Austriji i Ceskoj, da je imao djevojku Njemicu. Sve to davnih sedamdesetih. Dok je Lenon sa Yoko pjevao "give peace a chance". Najvise mi se svidjela jedna slika iznad ulaznih vrata. Sri Saravati, boginja Nauka i Umjetnosti. Jednom streber, vazda streber.

Knjiga"Eat, Pray, Love" je jako popularna medju zenskim svijetom. Procitala sam je za nekoliko dana dok sam bila na L'Ille de la Reunion. Prava zenska knjiga, kolege, ne trudite se. Trecina radnje se odvija u Ubudu. Zato nisam nimalo iznenadjena kad u Ubudu saznam da Julia Roberts snima film po toj knjizi. Svaku noc policijska sirena najavljuje prolazak filmskog konvoja kroz uske, "bistricke", sokake Ubuda.

Ubudska prica iz knjige prica o prijateljstvu sa lokalnim "doktorom", shamanom, travarom, vidovnjakom, all of the above. I, naravno, posto je ovaj svemir samo jedan skup paralelnih svjetova, mi se cistom slucajnoscu (da li?) sretnemo sa takvim jednim osvecenim covjekom. Koji mora da pomogne svakog ko dodje po pomoc, savjet, lijek. Mora da pomogne, a ne smije da trazi nagradu. Niposto.

Poslije nekoliko dana upoznavanja, on nas odvede u hramove u koje turisti ne idu. Malo mi je neugodno sto se masa crnih glava okrece da vidi nas dvoje. Stvarno strsimo medju tim sitnim, elegantnim, ponosnim, osvecenim narodom.

Po povratku u Perth, nas dvoje tajno, da ne cuju djeca, obecavamo jedno drugom da cemo naci sedam dana da zaustavimo zivot i odemo u Ubud. Na oporavak duse.

Da se javim svom razredu

2009-12-15T10:19:00.000-08:00

Bas mi je drago da postoji nacin da vas sve puno,puno pozdravim,
vasa drugarica Natasa

Leptirica

2009-10-31T23:59:00.000-07:00

Zdravo raja,
Svi vi koji ste se u kasnu jesen 1973. od straha pišali u gaće i spavali sa mamom i tatom, evo prilike da se malo opustite i vidite da to i nije bilo tako strašno.
Ovo se odnosi i na one koji su za Leptiricu čuli od roditelja ili staratelja.
Hu, hu, huuu!

Farah Isanovic

2009-10-07T02:19:00.001-07:00

babina kcerka

2009-10-07T02:07:00.000-07:00

Domaći zadatak a.k.a. Домаћа задаћа

2009-10-06T13:00:00.000-07:00

U ovih narednih osam mjeseci do Mature, predlažem sljedeće aktivnosti:
a) Sarajevska grupa da ispita mjesto i vrijeme okupljanja (3 Juli recimo u 4Sobe g. Safije ili novom Kabalu kod Mirze Spahića, gdje god...)
b) Sarajevska grupa da ureduje sa Monistarstvom Obrazovanja, Direkcijom Gimnazije, Savjetom Bezbijednosti Ujedinjenih Nacija, Američkim Kongresom i svim faktorima) ko, šta, gdje i kako
c) Internetska grupa (autori na ovom blogu) da nađe svako po jednog novog člana i dovede ga na blog
c) Drage moje i dragi moji, neka svako pošalje makar kratku poruku, sliku i sl. i objevi na blogu i to redom:
c.1) rođeni sa prezimenom A do K da se "objave" do 30 Novembra
c.2) rođeni sa presimenom L do Ž da to urade do 31 Decembra
... a poslije ćemo la(h)ko. Do svidanja.

Proslava mature 2010 II gimnazija gen.1976-80

2009-09-06T01:05:00.000-07:00

sacekajte malo sa datumima, ja cu razgovarati da gospodinom Safetom Kešom, Kantonalnim ministrom obrazovanja o organizaciji generaciske proslave tridesetogodišnjice mature pa vam javim. pozdrav svima vas Ždero.

Ista meta drugo odstojanje

2009-08-30T23:16:00.001-07:00

Evo šta deset godina na Zapadnoj Obali urade od čovjeka.
Evo 1999... before:

I 2009. . . after:

Ramazan

2009-08-20T20:29:00.000-07:00

Ramazan Serif Mubarek Olsun
svima koji imaju namjeru da poste mjesec ramazana
i da im Allah dz.s. ukabuli dove
Maksuz Selam

ako bog da babo

2009-06-24T20:19:00.000-07:00

Samo da vam se javim nakon dugo vremena ako se slucajno neko zapitao sta je sa mnom hahaha, nadam se da ste svi dobro i zdravo kod mene ima dosta dogadjanja, tako da neznam odakle da pocnem. Prvo sam ostao bez posla u septembru prosle godine zahvaljujuci ovoj krizi i jos uvjek sam u nekoj uzaludnoj potrazi za poslom ali nista bar za sada, arhitekti nisu bas najtrazeniji hahahahah
Poslije toga sam dobio vijest iz Sarajeva da mi je mama bolesna ( cancer na debelom crijevu ) tako da sam hitno otisao u Sarajevo i proveo skoro dva ipo mjeseca. Odmah da se izvinem svima tamo (Kosi i kompaniji) jer mi je bila ludnica i nisam ,imao vremena da se javim, nisam pojeo cevapa na carsiji za dva ipo mjeseca, a o tome sam sanjao. Uglavnom hvala Allahu dzs sve se zavrsilo dobro izgleda da je u zadnju minutu izvrsen opertivni zahvat, a postoperativni period je fantastican, nije trebala da ima nikakvih chimo terapija sto je fantasticno. Hvala bogu sve ide nabolje. U to vrijeme dok se sve desavalo ja sam adaptirao stan sto mi je drzalo fokus na nesto drugo a ne samo na bolnicu tako da sam i to uspio da odradim u velikom dijelu prije mog povratka u US.
Da sve bude jos interesantnije u vrijeme kad sam saznao da mi je majka bolesna saznao sam i jednu drugu vijest da cu ako bog da postati BABO, sto je bilo veliko iznenadjene ali jednostavno nisam imao snage ni da se obradujem jer su mi misli bili na totalno drugoj strani. Ali sad po povratku oboje uzivamo u Anisinoj trudnoci i nasem novom toliko zeljenom clanu nase porodice - curici. Oboje smo presretni, ocekujemo baby ako bog da u drugoj polovini septembra
tako da sam sad u pripremama i ponovnim adaptacijama kako bi sve bilo onako kako se najbolje moze, ne smije nista da fali babinoj princezi hahahhha.
Sad za sad toliko pa se cujemo opet
MS svima

Sretan Dan Mladosti želi vam drug Tito

2009-05-25T00:00:00.000-07:00

Jazz ba

2009-03-27T12:02:00.000-07:00

2009-03-13T07:55:00.000-07:00

Dragi moji !

Nadam se da ste svi dobro i zdravo. Hvala Harise sto si se sjetio svojih drugarica za 8.mart.
Iza mene je prilicno teska godina. Nadam se da ce ova biti bolja.Usred svega teskog sto se desavalo kad sam bila u Sarajevu ,desilo se i nesto lijepo,a to je da sam imala priliku da sretnem
ljude iz razreda koje nisam srela 20 godina. I sto je najbolje prica se nastavila kao da se nismo sreli 20 dana ,a ne 20 godina.Isto je i sa onima sa kojima se cujem ovdje. Nastavili smo gdje smo stali. Na blog odem svakih 3-4 dana da vidim ima li nesto novo. Koso, javi se sa izvjestajima iz Sarajeva.Haris za sada odrzava blog,dok zatisje ne prodje.Mnogo vas sve pozdravlja i voli vasa Biljana.

2009-03-12T00:00:00.000-07:00

pa, ni pisma, ni razglednice ... ma, nema važno

Sretan 8. Mart, Međunarodni Dan Žena

2009-03-08T06:00:00.000-07:00

Drage drugarice,
sestre, majke, kćerke, supruge i ljubavnice,
gdje god da ste, neka vam je sretan svaki dan i neka vam danas neko skuha ručak i kupi cvijeće.
Ova lijepa tradicija se ne obilježava jedino u zemlji u kojoj je započeta. Ohrabrujući podatak je da su u mojoj lokalnoj samoposluzi po prvi put napravili bukete sa oznakama IWD što neznancima ne izgleda opasno pa se usuđuju da kupe. Možda će neko stisnuti petlju pa iduće godine napisati International Women's Day hrabro bez skraćenica. Miševi, MIJ, iliti mater him...
Ne mogu a da se ne sjetim naših nebrojanih poetskih obilježavanja ovog lijepog dana uz miris pravih pravcatih karanfila. Padne mi na pamet i Fjodor Fedčešin sa najljepšom pjesmom o majci ikad ispjevanom: Njene su ruke bile u hljebu, u mlijeku ... i ne mogu da ne budem u isto vrijeme grozan i ironičan i da ne napomenem da su ga te iste ruke ubile u prepirci oko korištenja stana u radničkom naselju podno Koševskog Brda.

Ma, kod nas ti je sve tako: čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči, opet bolje jedna lijepa i jedna loša vijest nego dvije loše.
Jela je vita a bor je zelen, i, što je gore pomenuti Feđa pisao na pozivima na sastanke literarne sekcije: Vapijem za vašom prisutnošću...

Ko se sjeća ove pjesme?

2009-03-07T12:00:00.000-08:00

Krvna slika

2009-03-05T13:20:00.000-08:00

Krvna slika je kao ispovijed.
Niko je ne vadi iz čista mira i mirne savjesti. Ili ti je naređeno od Više Komande ili vrlo dobro znaš da ti nešto fali. Nije ti dobro. Znaš da si kriv. Znaš da si nečim ugrozio svoj osjetljivi organizam. A
i bolest, iako prolazna ili zarađena nekim slučajem, je na kraju tvoja krivica. Nisi se pazio, nisis se
utoplio kad je trebalo, bio si predugo na propuhu ili si kao mlada cura sjedio na betonu. Možda te je neko zasuo milionima malih razdraganih virusa kašljući ti za vrat u redu na kasi. Svejedno, mogao si se pripaziti, biti više budan, jer na kraju krajeva to je tvoj organizam i tebi je predan na korištenje. Ne možeš tek tako da se ponašaš kao da je to ničije. Ili svačije.
Krvna slika je ispiracija mnogih, od blistavog Branka Miljkovića do braće Koen. Ono što je zadivljujuće je da stotine malih brojeva uredno složenih u kolone na bijelom papiru kazuju priču o tebi koje možda nikad nisi bio svjesan. Neko je uredio grupe i napravio podjelu važnih i
nevažnih detalja u spektrumu analiziranih atributa tvoje životne tekućine. Grupe naučnih i iskusnih timova su se usaglasili da, ako hoćeš da se smatraš u normalim organizmom u optimalnoj funkciji, tvoje analiza mora da pokaže rezultate u dozvoljenim granicama. Inače si problem i za sebe, i za medicinu i za širu društvenu zajednicu.
Redovnim čitaocima ovih stranica nije promakla informacija da sam u iščekivanju najnovijih loših vijesti iz laboratorije. Vijesti su zapravo puno bolje nego što sam se nadao ali nisu ni dobre. Željezo, začudo dobro. Sedimentacija bolja. čak se i holesterol za par poena svrstau u kategoriju "pa, nije loše". Enzimi na jetri, opa 54, malkice gore od 50, a ne 123 kao prošli put. Glukoza? Eh, tu sam te čekala, kaže mi moja doktorica. E, jebiga, drugarice, pa ne mogu sve odjedno da dovedem u red. Prošli put su bili enzimi, pretprošli masnoća. Ne mogu ja sada baš da se iznova rodim. I da se rodim nanovo, toliko je problema na sve strane da ne bih ni nov preživio ni mjesec dana. Znam, znam. Ovo je zadnje upozorenje, moram ići u teretanu, hodati žustro pola sata dnevno, jesti šta i koliko smijem, gledati da smanjim stres na poslu i u porodičnom životu. Ja, svakako. Evo trčim. Polomih se. Evo odoh ja nazad kući pa ću sve to tako kako kažete. Samo mi pokažite vrata.
Nevjerovatno je kako sve što smo radili z životu nađe svoj put i proganja nas do groba. Sve lijepe i ružne stvari. Svaka čaša mehke šljive iz vojničkih dana, svaka rum kola sa gimnazijskih žurki, svaka Sarajevska piva, svaki ćevap, hurmašica, buredžik, bamja sitna, sudžuk i baklava ulaze u kalkulaciju. Svaka krupna i sitna svađa, strah, tegoba, gubitak druga i roditelja, neuspijeh i razočarenje množe ili eksponiraju prethodnu kolonu. Dodaj malo svakodnevne neizvjesnosti i eto, računica je spremna. Možeš je primijeniti na krvni nalaz, na CT, na EKG, EEG, samo izvoli... Svi aferimi polako ali sigurno uzimaju svoj danak. Kadli Tadli.
Moja je sreća da u mojoj genetrskoj smjesi ima bistrih voda sa podna Visočice i hladnih izvora na
Soukbunaru. Moja šasija i stajni trap bi se mogla uporediti usporediti sa Ladom Nivom, a motor sa Folcikom. Jedino nisam znao kad seam preuzimao ključeve da se svaki auto može poderati, a da ne govorimo o stilu "vozi miško" ili "tu je lola pario Renola".
Helem, dobro je kako može biti. Kupio sam i treći par crne opreme za trčanje. U 24 HR Fitness će mi se pravo obradovati. Nabavio sam vagu koja pokazuje sve: dnevnu potrošnju kalorija, index tjelesne mase, procenat masnoće i mišićnog tkiva, čak i težinu. Jedem malo, skidam salo, posle merim šta mi je ostalo. Krkenzi kikiriki.
Nego, pitaš me kako sam.
Pa, dobro, hvala na pitanju, a kako si ti.
Javi se.

De Profundis Clamavi

2009-02-28T09:34:00.000-08:00

Iako je broj komentara pao na 2 mjesečno i broj posjeta na 10-ak dnevno, ipak smo uspjeli prevaliti još jednu važnu stepenicu : 15000 posjeta. To za Internet nije neki rezultat kad 120 miliona ljudi ode na YouTube da vidi Avril Lavigne, Evolution of Dance ili neko debelo njemačko dijete koje psuje sve po spisku ... ali je za naš mali svijet sasvim zadovoljavajuće. Malo me zaintrigirala činjenica je neko iz ovih 67 zemalja kliknuo bar jednom i otvorio našu stranicu... Istini za volju, dvadeset sam država eliminisao jer se niko nije zadržavao okolo ali recimo Švedska ima preko 400 posjeta, Italija, Engleska, Francuska, Holandija, Izrael, Maroko, Malezija između 50 is 100... a da ne govorim o Bosni, Americi, Kanadi, Srbiji i poznate posjetioce iz Australije, Rusije, Austrije, Slovenije i Njemačke. Neko je u Brazilu proveo dva sata iščitavajući našu prepisku: tako barem kažu podaci iz analize na bloggeru.

Apelujem na naše poznate i nepozate prijatelje širom svijeta da se ne libe i ostave komentar tu i tamo, anonimno, pritajeno ili jasno i glasno, svejedno.

Ja iz dubine vičem.

Andiamo

2009-02-26T17:25:00.000-08:00

Kako se vidi iz naslova, jednoglasnom odlukom administratora ovog bloga, nastavljamo sa radom. Idemo dalje. Za iste pare. Jeste da se to ne tiče nikoga osim desetak radoznalnika koji provire povremeno da vide je li se ko oglasio ili ne-budi-primijenjeno, objavio. Ko Anika. Nekada pomislom, ovo objevljivanje i nije puno drugačije smisleno od Andrićeve definicije Anikine "objave". Daš nešto u javnost i dio tebe onda postaje svačije vlasništvo. Svako može da te citira, izvrne riječi i prilagodi prilici, da te provali, zavali i naravno literarno povali. Ili pohvali, po trećoj palatalizaciji.
I tako.
U međuvremenu moja komšinica Lynn netragom nestala na trajektu i njena porodica već odavno misli da se ubila. Njen muž ostao nedavno bez posla. Ne mislim da je to dovoljan razlog. Posebno što je ona vrstan plivač i atleta, član tzv. lokalnih Morževa koji tradicionalno plivaju u jezeru za Novu Godinu. Bili kod njih na večeri na nekoliko dana prije. Ne znam jesam li više ljudski dirnut čitavom situacijom ili sam ogorčen na način na koji se ta informacija tretira. Nakon "objavljivanja", novine i TV otvore forum za komentare tako da svako može da se preserava i igra detektiva i isljednika kao da se radi o filmu, knjizi ili ljubavnom romanu. U ratu, dok je smrt prijatelja i poznanika bila svakodnevna i neizbježna, na vijest o pogibiji nije čovjek mogao da se sabere i da razmišlja previše jer svaki momenat nesmotrenosti te je mogao koštati tvog vlastitog života. Ovdje te sve smrti i bolesti sačekaju nakon što si razvezao djecu po aktivnostima, provjerio zadaće i stavio umorne đake na počinak. Kad bi najviše volio da si sam na svijetu i da se malo presabereš, sve te loše vijesti te pritisnu i ne puštaju dok se ne predaš zamornom snu.
Ali, da ne lažem, ima i dobrih vijesti... Šta ono bi. Aha. Nešto ne mogu da se sjetim. A da. Izašli za veekend na skijanje i mlađem djetetu, komada jedan, se odveže snowboard i sa vrha planine se sjuri niz padinu. Rentana daska. Nemam osiguranje. Piši policijski izvještaj da se izvučem iz plaćanja odštete. A šta je dobra vijest? Eh, daska nije nikog ubila usput, nije nikom razbila glavu tako da makar za to ne moramo odgovarati. I još jedna dobra vijest. Bio je lijep i sunčan dan.
Šta još ima dobro? Hm, da se sjetim... DAo krv na analizu i još nisu došli rezultati. Yesss. A što je to dobra vijest. Zato, što me moja doktorica neće ružiti jer se ne pridržavam dijete i ostalih obaveza. Neće me stavljati na nove lijekove ni mijenjati terapiju. Ali najvažnije je, dok čekam rezultate, još postoji nada da je neka čudna hemija u mojoj krvi izmijenila odnos masnoća, šećera, željeza i ostalih sastojaka tako da sam ja možda nekim slučajem i zdrav.
Helem.
Možda objevim svoju krvnu sliku sljedeći put tako da moje "objavljivanje" može da preraste u novu dimenziju: moj vlastiti doprinos informacionoj prostituciji. Ili da kažem, žalim slučaj, nije za javnost. Da podignem napetost. I cijenu informacije.
Idemo dalje.

p.s.
Još jedna dobra vijest:
Napokon sam došao u posjed filma "Leptirica" nakon dvadeset godina traganja.
Zainteresovani neka mi se jave pa ću vam reći ili kako da je nabavite ili ću vam poslati kopiju.

Ko zavadi?

2009-02-09T22:22:00.000-08:00

Evo sam sačekao da boja sa ovih novogodišnjih čestitki (čestitaka) izblijedi i da prođu se na svim relevantnim kalendarima ostvari godišnja sukcesija redom po svjetovnim i religijskim brojanjima i običajima pa da pređemo na neku drugu temu.
Šta bi to bio zajednički sadržilac naše generacije rasute po svijetu.
Kod Sanele su požari, nadam se dovoljno daleko da ih samo na vijestima preživljava. U nas u SAD je raspad sistema i od danas pa u narednih pet godina će bili ili hodža ili bos (a nije loše biti ni boss). Ko preživi pričaće. Za dva mjeseca preko milion nezaposlenih dođu k'o biber po pilavu na izjave ovdašnjih "analitičara" što ih Hemon fino zove mudroserima. Opet, iz rodnog kraja opet sve poglavito negativno: nema snijega, nema plina, ima plina, nema para - to doznajem iz štampe što povremeno kupim da obradujem punicu našom domaćom literaturom.
Sve je stalo, samo djeca rastu.
Zvaću decu, decooooooo, decooooooo... ako se neko pod hitno ne prihvati ovog bloga i pokaže našem neotpornom organizmu da ćemo ako bude trebalo tri puta dnevno, jednu žličicu uz malo vode, provjeriti ko se javio, šta se dešava kod ovog i kod onog i boriti se da se čuje naš glas pa makar u toj borbi dao nečiji život.
Evo nekoliko tema po izboru a može i slobodni sastav.
Smrt fašizmu.
Ko rano rani ili je pekar ili budala.
Clara pacta boni amici. Omne onus leve erit quod bene fertur. Lorem ipsum. Hic, haec, hoc.
Danas je osvanuo divan dan. Snijeg se uhvatio po travi i djeca su krenula sa školom jedan sat kasnije.
Vita jela, zelen bor
padobran, gromobran, domobran
Oprem dobro.
Kata 2, borba sa zamišljenim protivnikom, crni pojas, sedmi dan ... nisam ništa pio.
Andiamo.

Sretna Nova 2009

2009-01-01T02:32:00.000-08:00

Samo da pozelim Svima Sretnu Novu 2009

Sretna Nova 2009

2008-12-31T23:59:00.000-08:00

Sta se tu moze reci...nakon 15+ godina vidjeti Edinu i Zoku, a nakon 6+ godina ponovo vidjeti Seju i Covu...provedosmo jedno lijepo i ugodno vecer koju mozemo nazvati "Ne moze nam niko nista", pa cak i neobicno jaka decembarska kisa u Sarajevu nije pokvarila raspolozenje...

Optrcao sam familiju, vidio prijatelje, otisao do groblja na Barama....

Svratio do Zelje na cevape i cuo najneobicnije pitanje koje konobar moze ikad postaviti covjeku koji je dosao na cevape..."mala, srednja ili velika porcija"....pa nismo u Americi da porucujemo onaj usrani Starbuck caj sa ukusom kafe...

Idemo dalje....

Skoknem malo do Zagreba....obidjem mjesta gdje sam nekada predavao, pardoncek, prodavao a i kupovao...pijaca Dolac, na Trgu.

Vidim podigli su i spomenik mojim dragim kumicama s Dolca, zenama koje su u gajbama, sepetima i cekerima donosile frisko zelje, krumpir, marelice, vrhnje i razno-razne ostale delicije za zagrebacko trziste....

Umoran tako od razgledanja pijace Dolac, shvativsi da nisam ponio moj ceker za predavanja, pardoncek za kupovanja....znam da je nesto sa nja-nja, pa skoknem malo niz stube do Trga....

....a na Trgu.....neka slika isprica sama za sebe...

Podigli veliki bijeli sator....

Sto se bijeli na Trgu velikome,

Je li to snijeg ili udara more o mramorje...

Nesto kontam, nije Zagreb nikad bio na moru, a i za snijeg je mrka kapa kad je temperatura oko 8-9 stupnjeva

Dakle, nit je snijeg, nit udara more o mramorje, nema sanse da je aga-Hasanaga podigao sator na tako bucnom mjestu...kad ono nesto najljepse...bircuz s klopom i picem.

Naletim na jednog vjestog i iskusnog predavaca, koji mi predade u ruke kobasicu, a potom i na njegovog kolegu (dakle predavaca broj 2). Mozda su i profesori, ali nisu inzistirali da im se obracam titulama, pa smo tako ubrzo presli 'na ti' pa mi je predavac 2 prodao spiku da je 'Zuja zakon'...

Pitam ja njega jel' to njegova zena stvarno opasna, jer i moja je 'zuja' ali nije opasna, a nije niti u zakonodavstvu....kaze on meni 'ma ti si bedak...Zuja je Ozujsko pivo u lokalnoj reklami...' Ubjedi mene predavac dva da uzmem i Zuju koja je 'zakon', a kako sam ja zakon uvijek postovao, rekoh same sebi da ne bih mu smio proturjeciti i tako zavrsi Zuja najprije ispred mene, potom u meni.

Tu ti se ja kod tog Zuja-zakona malo istrosih, pa rekoh idem i ja nekaj predavati, nadjem se ja s mojom koleginicom pa je pitam a sto cemo mi to predavati u Zagrebu? Konsenzusom se odluci da je najbolje predavati karte za Kazaliste, pa mi pravac pred HNK, na zdenac s nadom da cemo predavajuci ispred HNK zgrnuti velike novce, postat bogati i otici u mirovinu...auuuu, koja greska....nismo pripremili predavanja, dakle nismo imali nista za predati/prodati pa smo i ono malo kuna sto je ostalo u dzepu odlucili 'spendjati' u Kavkazu...i dalje dobar bircuz...

Mom boravku u Zagrebu, kao i podizanju borbenog morala jako su pomogli moji veliki drugovi....Marin Simic i Sejo Saxon. Prevo sam po jednu vecer s njima i njihovim obiteljima.

Sejo sprema novi CD na proljece, cuo sam neke demo snimke...mrak. Ima jedna pjesma od koje sam se najezio....

Da ne ispadne da me je Sejo nagovorio da mu reklamiram CD na blogu, ali je stvarno dobra zika.
U Zagrebu po trgovinama vidis najcudnije reklame 'mrak snizenje'....pa nisu oni izmislili taj izraz 'mrak'....brijem da smo to bili mi.

Konacno se europska turneja priblizila kraju pa sam svratio na jos jedno predavanje u Amsterdam. Tu sam se predao sarmu holandjanki, predao sam se vjerovatno najboljem duty free shopu, a onda sam se predao pilotu i rekao mu 'Teraj Misko!'

I za kraj jos malo....
Kako vidim generacijo moja od 22. novembra, niko ni rijec...
Asterix i Obelix potpisali Dayton s rimljanima, pa i ona diskusija na latinskom stade...a jeste bilo dobro ono 'pro terram...' :)
Niko ni rijec. Valjda su svi 'busy'...reklo bi se ja postadoh 'una hirunda' (slobodni prevod besposlen, zvanicno jedna lasta za one sa slabijim pamcenjem)....
Prodje i rimokatolicki Bozic...ja bio na putu i bez kompjutera. Nesto mi se cini da je bilo kod nas u razredu nekih ljudi kojima bi bio red zazeljeti sretan Bozic, a niko ni rijec da napise. Bas mi nesto krivo...k'o sjecam se da su se neki drugi praznici cestitali putem ovog razrednog bloga, pa me sramota da niko nasim prijateljima iz razreda ne uputi ni slovca za Bozic. Ja cu im s malim zakasnjenjem, ali od srca pozeljeti sretan Bozic, a isto tako cu vam svima od srca pozeljeti sretnu i uspjesnu Novu godinu kao i sretan Bozic pravoslavcima.

Cini mi se da je bilo dovoljno za ovaj put.

Veju, veju pahulje, mraz po staklu sara, stize nova godina, odlazi nam stara !

Sretna Nova 2009 Godina

2008-12-31T11:59:00.000-08:00

Slovenačka Yugo nostalgija. Kaj pa ne?

2008-11-29T12:00:00.000-08:00

Citam...ne vjerujem...

2008-11-22T15:44:00.000-08:00

Citam ovdje na ovom blogu svasta ovih dana. Citam tako, onda protrljam oci, pa se uvjerim da to nisam sanjao...
Svasta lijepo i interesantno za procitati. Vidim tamo negdje dole na nekom postu ide zestoka diskusija iz poznavanja latinskog. Mozda sam i sam kriv za to, jer nisam ispoljio opsteprihvaceni optimizam i radost povodom izbora u Americi. Suvise su jaki korijeni kapitalizma na ovom kontinentu da ijedan novoizabrani predsjednik ili premijer (Kanade) mogu promijeniti svijet. Upucenost americkih predsjednika u svjetska zbivanja je najblaze receno zabrinjavajuca, jer je novoizabrani americki predjsednik u jednom od predizbornih intervjua mrtav-hladan rekao da ima namjeru razgovarati s 'predsjednikom' Kanade !!!!

A onda uslijedi ona zestoka debata na latinskom jeziku.

Nikad vise nisam dobio od dvojke kod prof. Selaka, pa nema smisla da se sa svojim neznanjem ukljucujem i kvarim zar borbe. Auuuuu a koliko je tek tih Anonymusa...citava familija. To me malo podsjeca kad je jedan od onih legendi sportskog novinarstva najavio da iz igre izlazi igrac Cambio (s brojem 10 na ledjima) a u igru ulazi igrac istog prezimena (Cambio) ali s brojem 14. Reporter je naprosto uskliknuo od srece kada je trener najavio jos jednu izmjenu, pa je nas izvjestac sav radostan najavio da jos jedan Cambio ulazi na teren...'pa to je citavo fudbalsko pleme Cambio' hvalisao se on svojim superiornim poznavanjem talijanskih fudbalera ...

A onda procitam Svjetlanin post, pa se sjetim i njenog prvog javljanja na blog i rijeci 'ako me se jos neko sjeca' ili tako nesto slicno. Svjetlana, Svjetlana...spjevao ti razred pjesmu na rastanku kada si otisla u Kanadu da zavrsis srednju skolu, a ti nama tako. Pa nismo pohadjali skolu za retardirane ili kako se to kaze za specijalno obrazovanje....nemoj da potcjenjujes nase memorije. A ako mislis stvarno da si 'zaboravljena' daj napisi nesto da se podsjetimo tih zajednickih dana i osvjezimo sjecanja. Ako ti bas zapne, sigurno ce se naci neko da te podsjeti na dogadjaje iz proslosti koju dijelimo.
Nase sadasnjosti, a bude li lijepe srece i nase buducnosti su nesto sto ovih 40+ ljudi na spisku ovog bloga na zalost vise nije u prilici da dijeli da se smijemo a i da placemo skupa...

Skromnost je lijepa karakterna osobina samo kad je iskrena.

iz suncanog ali hladnog Minneapolisa

2008-11-18T11:02:00.000-08:00

Javljam se sa par slicica skupljenih od ljeta do juce. Jucer mi je asistent pokazivao kake se na kompjuteru moze slikati (naravno, sama nikad ne bih to otkrila) i odatle je ova slika iz kancelarije. Hanna i Miki su u ljetnom izdanju iz Lyona gdje sam u junu/julu predavala. Ova treca je iz Indije gdje sam u oktobru predavala pa onda putovala. Sad sam, sto bi kod nas rekli, prisarafila g..icu i ispravljam studentske radove.

Sve vas puno pozdravlja i rado vas se sjeca Sesa

2008-11-07T14:35:00.000-08:00

to sam ja,mirela,u sheheru...
damir sa suprugom
fedja,muz,ja i nas slatki cukica Uno
fedja sa mamom

2008-11-07T14:25:00.000-08:00

opet ja..

..jos nesto..

2008-11-07T13:25:00.000-08:00

Prvi put za mojih 47 godina da mi neko pogrijesi ime! Cuj Mirala! Shvatam Korkman preinaciti u Korman,Krkman,Koroman i sta sve ne cuh ali ime! Pa jos gdje-na spisku djaka! Ma daj...molim ispravak;

Hvala.

2008-11-07T11:51:00.000-08:00

Dragi moji iz 'iv7'...hm,hm..hm!

Sto Haris rece''...zasucimo rukave..'' evo to upravo i uradih,uhvatih se pera i papira pa da se popricamo ko bijeli ljudi:)))

Aida,Seso,Dijana,Brankice i Harise, najtoplije vam hvala na lijepim zeljama vezanim za moje zdravlje; naravno da sam vase poruke navrijeme procitala i suzu kapnula,ali nisam imala strpljenja pisati...K'o kakav voajer iscitavam manje-vise sve poredu sto se objavi na ovom cudesnom blogu /Harise od mene ti je Oscar za djelo!/ali sve mislim kako cu bas jednom sjesti i sita se napisati mog monologa..pa kome se da nek cita..i tako godina odmota a od mene ni retka!

Ne brinite,sad jesam zasjela puna stvaralackog elana ali i ta prohujala godina je poredala prioritete,tako da ipak nece biti gnjavaze na temu sta je sve stalo pod kozu u 2008.Mireli iz razreda.Huhhhh! Recicu samo: dobro sam kad pomislim sta su sve sa mene radili!Ha ha ha,ne zalim se,mislim da je gori dio iza mene,idemo naprijed.

Dakle,prvo,naravno,zelim da se pohvalim mojim sinom Fedjom 23god. koji je uspjesno diplomirao u Londonu; srce moje pametno ima izvrsne rezultate,sam zivi tamo od 18-te godine i sad vec radi.Bas 15.nov. putujemo Damir i ja na svecanost dodjele diplome!

Ja sam promijenila profesiju.Bogami ucila,ucila,crtala i pisala, bila vrijedna pa postala dizajner enterijera! I ja radim i uzivam u tome al' bas onako maximalno. Na krilima sam zato sto sam stari san konacno ostvarila i pobijedila ludacki komplex nacrtne geometrije zbog koje ne odoh na arhitekturu.Mogla bih pobjesniti kad pomislim koliko godina mi prodje

bezveze,anemicno i suho, u profesionalnom smislu, samo zato sto sam smatrala sebe starom i zakrzljalom /samo za novo ucenje mislim!/.Ali,eto,nekako se iskobeljah iz te paucine pa se odvazih na krupan korak za mene a jos veci za covjecanstvo:) i zavrsih tu famoznu Akademiju dizajna enterijera te sam sada svoj na svome.U Moskvi za moju struku ima posla ko u prici,ma ni ova globalna kriza nam nista ne moze.Gradi se na sve strane,milioni i milioni eura frcaju za nekretnine a,bogu hvala, Rusi ukusa nemaju poslije komunistickog mraka od 70god.,tako da im ruka i talenat dobrog dizajnera /kakva sam i sama hi hi hi/veoma trebaju.

Inace,ovdje zivim od '94. Naravno da Rusija nije bila u mojim snovima o buducnosti,ali sad kad sam upoznala tu zaista nepredvidivu i zagonetnu drzavu,mogu reci da mi se jako svidja.U stvari super je!U mom slucaju je to bila ljubav na prvi pogled;kad razmisljam o pocetnim mjesecima adaptacije na ovaj narod shvatam da je meni,dezorjentisanoj poslije godina rata,bombi i podruma,imponovalo sto sam za njih Gospodja Stranac;slusajuci price o snalazenju po Kanadi,Americi,Njemackoj,Holandiji i td. od prijatelja koji su se vec ususkali u svoje nise po razvijenim zemljama saznavala sam da ipak imaju tretman gradjana 2.reda.Ovdje davne '94.to nije bio slucaj,naprotiv.Mojoj poljuljanoj samouvjerenosti tih godina bi samo jos to trebalo! Ali sad kad sam ojacala,pustila korjenje me bas i nije briga sto se stvari mijenjaju;naime Rusi,ko svi veliki i pametni narodi,dodjose tobe pa caruju i bahate se ko nikad u istoriji...nema veze,sad me to i ne smeta.Ako ikog put nanese po mojim krajevima,nek' ne oklijeva da mi se javi,tu sam da pokazem svakakva cudesa ovog grada pa i dalje!

Sarajevo i hrvatsko more su moje ljetne destinacije.Boze sto bude divno!Jedne godine Neru i Irenu iznenadih dolaskom u Novigrad i Rovinj. Bogami se one ribice i skoljkice po dobru spominju u nasim redovima.

A opet jedne godine Ljubisa i Adrijana sa svojim slatkim djecacima na Peljescu..divota....

I ljetos u Sarajevu Edina sa kcerkama...

Sanela,imam namjeru boraviti u Perthu u zadnjoj sedmici januara.Da se vidimo,ha? Bicu gost kod Snjeze&Zoke Nevjestica,da li ih poznajes?

Aidice,bila sam na jednoj svadbi u junu u Sarajevu pa sam malo popricala sa tvojom mamom.Boze kako je lijepa i dandanas! Kaze da je Osman upisao fakultet!

Seso,i meni je nas susret na aerodromu bio k'o neki san. Sto kazes tek po djeci shvatimo koje vrijeme je iza nas odvaljalo.

Dajte vise fotografija na vidjelo.Pa to je zanimljivije od svega! Ja,recimo,Kosu nikad ali nikad ne bih prepoznala...sasvim drugi lik.

Znate sta se meni urezalo u sjecanje iz skole: kad je Ljubisa nastiklao slamke jednu na drugu ukupne duzine mozda 1metar i na casu ih meni dovukao do kose i poceskao! Joj,skocila sam ko oparena jer iza mene niko nije sjedio...a on iz susjednog reda instalaciju pripremio:)))e Ljubo,Ljubo..

I jos se sjetim divne Ljiljane Cengic,matematicarke,kako mi je duhovito odgovorila na kontrolnom; radi se o tome da taj put Stela,koja mi je uglavnom pisala kontrolni,nije lako mogla ni rijesiti svoje zadatke grupe B,a kamo li moje..ja naravno nisam ni pokusavala otpoceti sa rjesavanjem jer mi se vec od rijeci Mintakovic i Vene povracalo,pa sam crtala cvjetice po papiru;elem kad su stigli kontrolni nazad meni je pisala 1 okruzena cvjeticima Cengicke!Originalno.

E dosta za moj prvi put.Odoh na spavanje;obozavam ''kad me krevet uzme pod svoje..''a jos sutra subota!

Da zavrsim sa ,opet,Harisovim citatom -vita jela,zelen bor,tvrda bukva,mekan orah....cekam brzi odgovor.

Eto, prođe godina ...

2008-10-29T22:46:00.000-07:00

Drugovi i drugarice,

Kao i svaki amaterski rad, i ovaj mali korak ka našem zbližavanju pred značajnu Tridesetogodišnjicu, je popraćen odobravanjem, uzbuđenje i pokojom suzom radosnicom. Dvanaest hiljada posjeta od 1580 posjetilaca iz šezdeset zemalja, od toga šest hiljada Koso, ja 4552 , tu i tamo Jesenko i Ljubiša hiljadu dvije ... ma, šalu na stranu. Brzina fregate je jednaka brzini najsporijeg broda...

Drugarice i drugovi, mislim da moramo još malo zavrnuti rukave. Od proljeća smo upisali samo 2 nova člana a prošlo je dugo ljeto sa brojnim putovanjima za Sarajevo i radosnim susretima stare raje.

Hajde neka svako preuzme mali zadatak i da svako od nas dovede po još jednog novog člana iz razreda. Računica je jasna: 19 članova puta tri, to bi bilo čak i više nego što nas treba biti na okupu. Onda, u nastavku, neka se svako još makar po jednom javi, onako nezvanično, da vidimo u kojoj smo fazi... da aleje ovog bloga ponovno ožive...

Ja bih nekada nešto i napisao, onako teško k'o tuč i mutno k'o Vrbas, pa onda mislim - ako imamo u prosjeku samo 12 posjetilaca dnevno, od toga Koso jednom u sabah, podne i nakon jacije, onda anonimac iz Bosanske Vlade i anonimac iz Bečke Banke po jednom, neko zaluta iz Nove Gvineje i tako - ne znam kome je još do tog štiva. A i drugi, netom vrijedni pisci mi se žalili i ostavili se pera... ali neka, polako, tiha voda brijeg roni, take your time što bi reko naš narod. Hajde da priihvatimo Sejinu ideju i sjetimo se nekih veselijih tema, ili onih Ljubišinih Top 10 provala, možda da pošaljemo slike before-after, ja i Sejo do pasa, Ljubiša i Dado od očiju naviše, i tako ...

A opet, taman da se niko ne sjeti ni slova da stavi na ovo, ostaće dosta lijepog štiva da se prisjetimo kako je nekad bilo au bon vieux temps...

Vita jela, zelen bor, tvrda bukva

p.s. uh samo da izbori prođu...

... i da Obama pobijedi.

Ko kaze!

2008-10-13T21:13:00.000-07:00

Bilo ljeto i proslo. Dolazi zima. Eh, nije bas. Kad ziv

is down under, naopacke, opet ti dolazi ljeto. A zime nekako nije ni bilo. Samo sto mi je ovo ljeto sto sad dolazi vec pomalo dosadno. Idu novogodisnji praznici, a nema zimskih radosti. Nema ni kiselog kupusa ni sarme u istom

u decembru. Ima u julu. Glupo zvuci, jel'de, ali navik

ne se covjek. I sramota me da kazem d

a nemam postene cizme. Ne samo da nemam sminkerske, nego ni

funkcionalne, ni traktorke, nemam UOPSTE cizme. Zato kad krenem na neko normalno mjesto gdje postoje cetiri godisnj

a doba, nosim gojzerice sa gradilista - to mi je jedina obuca

primjerena zimi.

Za novu godinu nosim sandale za pijesak.

Ne volim japanke, mada su nacionalna nosnja ovdje. Pored sorca i majice sa tregerima. Kao i oni j

eleni nasima u Kanadi, t

ako i meni ovaj pijesak ide pomalo na zivce. Jeste fin i bijel i sve, ali sam pozelila lijepog sljunka i bistrog mora. Poslije ovog ljetovanja na nasem moru, moja djeca su skontala zasto je Jadran najljepsi na svijetu. Iako su nam se noge klizale na kamenju u plicaku i iako niko ne surfa!

A osim naseg mora, skontali su sta znaci "nasa raja". Kad se poslije skoro 20 godina sa nekim zatvoris u kucu pored divnog starog grada i ne prestanes da drobis od 8 do 10 navece. I jos ti zao sto se niste stigli fino ispricati! I sto smo tako daleko pa ne mozemo da se ovako srecemo cesce. I sto smo ostali isti iako smo se promijenili. I sto imamo iste interese iako nismo zajedno starili. Mada, sinhronizacija im nije bila jasna. Kako to: jedna mamina drugarica (Nera)zaposljava sina, druga (Elma) hrani malu cerkicu hapicama? Jednostavno - Ajnstajnova teorija relativiteta. Samo Ivo ispada sa skale, pa ga nisam smjela ni spomenuti. Koso, znam da ces mu ovo proslijediti ako ne procita sam.

A onda - Seher! Eh sto je lijepo bilo ovog jula! Sve zuji, desavanja na svakom koraku, "djevojke u ljetnim haljinama..." i sladoled u Egiptu. Dzaba, nema boljeg na kugli zemaljskoj! I pite i cevapi, navadila se na tjesteninu a sve kobajagi brojim ugljikohidrate... Pa poslije skidaj kile! Nas dvoje starih se podmladili medju poznatim licima iz mladosti. Malo skripe koljena ali se i dalje plese!

A tek zezancija sa Elmom, Rankom, Zokom, Kosom, Sladjom i Edinom! Isto k'o u razredu, samo sto su teme malo drugacije. Sladja, Zoka i Koso ne posustaju. E moj Ivo, i kad nam svi zubi poispadaju vadicemo ti dusu za bebu u tim godinama. Ranko, i ja sam iznenadjena kad ova nova generacija slusa "nasu" muziku. A Edina - ne moze da vjeruje da su djeca tako dobra u skoli - kaze nisu na mamu. Nisu ni moja uvijek na mene, moja Edina. Zovem ih sad na kampovanje preko Bozica, kazu - nema boga, mama, idi sama ako hoces! Ko da gledam, sad ce Dijana: pametna djeca! Elma bi se mozda slozila, samo nema kad.

2008-10-08T10:46:00.000-07:00

Dijasporo, ali i domaći , nešto ste se ušutili. Nema vas kao da vas stvarno pogađa kriza ekonomije ili nemate vremena. neću ni da pomišljam da ste se zasitili ovog našeg bloga.
Moram vas malo razdrmati, a najbolji način je malo mahalarenja.
Prvo ću vas podsjetiti da smo mi muški na današnji dan prije 28. godina otišli u JNA, a Ivina žena pošla u prvi osnovne(IVO PEDOFIL).
Druga nedjelja u oktobru 1978 i 1979 godine, veliki izleti na Vrelu Bosne, pojedinci se kupali (morali ići po loptu- nismo imali drugu), rodile se neke ljubavi, Ranko roštiljo one smrznute ćevape koji nisu ni na šta ličili ali ih je "ždero" pohavljo i opet ostao gladan( tad su mu gliste imale pantljičaru).
Zoka i Dado se počeli češljat " glava na pola" - vidjeli od mene, a odmah i LJubiša. Sada se nezna koji je ćelaviji, a nije to ni davno bilo- 30 godina.
Kenan je u tom periodu prvi put sa nama išao na izlete, donio neke nove fore i mangupluke koje mi kao fina djeca nismo znali. Glavu dajem da niko od nas nije tada ni slutio da će onaj jebivjetar nekad biti direktor škole i trpiti iste marifetluke koje je on provodio.
Jesenko je tada dobio one bubuljice na nosu i sudeći po sadašnjoj konstrukciji izgleda da ga je tek tada ufatio pubertet.
Haris je u tom periodu prešo preko 100 kila i još se nije vratio na staru kilažu.
Darko je dobio svoju prvu kokardu i krio je sve do 1996 godine kad je prešao u Banja Luku i sad je može nositi bez problema.
Bila su to fina vremena i vrijedna spominjanja, prema tome, morate se sjećati kako bi se više uživili u proslavu godišnjice mature. Vjerujem da smo ovim kontaktima aktivirali ove vani da planiraju proslavu i svoj put u BiH usklade sa datumom održavanja fešte, nadam se nezapamćene u istoriji proslave godišnjice mature. Mi smo u Bosni spremni, svakodnevno se pojedinci druže, okupljamo se, planiramo i vjerujte, jedva čekamo da to počne.
Zato nemojte dozvoliti da nam to prođe nezapaženo ili nedaj bože propadne. Svim silama naprijed.
Evo mene ko selektor nogometne reprezentacije pred utakmicu sa Turskom.
Pozdravlja vas sviju!
Sejo Koso

Godišnjica - Boemi

2008-09-17T12:04:00.000-07:00

Za one koji nisu ovo čuli prije ili su već zaboravili.

Skupila se raja da diskutuju gdje će slaviti 5 godina mature.
Neko reče: "Haj'mo u 'Boeme', imaju zgodne kelnerice". I tako bi...

Skupili se ponovo za 10. godišnjicu.
-"Gdje ćemo? Ma, haj'mo u 'Boeme' tamo se dobro klopa."

Došla dvadesotogodišnjica.
-"Gdje ćemo? Ma, haj'mo u 'Boeme' , zavjetrina, ušuškano, nema promahe."

Dosla, bogme, i tridesetogodišnjica.
-"Joj, gdje ćemo, šta ćemo...". Neko reče: "Hajmo u one 'Boeme'",
na šta ostali u horu odgovorise: "Super, tamo nismo nikad bili."

Ramazan

2008-09-02T10:56:00.000-07:00

Samo da pozelim svima koji poste ovaj mjesec (mjesec Ramazana ) da ga lahko isposte i da im Allah dz.s. da lijepo zdravlje i ukabuli njihove molitve.

2008-08-10T14:49:00.000-07:00

Dana 10.08.2008. godine u caffeu "LORA" na Ciglanama uhvaćen jedini ćelavi cigan i to zadnji dan boravka u Sarajevu. Inače, da se nismo našli isključili bi ga iz razreda, a sredili bi i da ga se odreknu svi Romi sa Gorice. Pošto se popravio i javio ostaje u raji. Mislili smo mu kupiti onu mrežicu za kosu koju je stavljao na glavu dok je frizura "podjeli po pola" bila aktuelna, međutim nismo i nekajemo se jer mu zaista netreba. Nisam siguran u još jedno: ko je ćelaviji, Dado ili LJubiša? To ćemo vidjeti kad LJupko dođe, sa slike se nevidi. Malo šale i nadam se da se neće naljutiti prozvani.

Izvještaj iz Sarajeva:

Sezona godišnjih odmora, grad poluprazan od lokalaca a polu pun od dijaspore.

Vrijeme sparno i toplo, mada smo imali jaku oluju neki dan.

Uspješno proslavljeno 25 godina mature raje iz naše gimnazije.

Renovira se nekadašnji "MOD", sve srušeno.

Informacija nepouzdana- profesor Karadža malo bolestan.

Ivo i dalje čuva djecu a žena radi ( ko da je crnogorac)

Političari sebi digli platu a narod gladan.

Sa politikom završavam izvještaj jer se zaista ništa više interesantno neije dešavalo u gradu ovih dana. Ide Sarajevo film festival i to je jedino vrijedno pomena u nekoj bliskoj budućnosti.

Pozdrav svima uz napomenu da se javite ako pođete u Rajvosa!

OFR Sejo Koso

Sa druge strane globusa

2008-08-05T19:50:00.000-07:00

U ovo doba godisnjih odmora, dok iscekujem novi izvjestaj iz Rajvosa, evo jedne slike sa druge strane globusa. Nalazim se na 180 stepeni zapadno, pardon istocno, od Sarajeva. Za dobre poznavaoce geometrije, dalje se na Zemlji ne moze otici a i nema kopna na 4000 kilometara ukrug. Na kraju Svijeta.

Sad je ovdje 5 popodne, a rani sabah u BH.

Odoh sad da se brcnem, i da mi ovaj kratki odmor ne protice u sobi.

Vita palma, zelen bor...

ponovo zajedno sa Sanelom

2008-07-17T13:16:00.000-07:00

Dana 15.07.2008. godine restoran "LIGHT" GRBAVICA

Isto veče muško društvo

Čini mi se da je manjak đozluka kod ženskog dijela ekipe

(slika napravljena na kvarnjaka)

Kao i obično Sarajlije se organizuju i dočekaju sve koji dolaze iz dijaspore (kakav Dadi doček spremamo) i uvijek je do kasnih noćnih sati sijelo. Imam osjećaj da se ponovo sjedinjujemo u jedno dobro organizovanu grupu, čak se i mi koji ostajemo u Sarajevu češće viđamo i to je dobro, jer i 30 godina mature ima više šansi da uspije.

Jedina nepoznanica nam je još uvijek Jasmina Doroslovac, niko za nju ništa ne zna, pa vas molim da uložite napor i pronađete moju drugaricu iz klupe.

Pozdrav svima i najavite dolazak da se možemo organizovati!

Sejo Koso

U potrazi za izgubljenim vremenom

2008-07-15T00:31:00.000-07:00

Nasuprot ideji da se davno izgubljeno vrijeme može povratiti vlasnicima ne uvijek delikatnog sluha ili ukusa, ja mislim da postoji ono vrijeme koje je nepovratno izgubljeno i potrošeno.
Ne mislim ovdje na vrijeme naše mladosti jer nam moždana memorija (pamćenja) uvijek pomaže nametanjem svoje nekontrolisane iluzije prošlosti u skladu sa našim trenutnim raspoloženjima - to se vrijeme može projektovati sa par skica i životno i skladno oslikati i u snu i na javi (i na blogu). Ja ovdje mislim na ono dragocjeno vrijeme koje gubimo u redovima, kolonama, čekaonicama, na putu do klozeta, dok čekamo da nam djeca porastu do tute, obdaništa, puberteta... dok se nakanjujemo da promijenimo posao jer nismo u najboljoj situaciji da baš sada mijenjamo; dok odgađamo da uradimo novu krunu na kutnjaku jer je i stara još dobra; dok prebacujemo prvi narednog mjeseca da bude početkom još jedne neuspješne nove dijete i fitness programa; dok gomilamo nepročitane knjige na noćnom ormariću da nam ne pobjegnu jer te knjige svakako moramo pročitati kao obaveznu lektiru... jednom; dok se skanjujemo da vozimo auto na servis jer se bojimo da će majstor opet da nađe da imamo samo 2 milimetra metala na diskovima; dok se ne usuđujemo da započnemo sa djecom, mužem, ženom, roditeljem, rodbinom, najboljim jaranom tu priču, tu jako važnu priču jer se bojimo odgovora ... eh, to vrijeme je prošlo i nestalo zauvijek. To je ono beznačajno vrijeme koje je žrtvovano za krajnji rezultat, za položeni ispit, za nagradu, za željeni ogovor i rezultat krvnog nalaza, za zakašnjelu menstruaciju i položene pare na čekovnom računu. To vrijeme je, jadno i čemerno, uvijek dugo i mrsko, provedeno u patnji, strepnji, sramu, žaljenju, srdžbi ... i jednom kad prođe, kad nas obasja dugo čekana radost, to se vrijeme otkači kao čir na dvanaestom palačnom crijevu i baci, ode u nepovrat...
Jeste, dobri naš Meša, u čekanju u nadanju...
Pa, drugovi moji, šta se to toliko čeka? Što više stvari poželiš, što ti je više ljudi na srcu, ti više i čekaš, pa se brineš, pa ne spavaš, pa planiraš, pa prebireš po glavi, posebno ako se možeš brinuti za drugoga, ne moraš trošiti vrijeme na svoju vlastitu brigu nego je odgađaš za vrijeme kad ostaneš sam samcijat na Svijetu, da počneš rješavati svoje probleme. U svijetu odakle smo potekli, briga je zapravo zamjena za ljubav jer ako se nemaš za koga i o kome brinuti kao da nemaš koga ni da voliš. Kakava je to ljubav bez boli. Pa se brineš gdje je, pa je li dobro, pa kad će doći, pa kad dođe hoće li dugo ostati, pa ti počinje nedostajati od momenta kad ti dođe jer će neumitno otići i tako dalje i tako dalje. Prođe život u čekanju.
Ja lično mislim da mi nije nikada godina proletila kao ova zadnja, da ne kažem posljednja... a i ona prije te mi proteče brže od ijedne ranije... Nekako bih da taj brzi voz zaustavim. Ustanem ujutro, pijem ovu filterisanu kafu i blehnem u svoju baštu, u oazu mira... Gledam ujutro svoju djecu dok se ustaju i mrljave po kući prije škole ili kampa i pokušavam da urežem njihov lik u sjećanju, da ih nekako zaustavim, bar nakratko, da ne rastu danas makar. Zalud. Vrijeme se kao sitan pijesak prosipa među prstima. Pogledam na sat. Uh, veće je kasno. Tik. Tak. Tik. Tak. Odbijam da slušam radio u autu, čak ni svoj novi televizor ne gledam, ne slušam muziku, ne čitam sedmičnu ni dnevnu štampu. Neću. Neću jer mi tako vrijeme još brže prođe. Kad u gymu čitam knjigu, kad slušam diskove kursa njemačkog u autu, kad natučem slušalice na uši ... vrijeme odleti još brže.
I ti će trenuci, htjeli mi to ili ne nestati u vremenu kao suze na kiši (da parafraziram završne riječi u filmu "Blade Runner": all those moments will be lost in time like tears in rain).
I mi ćemo nastaviti da se sjećamo uspjeha ili neuspjeha, završnih rezultata utakmica i zaključnih ocjena... Pa, možda je tako i bolje. Nego, dok guramo taj golemi kamen, nastavimo da se nadamo da ćemo ga izgurati sa uspjehom i da će sljedeći kamen biti malo lakši. Ne zaboravimo da, kao Sizif, prkosimo bogovima i pokažemo zube (preostale). I kad gubimo vrijeme koje nikada nećemo povratiti, uradimo to životno, veselo i sa stilom. Neka nas pamte po osmjehu.

SAMO LJEPOTA ZIVLJENJA

2008-06-23T09:28:00.000-07:00

Eto, zahvaljujuci Harisovom strpljivom radu, omoguceno nam je da podijelimo jedni sa drugima neki redak kad pozelimo.

Upravo sam saznala da je kod moje prijateljice ustanovljena dg carcinoma dojke. Prije par godina radile smo zajedno u bolnici i samo mogu zamisliti kako joj je sada tesko biti sa obje strane: pacijent, koji u isto vrijeme poznaje strucne detalje svakog koraka teske borbe koja je ceka. Statistika nemilosrdna, ishod neizvjestan, treba joj snage...

Sjetih se jednog petka popodne u toku svoje rotacije na onkologiji. Zena u ranim pedesetim dosla da zapocne chemoterapiju nakon operacije dojke. Onkolog i ona utvrdjuju detalje o toku terapije koja zapocinje tog popodneva. I u cijeloj toj prici i nesrecnoj situaciji, ono cime sam ja tada bila zatecena je kako je zena brizljivo uskladjivala dane chemoterapije sa svojim radnom vremenom. Nijedne sekunde nije bilo u pitanju da ona ne nastavlja redovno raditi.
Odmah sam to pridodala u kos gorcine koji sam tada jos uporno teglila na ledjima (sa gomilom drugih kosara): da, u ovoj zemlji ne daju bolovanje cak ni za ovakvo nesto!
(u kosu sam ja vec imala sto-sta o bolovanjima, kao npr. kad sam jednog dana s pocetka mog boravka na ovom kontinentu upitala kolegicu u ofisu, sa stomakom "do zuba":
- Julie, kada je termin poroda?
- Danas popodne - rece leprsava Julie, a ja, hop, mentalna zabiljeska u kos, pa i ne primjetih kako Julie sva sija).
Kasnije, oslobodjena gorcine po pitanju uskracenog im bolovanja, ja sam se divila zeni sa karcinomom i njenoj snazi da aktivno zivi svoje dane uprkos svemu. Divila sam se, naravno, i leprsavoj Julie, i pomislia: a bice ipak da smo mi zivjeli malo razmazeno.

Elem, razmazeni ili ne, ovdje, tamo ili onamo, sa omogucenim bolovanjima ili ne, na isti nam nacin teske bolesti prestaju biti samo statistika. Ne znam kad se samo naslagase godine, ali odjednom se primakose kardioloski uzvicnici i upozorenja na sve strane, mamogrami, pregledi debelog crijeva, prostate... Statistika bas nemilosrdna! Moze li se covjek uopste odbraniti?
Moze: ljepotom zivljenja - dok traje.
Trebalo mi je vremena da dodjem do ovog jednostavnog i poznatog recepta: ljepota zivljenja. Da osjetim koliko su vazne aktivnosti uljepsavanja svakodnevnice, sta god to za nekoga podrazumjevalo - topliji odnosi u porodici, sala podijeljena sa prijateljem, susret sa dragim ljudima (znam da se neki desavaju ovoga ljeta) - toliko mogucnosti za ljepotu!
Sve, samo ne sabotirati sopstvene zivote! Zbaciti teske kosare i ne gubiti dragocjeno vrijeme i snagu na negativnosti, ne dozvoliti da nam paznja bude odvucena u pogresnim pravcima.

I uvijek pronaci vremena za pomoci prijatelju da se brani ljepotom.

2008-05-25T01:50:00.000-07:00

Cao raja!
Ovih dana u Sarajevo je konacno doslo proljece ili bolje receno ljeto, jer se temperatura vec popela na oko 25 stepeni.
Danas je poseban dan i trebali bi ga slaviti svi koji se osjecaju mladima. Kad se sjetim samo onih dana 70-tih godina, i onog naseg poleta i mladosti, zadovoljstva zivotom i da nam lov na ocjene ( nekima i prolazne a nekima za bolji uspjeh) nisu sprijecile da se u maju osjecamo mladima i to ispoljavamo na poseban nacin. Ova danasnja OMLATINA, a ne omladina, neznaju se radovati svojoj mladosti, nekakvi su utuceni, samo znaju surfati po internetu i niko ni za koga nezna.
Moja Sabina ( kcerka) maturant, i eno je samo spava- kaze " naporna joj sedmica bila". Pa ja nisam spavo mjesec kad sam bio u njenim godinama. Preko dana radio na sladoledu, zaradjivo pare a uvece sa rajom. Oni to neznaju. Em nece da rade da bi zaradili, em se neznaju provoditi.
Doslo neko novo vrijeme i za ovu OMLATINU.
Ja i sada pokupim svoju zenicu pa udri po mjestima kuda sam nekad sa vama tutnjo i bas mi fino. Mozes vidjeti nase generacije i starije na tim mjestima ali OMLATINE -nema. NJima je uzor nekakva budala iz Gorazda koji nas je predtavljao na Eurosongu u Beogradu. Tip lud 100%i kod Karadze bi imo -1 iz muzickog a predstavlja jednu zemlju na prestiznom festivalu muzike u Evropi. To nam govori sve kakva nam je drzava i ko je predstavlja, a i kakvi smo postali i kome ostavljamo ovu nasu lijepu Bosnu. Ostavljamo je Laki i inim Lakicima koji smatraju da je hit pjesma "TI SI SE UPISKILA" i to je 80% teksta. Ja samo znam dva bica koja se nisu snasla u Americi i to jedan pjano koji je dvije godine bio tamo i kad se vraco i pitali ga na carini ima li ista prijaviti , a on onako sa mantilom nekim starim i bez prtljaga kaze -imam uspomene-. A drugi je taj nas predstavnik na Eurosongu. E sad mozete zamisliti koliko je pametan kad nije uspio zaraditi za karte da se vrati.
Kakvo nam je stanje sa mladezi govori i cinjenica da se neznaju ni drogirati kako treba. Svako malo pronadju po jednog koji se predoziro za 10 maraka i platio glavom. U nase vrijeme je to bilo makar skuplje i dosojanstvenije pa i kvalitetnije.
Evo moji vec nekoliko puta ulaze u sobu i gledaju jeli racunar slobodan da se nakace pa radi mira u kuci i zadovoljstva omlatini, ja vas pozdravljam i samo da vam kazem da necu biti neko vrijeme prisutan, idem na jednu operaciju ove ranjene noge pa kad izadjem iz bolnice javicu vam se.
Srdacni pozdravi !
Sejo Koso- omladinac

Crno-bijelo u koloru

2008-05-12T10:22:00.000-07:00

Napomena: Ako vam padne pod ruku Annaudov film istog naslova, obavezno ga pogledajte.
Kad kažeš crno i bijelo u Americi, niko ne pomišlja na televizor, nijemi film ili novinsku stranicu. Ta asocijacija je stalno nestala iz života jer su i kompjuterski ekrani, i satovi i telefoni, i reklame i novinske stranice već odavno obojene... knjige se još uvijek drže, ali ne govorimo o knjigama danas. Ovdje je samo 11 % ljudi koji sebe nazivaju raznim, često vrlo pogrdnim imenima (sve za bolju prodaju gangsta muzike ili novog filma) su potomci bivših robova iliti Afrički Amerikanci. Taj naziv je jednako smiješan kao što je bio naziv za Rome u predratnoj Jugi. Animozitet Bijele i Crne Amerike se može bolje shvatiti nakon naglog širenja Treće Amerike tzv Latinosa koji su prerasli Crnu Amariku za nekoliko procenata. Onda dolazi Četvrta Amerika gdje i ja spadam, poglavito sastavljena od svijeta koji je protjeran nekim od Amerčkih ratova bilo na Bliskom i Srednjem istoku ili Balkanu. Postoji i Azijska Amerika, i to veoma različita Amerika Japanaca i Korejanaca koji su ekonomski emigranti, Kineza koji su tu da završe škole i razvijajau biznis, Vijetnamaca koji su uskočili u imigrantski voz kao posljedica Južnoazijskih ratova... helem, crno i bijelo rekoh. Kad kažeš Crno i Bijelo, ovdje se ljudi zgledaju, oni manje hrabri skreću temu i poglede, malo hrabriji pokušavaju da igraju na kartu politički koretknih komentara tipa "za mene svi ljudi bez razlike", a oni "sa dna kace" se upale ko kutnjak i bez ikakvog direktnog prozivanja se izjašnjavaju kako ovo ili ono nije danas ili nije nikad bilo u redu. Sada, naravno, glavna tema su Izbori. Predsjednički izbori u Americi se odvijaju svake četiri godine kao i Olimpijada samo za razliku od Olimpijade koja traje mjesec dana, izbori traju četiri godine... Nema šanse da upališ radio ili televiziju a da se u prve dvije rečenice ne pomene nešto vezano za izbore. Ove godine, naravno, kao nikada u 250 godišnoj istoriji ove zemlje, glavna bitka je na strani izbora Demokratsko kandidata koji će, ko god pobijedi (a pobijediće Barak Husein Obama), predstavljati političku manjinu u Americi: hoće li to biti ne-bijeli Obama ili žensko u pantolonama Hilari.
Ima jedna velika nepravda za sve ljude koji nisu bijeli ko flis papir a to je da te jedna crna kap krvi u tvom genetskom porijeklu pravi crncem. Španski konkvistadori su imali preko 30 nijansi za ljudsko crnilo od meleza, mulata, makaka pa nadalje a tome nije nije svijet ostao dužan u progonima Jevreja ili u novije vrijeme Muslimana. Svako bi trebao kao obaveznu lektiru da gleda Hotel Rwanda i suoči se sa besmislom koje su Evropski kolonisti usadili među lokalni narod gdje se Hutu i Tutsi ne razlikuju ni po čemu osim po imenima roditelja ili plemena. Ma, kome pričam. Mene budale.
Nego, gdje smo omo stali... Izbori, dakle: Obamina pobjeda bi dokazala vitalnost današnje Amerike koja je u svakom pogledu izgubila svoj ekonomski i moralni ugled u svijetu da je samo čudo može spasiti. Ovdje gdje ja živim, politika je dosta liberalna i Obama je odnio 70%, poglavito studentskih glasova. Sad, kako se izbori približavaju, svijet se preslušava i pomalo strahuje da li je pomama za Obamom bila malo pretjerana, otprilike kao nešto u pripremama za Pjesmu Evrovozije ... svi bi da izaberu nekakvo "svoju" pjesmu ali da je opet pjesma koja bi se svidjela i drugima u izboru. Ako Obama izađe kao pobjednik u Novembru, biće to velika pobjeda Amerike u takmičenju sa Svijetom. Biće značajna i pobjeda unutar Amerike. Na kraju krajeva, ova se država izgradila na krvavoj zemlji Indijanaca i žuljevima robova za ovala Afrike. Neise.
A nikako da kažem šta me sve ponukalo na ovo pisanje. Na stranu to što Obama nije potomak robova jer mu je stari bio uspješni Kenijac a mati bijela ko Ilidžanska Rosa. Srednje ime ga ubi, Husein. Je li mogao gore babo da ga nazove i pripremi za predsjednikovanje zemlje gdje 70% ljudi aktivno posjećuje crkvu a 45% vjeruje da je svijet formiran za 6 dana, i da je Veliki Kanjon star 6000 godina, da ne govorim šta isti misle o nekome čije srednje ime posjeća na SAdama a prezime na Državnog Nepriatelja #1.
Nego, vratimo sa na boju. Boju kože. Žalio se ja mojoj jaranici sa posla, Amy, što su me opet rovili na aerodromu a ona mi kaže: "Ja tebe stvarno u potpunosti razumijem, koliko problema ti moraš da imaš sa bojom svoje kože!!!"
Zato raja, kad se sljedeći put onako u šali ili zbilji, prisjetite nekog, crnca, crnje, crnčuge, uglješe, pomislite na to da "olive skin" iliti "koža maslinova" (kako nas ovdje u crno-bijelom spektru neki karakterišu) je nekome trn u oku, najviše onima kojima mi maslinaši pokupimo radna mjesta ispred njihovih bijelih noseva.

2008-04-27T19:33:00.000-07:00

Dragi moji!
Hvala za lijepo druzenje u Sarajevu.Hvala za rijeci podrske,za poklone i za ponudjenu pomoc
koja ce mi trebati u skoroj buducnosti.Puno vas sve pozdravlja i voli vasa Biljana.

2008-04-21T13:37:00.000-07:00

Evo raja razrednice mladja od nas.

2008-04-21T13:13:00.000-07:00

Evo raja jos malo slika sa druzenja u hotelu "GRAND" dana 17.04. 2008. godine sa nasom razrednicom. Opet ste bili svi na tapetu al u pozitivnom smislu.

Ovaj sa bijelom bradom nije profesor nego Sejo Koso, onaj zgoljavi sto mu je jos vatra zbog keca iz likovnog i cuvene Smajine opomene "doosta doooliiii".

Opet malo statistike

2008-04-20T12:16:00.000-07:00

U namjeri da posokolim sve "aktivne članove" ovo bloga, evo opet malo dosadne statistike:

625 posjetilaca iz 278 gradova širom svijeta je kliknulo na naš blog barem jednom, ukupno više od 7,000 puta i zadržalo se (eki, isto kao "ono" se zadržalo...) u prosjeku 4 minute da pogleda naše slike i pročita neko zanimljivo štivo iz bivših i sadašnjih života raje iz Sedmog odjeljenja generacije 1980.

Pa zar to nije dovoljan razlog da zavrnemo rukave i preberemo po našim sjećanjima i prašnjavim albumima i podijelimo sa ostatkom raje šta se još dijeliti može... u ime svih nas iz šezdeset i neke. (patos bi se zacrvenio od ovog mog vapaja).

Pod broj jedan, treba nas više od 18 na ovom blogu. Hajde da se saberemo i prijavimo na blog. Pošaljite poznate email adrese ostatka raje iz generacije. Ja sam slao nebrojene pozive nekima, pošta se zaturi ili zaboravi, ali ... nikad nije kasno da se "klikne" na link i upiše na blog. I klik(t)aću nestanku svom .... (sad ide Bodin solo u pozadini...)

Pod broj dva, vidi broj jedan.

Hajde vozdra!

2008-04-11T11:04:00.000-07:00

Dragi prijatelji! Sinoc je bilo fantasticno. Ako mislite da niste tracani, varate se. Svak je morao doci na tapet. Atmosferu je upotpunila muzika i pjesme iz naseg vremena. Biljana je sve zabiljezila kamerom, a i evo nekoliko fotografija koje mogu docarati atmosferu.

Pozdrav svima!

Sejo Koso

2008-04-11T10:49:00.000-07:00

Ovo se desava dana 10.o4 2008.godine u restoranu "LIGHT" na Grbavici, povod 28 godina od CRVENOG KARANFILA. Ekipa u sastavu: Biljana Obradovic, Elma , Amra, Sabina, Edina, Sladja, Ivo, Zoka, Ranko, Mesa i Koso.

2008-04-04T07:28:00.000-07:00

Zdravo raja, Edina je(Začinović- Sulejmani).
Ne znam odakle da počnem. Do sada nisam zbrajala godine od završetka gimnazije. Djeca rastu mi stagniramo. Kad sam danas vidjela sta je Koso napisao ispod naše fotografije, moram priznati da sam se iznenadila(ha ha). Prije pola godine mi je Ranko rekao za blog, ali na žalost nisam stigla prije da se javim. Raduje me makar i ovakav vid komunikacije sa vama. Mi (djeca, muž i ja) smo se vratili u Sarajevo koncem 2001. godine (izrada stoljeća), nakon 9 godina izbivanja (djeca i ja) . U medjuvremenu mi je tata umro. Moje cure su već velike "djevojčice" Emina i Iman (18,5 i 17 godina), obje su u našoj Gimnaziji. Emina je već završila i studira, a Iman je 3. razred. Aida Hadžić joj je direktorica, Žarkovićka joj predaje historiju, a Mirsada Balić Bosanski. Njih dvije su jedine od stare postave profesora.
Bila sam u vrijeme rata u Hrvatskoj i poslije toga u Turskoj- Istanbul 8,5 godina.
Ja sam, kao što Haris kaže, 27 godina starija, ne toliko kilograma deblja. U ostalom imate fotografiju.Danas mi je bila Biljana, došla je zbog tate(jako je bolestan). Dogovorili smo se sa Rankom i ostalima koji su ovdje da se sastanemo u četvrtak u 18,00 sati u Light-u u Šopingu na Grbavici. Ko iz Sarajeva ovo pročita neka dođe. Moja e-mail adresa: zacin1208@yahoo.com.
Sanela kad dođeš u Sarajevo obavezno da se javiš , to važi i za sve ostale . Ljubiši poseban pozdrav od jednog od Jeremija, drugi ne znam gdje je (Nataša Kovačević) zna li neko šta je s njom?
Za sada toliko . Pozdrav svima iz IV 7.

P.S. Pripremila sam fotografije sa ekskurzije i iz škole, pa ću ih staviti na blog, inšallah.

Konačno i ja

2008-03-27T03:49:00.000-07:00

Konačno i ja da se oglasim. Zapravo poijma nemam da li ce se ovo objaviti na blogu ali red je da pokusam. Uzivao sam pred novu godinu u nasem druzenju a sastali smo se 30.12. na moj rodjendan. Kunem se nisam postao stipsa samo mi je bilo toliko drago da vidim raju da sam i na svoj rodjendan zaboravio. obaveza mi je da skeniram slike sa starih rodjendana da se potsjetimo na dobra vremena.
za sada toliko uskoro se vidimo nadam se da se moja gmail adresa vidi na blogo ali opet evo je svima zderovisedam@gmail.com ( he he he ),
pozdrav svima vas ZDERO

Znakovi pored puta

2008-03-23T20:16:00.001-07:00

Za posjetioce Amerike jedno od većih iznenađenja je nepostojanje međunarodnih znakova na putovima. Svi su znakovi napravljeni tako da zahtjevaju osnovnu pismenost. Nije dovoljno staviti ograničenje 60 na žutoj podlozi sa crvenim krugom, nego piše na bijeloj tabli "Ograničenje brzine 60". Ili na prilazu taskrsnici, gdje se traka odvaja za desno kaže "Kola u desnoj traci moraju skrenuti desno". Naravno, nekada to sve liči na čitanje naslova sa dnevnih novina, posebno kad se nađeš u nekom novom gradu i paziš dobro gdje teba da skreneš. Tu ti ni GPS ne može puno pomoći.
Evo još jednog tipičnog primjera, na ulasku u moje naselje: "ne možeš parkirati Istočno odavde". Pa gdje je istok, svega ti? Đe je ovdje desno? U gradu je naravno još gore, ne smiješ nekad parkirati lijevo, ili desno, nekad od 7 do 5 ali i praznicima, uz napomenu da se Subota ne računa... Kad ti u gradu ispadne mjesto za parkiranje, potrošiš 10 minuta da u nevjerici skontaš da se stvarno možeš parkirati. A ako zabrljaš... eh, tu dolazi do izražaja demokratija po kratkom postupku. Ako parking sat istekne a ne snađeš se za pare u roku od 30 sekundi, evo parkiranta ko Delta Marinac iskače iza drveta i kači ti fakturu na brisač. Tako te prvi sat ili dva dođe 2,3,10,20 dolara a ona dodatna minuta još pedeset. Ma, manje više mi smetaju znakovi koliko prepotencija domaćina da gostima objasni kad dođeš ovdje da moraš znati i strane svijeta jer, božemoj, ovo je spotska nacija... nešto poput Slovenaca u bivšoj Jugi ... kako je pjevao Buldožer: Ljudi su ovdje veseli i zdravi, voze bicikla i skakuću po travi... A ti što si zalutao u ove krajeve, bolje ti je prihvati se kompasa, mape i GPS-a kad već ne znaš. A ja po onoj narodno-armijskoj fino mapu gledam a seljaka pitam.... jer mahovina je svuda a ne samo na južnoj strani, sunce je poglavito iza oblaka, po vjerskim objektima se ne možeš orijentisati jer svaka krišćanska denominacija okreće crkvu kako im se navije, u džamijama je mihrab usmjeren 16 stepeni od sjevera a ne put jugoistoka kao u Bosni. Dobro sad, naravno skontaš vrlo brzo gdje to osvane a gdje omrkne pa se makar možeš orijentisati u svom komšiluku ali, jesi li se zaputio u neki nepoznat kraj odmah gledaš možeš li išta uzeti kao orijentir pa da se makar možeš parkirati bez straha.
Pa ti ne pukni onda.

SALT LAKE

2008-03-18T11:06:00.000-07:00

OD ALIFAKOVCA DO SALT LAKE-A

2008-03-18T10:44:00.000-07:00

Evo I mane nakon odmora u Salt Lake-u. Ut. Mogu vam reci da mi Blog nedostaje I jedva cekam da malo virnem sta ima. Jos se uvjek uhodavamo poslije ljepota o kojoj se knjige mogu napisati.
Oni koji su imali prilike da skijaju na ovim skijalistima znaju o cemu pricam. A I Haris me malo darnu sa Rezdelijom pa se I ja sjetih nekih momenata iz proslosti.
Znam da smo svi u dusi loko-patrioti (barem malo) I otkako sam ovdje puno puta sam cuo nema skijanja do Jahorine ili Bjeasnice a niko ne govori o prvim koracima I gdje su ucili skijati.i tako se ja sjetih svojih pocetaka, svakako zavisi gdje si odrastao, pa ako si u Opstini Centar I negdje blizu Velikog Parka, vrlo je moguce da su prvi koraci otpoceli bas tu u Velikom Parku ili malo dalje na Betaniji. U mom slucaju odrastajuci u starom dijelu grada Alfakovac je bio mjesto gdje se ljeti igralo lopte a zimi sankalo ili skijalo I tacno se znalo gdje je lokacija za igru zavisno od broja ljudi koji igraju lopte. Ulica u starom gradu je iskoristena do maksimuma, osim regularnog trafika to je I mjesto za igru zavisno od godisnjeg doba I nagiba. Pa ako je ljeto igra se lopte, a zimi na onim sa malo vecim nagibom se sankalo-plazalo I vjerovali ili ne bilo je virtuoza u plazanju. E to su momci koji nisu imali sanke ili ligure, neki ih zovu saonice, oni su imali plasticne cizme kupljene u Jugoplastici sa skinutim sarama na dnu od duge upotrebe ili istopljene na tis sporetu ili naftarici sto manje sara to su brze. Oni su bili najhrabriji da se spuste sa vrha Alfakovca na nogama I da sacuva zivu glavu. Na zalost to su se lomile noge, ruke pa I ja sam imao svoj udio jer sam jednom prilikom slomio ruku na dva mjesta jer sam spucao u gelender, a kako sam spucao, dobro sam I prosao hahaha.Kao sto svi znate na Alfakovcu se nalaze tri groblja od davnina, gdje su uvjek bili mezarovi I nisani a nama kao djeci u zelji da nadjemo pogodno mjesto za igru to I nije toliko smetalo, jer trebaju ti stative a razmak izmedju nisana je bio dovoljan pa zasto ne iskoristiti. I tako zavisno od godisnjeg doba ljeti lopte, jer ona starija raja igraju na ulici a zimi se I skijalo, staza nije bila duga, ali morao si znati stati jer ces udariti u komsijinu ogradu pa eto ti belaja. Svakako da je bilo onih koji su svoje prve skijaske korake ucili na Brusu ili nekim obliznjim izletistima, I kad se nauci stati a I o plugu si nesto cuo hajmo u planine jer tamo nema zime, skijanje se brzo uci nisi blesav da sjedis kuci itd hahahaha kao sto svi vec znate. Tako su neki pocinjali a sad se skijaju u Salt Laku, pa fino ne mogu da vjerujem kako je lijepo, I koliko ljudi samo vode racuna o svemu I zele da ti naprave ugodjaj koji ti ocekujes ta ljubaznost I ophodjenje I jedan odnos sa gostima na pravom nivou.ali opet nesto fali fali da se raspali rostilj na dnu staze kao na Bjelasnici pa da malo predahnes uz pice I raju da malo progovoris sa prvim komsijom u grupi do tebe koji zbog zime skida cevape golom rukom, to sarenilo I druzenje koje se pretvori u dernek a toga nema ovdje I ne mogu se pohvaliti sa tom cinjenicom hahahahah
Svakako da ti to sve platis ali placali smo I tamo, pa se sjetim olimpijade I sleta na kojem sam I sam bio ucesnik a kasnije I na bob stazi u obezbjedjenju, kako je to sve bilo super a danas je to sve druga prica I druga raja kolo vode.
I nakon 4.5 sata leta I iznenadnog propadanja aviona te proucenih ajtel kursija I fatiha, familija nas doceka na aerodromu svi veseli I razdragani jer se nismo vidjeli od prosle godine, A TAKO SMO BLIZU,I ne primjecuju da smo mi radosni sto smo se hairli spustili, pa ih jos jace grlimo I ljubimo.Ja ne znam jel vama bilo tesko objasniti zasto se ne vidate cesce sa prijateljima ili porodicom ali ja sam imao tih pitanja.Kao ono vi ste tu a niko ne razmislja o strahu dok letis I ta 4.5 sahata, dok ja nisam promijenio pricu I malo priblizio njihovom scalu ili mjerilu pa kao upredbu upotrijebio udaljenost izmedju Sarajeva I Moskve te I pitanja stadose jer MOSKVA JE BAS DALEKO HAHAHAHA.I tako poce nas odmor a vrijeme je bilo izmisljeno plavo nebo I bijeli snijeg a tereni kao da su mene pitali kako da ih naprave.
Staze se uredjuju non stop a snijeg koliko god da je utaban jos uvjek skripi pod pritiskom jer je suh.Za svakoga ono sto zeli moze da nadje od vratolomija do laganih staza ili lijepih restorana sa dobrim pogledom.
Salt Lake me malo podsjeca na Sarajevo jer je okruzen planinama koje su zimi prekrivene snijegom prava razglednica a u gradu ga za divno cudo nema a sva skijalista su dvadesetak minuta od grada ima ih negdje oko pet sest mi smo bili na Kanjonima (canyons) I na Wolf Mountain to je mjesto za porodicu gdje se svi druze I vesele snijegu pravo lijepo I intimno a moze se I lijepo skijati. Jedno jutro mi se spremismo na skijanje kad na parkingu samo desetak auta. I mi koji skijamo obradovasmo se da nema puno raje
I da cemo se naskijati, kad primjetismo cudne poglede I upitnike iznad glava nasih supruga koje ne skijaju ili nisu tako dobri skijasi kao pa sta ako nema nikoga, I kako objasniti to situaciju, I ja uzeh stvari u svoje ruke da objasnim, zamisli SALE 90% u nekoj od prodavnica a ti si jedina u tom trenutku prisutna I dabome smijeh na licu jer osjetise zadovoljstvo I razumjese sve u par rijeci hahaha. I sta da kazem sve je perfektno divno I mi se iskijasmo pravo ali mi znamo da nesto opet fali……………hm

Razdelija

2008-03-17T10:50:00.000-07:00

Kad se jednom obreneš na ovom Sjevernoameričkom kontinentu, prvo uočavaš sve razlike u odnosu na na one stvari sa kojima si odrastao: putevi su širi, semafori su iza raskrsnice, usisivači i mašine za veš izgledaju kao iz crtanih o Tomu i Jerryju … onda za par mjeseci sve to postane svakodnevica i počneš da tragaš za stvarima koje te mogu vratiti u tvoju prošlost, sa kojima si siguran i komotan. Nađeš “naš” film, CD i knjigu u lokalnoj biblioteci, kupiš u nekom Istočnoevropskom granapu (gradska narodna prodavnica za neupućene) flašu Vranca, Krašove napolitanke i Radensku, onda nađeš neki “pravi” bosanki dućan izlijepljen plakatima Subhije Šehović i Rize Hamidovića… tamo se snabdiješ ćevapima, Sarajevskom pivom, Visočkom kafom i suhim mesom, još kad na derneku odvrneš Harisa Džinovića ili Kemicu za mješovito društvo, sreći nema kraja. Melankoliju možeš nožem rezati.
Ima i nekih razočarenja u tom traženju, posebno kad skontaš da su neki vicevi u koje si se kleo samo prepričani sa nekog univerzalnog jezika, vjerovatno od strane sarajevskih “odličnih đaka” koji su ovdje dolazili da voze Šipadov namještaj, sa Istoka na Zapad, u zlatna vremena i onda na Jahorini vješto u pričama izmjenjivali lokalnog Mike-a and Ike-a u Muju i Sulju (ili nedajbože Hasu).
...
Vremenom se nehtijući integrišeš, i dalje se jede nešto što bi se moglo nazvati Mediterranean Cuisine, pije domaće (mislim Washingtonsko) crno vino i na parties sluša bossanova ili neki world mix tipa Budha Bar. Ali još uvijek pokučavaš da nađeš nešta svoje, autentično Bosansko, što ovim ljudima promiče pred očima.
I ja se jednom tako zagledam u svoju baštu, onako potkraj aprila jedne godine. Uz sve što smo kupili sa kućom, ističu se dva divna drveta što cvjetaju već početkom marta. Pogledam izbliza, ovo jedno je trešnja, višnja, šta li... a ovo drugo - nije trešnja a nije ni šljiva. Hajde da probam, neću se otrovati. Zagrizem, a ono prepoznatljivi kiseli ukus eksplodira mi u ustima. Mmmm. Razdelija! Đe me nađe! Usred dubokog sjevera, na kraj svijeta nađem ja, u svojoj bašti, pravu pravcatu bosansku razdeliju. Naravno, ostatku mnogobrojne bosanske komune je postojanje razdelije manje bitno koliko sam naziv. Nije razdelija nego rezdelija. Ti ćeš me učiti, to je dženerika. Nije raja nego zerdelija. Ih, bjelica, koščica... Pitam jarana Turčina: dženera, Grk potvrđuje: dženera, no doubt about it. Niko neće da ih jede kad prezrenu, naravno, ali se im se navadim na kosti dok su još kisele. Razdelija nego šta. Komšija naravno ima teoriju da je to autentična Američka šljiva divljaka, potnatija kao prunus americana iliti American Plum. Kontam, nemaš pojma, možeš ti mislit' šta hoćeš. Razdelija je pa crkni.
I uzmem ‘vako onu razdeliju i smažem je dok si rek’o uš. Čiča miča gotova priča.

Arbeit Macht Frei

2008-03-12T22:51:00.000-07:00

Kad smo bili mlađi, recimo 25, bili smo puni elana i želje da promijenimo svijet, makar onaj dio koji nam je bio pred očima. Upitam se ponekad gdje je bila tajna te neusmiljene snage i nepomirenja. Hemija je jasna: adrenalin, testosteron (makar kod ovih muških) su ti dali neophodne resurse. Patetično rukovođenje zemljom i ekonimijom su ti dali dovoljno razloga da dižeš glas (da negdje očepiš), a sramotno mala plata ti je davala nezavisnost. I onda svaki dan, iz dana u dan, ideš na posao i izvršavaš kate po redu (kata kao oblik borbe sa zamišljenim protivnikom), mali rat i revolucija uz povremena primirja na pauzi za doručak ili tokom zatvaranja u nekoj od kafana koja ne pušta muziku. Salon revolucionari. No Passarant i sl. Šta bi svijet bez jaja, moliću?
I onda brzo premotamo film dvadesetak godina (ovi sa DVD-ovima mogu da preskoče na chapter 45) i pitamo se gdje nestade ona mladost. (Alzheimer sakriva odgovore po kući, kompjuterskim fajlovima i zaboravljenim fotografijama).
Istini za volju, nije ovo premotavanje baš regularno kao kod nekog normalnog svijeta. Imao si možda i neki posao ali bez perspektive za stan, karijeru i sl., neki od nas smo radili za firme koje su slale svoje nadničare u strane zemlje Bliskog i Srednjeg Istoka pa je to malo otaljavalo susret sa blijedom realnošću... onda rat za ratom... što bi moj stari govorio Ma da smo bili normalni, poludili bismo... onda počupaš korijene i porušiš mostove pa ideš što i stočnije, zapadnije, sjevernije i južnije možeš.

Eh, onda se šćućuri zeko, jedan poso, pa malo bolji, pa malo dalji, pa još bolji, pa stan veći i funkcionalniji, pa kuća u lijepoj regiji, pa auto ovako i onako... i onda skontaš (makar ovdje u US of A) da ustvari ništa nemaš... Mislim imaš familiju, i ovdje i tamo, i prijatelje, jarane, zemljake, pajdaše, kumove, raju, škvadru, komunu, society, community ... ali sve što posjeduješ je udaljeno od pozitivne nule dvije plate, dvije neplaćene rate, jednu nepokrivenu operaciju, jedan iskren email šupku od šefa, jedan poziv na sud, jednu lošu investiciju. Puf!
To je kažu osnova vitalnosti ovog ovdje društva sa kojim imam, što bi se u narodu reklo, love and hate relationship. Tijelo uronjeno u truhli kapitalizam gubi prividno od svoje sigurnosti za vrijednost isplivalih materijalnih dobara. Ja znam da se Marx u grobu okreće ali, raja, dijalektički materijalizam je srušen sa Berlinskim zidom kad je polu-bauk prestao da polu-kruži polu-Evropom. Isto tako, svakodnevno potvrđujem još jednu od mojih omiljenih teorija da je sigurnost uvijek obrnuto proporcionalna slobodi. Tako, za vas koji ste bili dobri matematičati, uvrstite ovaj drugi aksiom u formulu i, da ne gubimo na opštosti, zaključimo da rad - oslobađa. Baš kao što piše na ulasku u Auschwitz ili Dahau. (čuj čito, hodo)
A, da li je? Ili možda nije? Ma jeste, jeste.... ne brini.
Padne mi napamet prva rečenica okupacionih snaga od Dahaua, preko Sarajeva i istočnog Baghdada: onaj ko nije ništa skrivio nema čega da se boji.
Eto, jedna sigurna i tiha noć se spušta nad Bellevueom, čeljad je pospala, a ja se spremam na zasluženi počinak, da horan ustanem i poljubim opet i sutra šefa u guzicu. Bila povišica. Još koja hiljadarka od mog poreza ode Bušu da ubija nedužnu djecu na Istoku i plaća krkačinu i švalerancije guvernerima, senatorima i predsjednicima. Uh.
Lovi ribu Ahmete Šabo.

Poruka od Mirele:

2008-03-03T08:45:00.000-08:00

Dragi prijatelju,
nakon 2 mjeseca tek sad otvorih postu i vidim tvoju poruku ovaj momenat; ne ljutite se na mene svi redom,ne brinite se za mene ,ali imam zdravstvene probleme koji su otpoceli bukvalno 1.januara! Mozes li zamisliti?! Umjesto da taj dan otputujem u Aziju, kako sam bila uplatila i isplaniralaza praznike, ja sam se neocekivano nasla na operaciji a nakon mjesec dana i na drugoj!Jos tezoj!!! I sada smirujem posljedice istih i to je jedini razlog mom neucestvovanju u druzenju.Nadam se opravdan?O detaljima,ljekarskim greskama u dijagnosticiranju ne bih sada...nemam zivaca...ali obecavam se socijalno aktivirati i nadoknaditi sve propusteno namah po popravku svega sto je zakrcilo u meni,ha ha ha... Topli zagrljaj,pozdrav od mene.

SANELA: NOTA MOJIM DRAGIM LJUDIMA

2008-02-28T18:28:00.001-08:00

E ljudi moji, ovaj zivot je bas cudan nekad... Decembar 2007. U Perth-u predbozicna frka. Temperature rasto do blizu40, ljudi k'o zuce zuje okolo, uzbudjenje predpraznicko u zraku. Znatekako se ljudi na normalnoj sjevernoj polulopti uzmuvaju pred Novu GodinuI pred ljetni raspust? E ovdje se uzmuvaju na KVADRAT krajem decembra:Nova Godina PLUS ljetni raspust. Od 15-25 decembra HAOS, onda MRTVO MOREu gradu. Sudari, panike, uzbudjenje, reklame, putovi... Ja sve nestokontam: samo da se izvuce ziva glava. I tako I bi. Pred sam Bozic slupahauto totalno - udari nas veliki 4WD. Sreca, djeca I ja prezivjesmonepovrijedjeni. Gledao nas neko odozgo. Preko Bozica se atmosfera smiri. Ja sva zahvalna nebesima dolazim sebi Ilijecim modrice od udesa. Temperatura se penje na 43, ali zivi se ugodnouz klima uredjaje. Planiramo put za ljetni raspust, teniske turnire zadjecu, ljetovanje sa tinejdzerima I njihovim drustvom... Pozivi zabozicne ruckove I vecere, prave se planovi za ljeto... Drugi dan Bozica dodje vijest da je moja tetka, moja druga majka, kojojsam ja bila najstarija "kcerka", moja Raza, na samrti. Iznenada, ko sneba! U bivsoj je Vojnoj bolnici. Koga da zovem? Rodbina je tu I cinisve sto moze, ali moram da nazovem nekog bliskog. Nazovem moju DOBRUElmu. Moja DOBRA Elma mi kaze da tu radi nas DOBRI Ranko. Ne mogu da gazovem, nezgodno mi, nisam ni cula ni vidjela covjeka skoro 20 godina.Ali moja DOBRA Elma hoce. I moj DOBRI Ranko ode I raspita se, I posaljemi poruku. Ja spakujem sebe I moju curicu I na prvi avion (tri, tacnijereceno). Nekih 30-tak sati kasnije sletim u Seher. Na zalost, moja dragatetka odluci da ode prije nego sto stigoh da je zagrlim zadnji put.Sahranismo je slijedeci dan. Koliko mi je bilo tesko, ne mogu vam reci.I sad je. Oplacem je skoro svaki dan, moju DRAGU Razu sa Trga PereKosorica, mog SNAZNOG heroja sa Trga Heroja. Prvi dan u Sarajevu cujem se sa Elmom. Moja dusa draga, usred svohzivotnog vrtloga (bolnica, dijete, NG) stize da podijeli moj bol.Nazovem I Ranka, da se zahvalim covjeku sto me se uopste sjetio poslijeovolikog vremena. Ranko mi javi za "kafu sa IV7". Aida je tu, Elma,Koso, Sladja, Zoka... E ovdje moja decembarska tuzna muzicka temaprelazi u veseliju varijaciju. Izadjem sa Miom da prosetam od Robne do Gimnazije. Obukla nas familija,nas gole sa dalekog juga, nija nam hladno iako je minus - valjda u soku.Snijeg pada, lagan, leprsav. Mia me pita moze li da dira snijeg. Ja jojpokazujem nasu gimnaziju. Zgrada pomalo sivkasta u zimskom danu, tuga usrcu, tegoba poslije dzenaze. Ali snijeg, taj snijeg, tako njezan Iprhak, tako bijel... I moje dijete ozareno, baceno iznenada na drugikraj planete, grudva se sa mnom iza MOJE gimnazije... I nas smijeh Itrcanje po netaknutom snijegu I njeno odusevljenje... I idem da se vidim sa MOJOM rajom! Zar je moguce osjetiti toliko tuge Itoliko radosti u isto vrijeme?
(SANELA)

Izdrž'o je Mujo i gore...

2008-02-26T20:27:00.000-08:00

Evo raja,
Nakon kratke pauze da se i ja ponovo tuspasim na blog.
Djeci je bio zimski raspust i divna prilika za nas sa dubokog sjevera da se bacimo na tople krajeve.
Najljepše je u Karibima, ali pošto naša miroljubiva vlada ne sarađuje sa Cubom kao neki, izbor pada na neke od većih ostrva gdje se još može jeftino letjeti. Ostrvo Puerto Rico, o kojem ću malo da blebećem uz slikovni dokaz, je uzet od Taino "indijanaca" nakon druge Kolumbove posjete 1493 i bio je u rukama slobodarskih španskih krvopija, da bi ga Gringosi "oslobodili" 1898 ... malo su porušili ove zidine, popalili skupštinu i šta se moglo spržiti oružjem koje su imali na raslpolaganju prije 110 godina, a onda su po poznatoj ideji jednog autoprevoznika iz Trebinja napravili grad ljepši i stariji nego što je ikad bio. Evo i slike, nije lijepo ko Korčula ili Dubrovnik, ali je priroda i ukupna geografija puno raznolikija:
Ali, da ne trunim previše, iako Portorikanci odbijaju da postanu 51. država, nije im se čuditi jer na račun svoje neslobode dobijaju pomoć iz Saveznog budžeta i bez obzira na 60% nezaposlenih treba to dobar sat da se iz San Huana (gdje je ova lijepa kula i nepregledan zaljev) dovezeš do mjesta koje bi se na mapi moglo nazvati plaža. Mislim, nije udaljeno, ali je auto na autu, osam traka ni šibicu da baciš, veća špica nego u Seattleu u 7 ujutro. (možda malo pretjerujem ovdje, ali eto, figure of speach) . Helem, umjesto mog ustaljenog ritma kuća-džamija-kuća-džamija, morao sam se prilagoditi na kuća-plaža-džamija-plaža ... i kontam k'o Mujo iz naslova, :') ... šta čit'o... audio/video ...
Eto, nije baš da imam vremena za esej, dopisaću nešto kad uhvatim vremena i sredim slike... Jah, da ne zaboravim, u povratku mi crkne telefon od vlage pa ne dobijem inforaciju o poništenom letu ... tako ti se naputujemo umjesto 10 sati leta sa jednim presjedanjem ... okasnimo još 15 sati plus dva presjedanja, jedno neželjeno noćenje u nekom jeftinom Vegaškom motelu, tri totalke (pretresanje za putnike koji na boarding karti imaju oznaku Selective Search iliti SSSS...)
I pitao takoj jednom jednog vrli pirac neki "Jel bilo dobro?"
A upitani njemu tada odgovor spreman dade "Kakvo je to pitanje? Naravno da jeste."
A sad nazad na pos'o.

2008-02-15T12:12:00.000-08:00

Sejo Koso i Edina Zacinovic nakon 27 godina i pet mjeseci. Snimljeno 15.02.2008 godine u Sarajevu

Dođi druže da te dignem

2008-02-13T09:04:00.000-08:00

Mjesna Zajednica Ivan Krndelja u Hrasnom 1978.
Dan predratne JNA. Puna dvorana, Nera i ja na bini, a uplašena Maja i
Švenk pod ručnom iza zavjese.

2008-02-13T08:57:00.000-08:00

Uvijek sam sa ponosom pokazivao ovu fotografiju.
Nakon toliko godina, uz malo sjete i uzdaha, rekoh hajde da podijelim ovu ljepotu sa vama.

Sigurnost i sloboda na blogu

2008-02-12T20:26:00.000-08:00

U kontaktu sa nekolicinom posjetilaca na ovom blogu, došao sam do saznanja da u velikoj većini upitanici nisu mogli da vide neke od sadržaja na desnoj strani ekrana.

Helem, tu zdesna koga interesuje može naći par listi i anketa, nekoliko korisnih i beskorisnih linkova, odbrojavač datuma i birane priloge sa YouTube koje ja mijenjam onako po nahođenju (kao npr. “Grlom u jagode“, „Leptirica“, „Salaš u Malom Ritu“, „Lud, zbunjen, normalan“itd ... da ne nabrajam...).

Pored raznih ukusa i kratkoće vremena, najčešći razlog ne-posjećivanja priloga na desno jeste ograničen pristup ovog bloga funkcijama korisničkog Internet browsera – ovdje najčešće IE (87%), ili Firefox (10%), Opera, Netscape, Konqueror ...

Ja ću objasniti, nabrzaka, kako se moge podesiti sigurnosni pristup na Internet Exporeru (IE), a ne treba biti puno drugačije na ostalim aplikacijama. Ovo je prosto da bi i Murat (bez uvrede) sa portitnice ukapir’o od prve. Dakle:

1. Na Internet Explorer meniju izaberi Tools i klikni na Internet Options.
2. Izaberi karticu Security, i klikni na Trusted sites i pritisni dugme Sites …

3. Upiši blog adresu u kućicu (http://iv-sedam.blogspot.com/). Zavisno od opcija koje su podešene na IE, ovaj bi se naslov trebao sam ispisati nakon ispisanih prvih 4-5 slova.

4. Na kraju, pritisni dugme Add i OK.
Ovim je naš blog upisan u listu stranica od povjerenja i svi sadržaji koji su direkno na blogu imaju puno veći pristup funkcijama unutar IE aplikacije.
Recimo, odbrojavač datuma je napravljen u Java skriptu koji se izvršava sa adrese van bloga. You Tube video prilozi trebaju da koriste neke od Flash skriptova sa svoje adrese … itd … sve ove funkicje koje uključuju više od standardnog Internet koda zahtjeva dodatne funkcije koje ne postoje u osnovnoj Internet zoni.

Ako je sve podešeno prema ovom uputstvu, u donjem desnom uglu će se pojaviti Trusted site naslov umjesto Internet zone ili Mixed contents…
Da više ne tupim o ovome, nema nikakvih problema da ovo uradite na kućnom računalu, a za firmu ne garantujem. Ja mogu da garantujem da ću pomno paziti da neki maliciozni kod, virus i sl… ne zaluta na ovaj blog… A za ove anonimuse što zalutaju ponekad ništa ne garantujem. Ja odoh u petak na odmor, pa ako neko nekog uvrijedi ili prekrši pravila lijepog ponašanja u međuvremenu, razračunavaćemo se iza 25-og.

Malo sam i sebe zamorio ovom ozbiljnom pričom nego, čim se vratim s odmora, obećavam vedre vijesti popraćene svježim fotografijama… možda se usudim i uslikam u majici kratkih rukava, da oraspoložim Kosu.

DODJELA PRIZNANJA

2008-02-12T12:59:00.000-08:00

Mlade nade-stare uspomene

2008-02-07T12:06:00.000-08:00

Bolje ikad nego nikad/stara Bosanska

2008-02-07T08:00:00.001-08:00

Eeeeeeeee dragi moji!
Evo da se i ja ukljucim poslije konstruktivnih kritika nekih dragih meni ,
mogu vam reci da je poslijednih dana bilo emotivne erupcije nakon sto sam
procitao i prostudirao sve postove.Par noci je cak proslo i besano ,misleci
zasto je proslo ovoliko vremena da stupimo u kontakt.Ja sam u kakvoj takvoj
vezi s Harisom,cujemo s telefonom s vremena na vrijeme.
S LJubekom sam razgovarao nepamtim kada,moja krivica,vjerujem da je ljut na
mene ali pokusat cu i to ispraviti.S Jesenkom se cujem putem emaila/rijetko.
Harisu ide sav kredit za pokretanje sada naseg bloga/svaka cast Jaaarrraaanee!
krecem s malo ozbiljnim notama a kasnije ide stroga zajebancija,da vidimo reakcije.
Ne znam koliko znate,ja sam u Dallasu-Texas evo 12 godina,ozenjen 6(mislim godina)
, djece x2(Ada sestak,Nedim cetvrtak) opet mislim na godine ne razred.
Kao sto vidite bolje ikad nego nikad(tako kazu)
Toliko za sada,samo osnovne informacije,kasnije krecemo s basnama
daduka

O istoj slici

2008-02-05T06:08:00.000-08:00

Bila su dobra vremena...(note)
...u tihoj dolini naseg sna...(jos nota)

Vremena i doline su se polako mijenjale, oblikujuci i nas i snove.
Eto, ostale su slike da nas podsjete na onu nasu dolinu (hvala, Ljubisa, ja sam u 'novu dolinu' uglavnom prenijela samo slike u sjecanju, a tome je sve manje vjerovati).

I ma sta se desilo sa nasim snovima, privilegovani smo da smo nekada sanjali zajedno...

O jednoj slici...

2008-02-03T16:50:00.001-08:00

Onako....pomalo o svemu...

2008-01-29T07:01:00.000-08:00

Ima vec nekoliko dana, sve nesto kao hocu-necu nesto da napisem, ustanem pa odmah odustanem, pa sve tako unedogled. Bas mi je bilo drago u ova zadnja tri mjseca svaki dan ili svaki drugi dan pogledati nas blog, vidjeti slike, procitati komentare, nove postove, ali....e tu sada dolazi do kljucnog momenta.
17 clanova na blogu (ovo mi je nesto kao moj sretni broj), ali za 17 clanoca i tromjesecje iza nas, jako mali broj javljanja, postova ili samo komentara na prethodne postove. Neko je davno rekao da se mora zamutiti voda da dodje do odredjenih pojava, dakle ovo je moj dobronamjerni pokusaj da probudim uspavane, razmrdam lijene, ubrzam usporene, potaknem neaktivne, bocnem nevidljivom e-iglom putem e-maila, reanimiram, uspostavim balans pH vrijednosti kao i procenat zasicenosti krvlju kisikom. Obrati paznju da je rijec DOBRONAMJERAN vec koristena, pa je ovdje isticem jos jednom radi onih koji prebrzo citaju da ih ovaj post ne pogodi ni u jedan vitalni dio tijela gdje jako boli
E ovako lipi moji....sa po jednim ili nijednim javljanjem na blog. Na zalost oni koji se do sada ne odazvase niti pozivu da se uclane, ovo nece garant procitati, ali je upuceno i njima...
1. Svi smo mi u nasim 40-tim godinama i niko od nas se ne moze pohvaliti apsolutnim viskom energije, kreativnosti, zanosa ili mladosti-ludosti. Nekad bilo - sad se spominjalo.
2. Posao, krediti, djeca, i koje kakve druge obaveze su postale mnogo vise obavezujuce nego napisati zadacu iz matematike ili procitati kakvu knjizurinu za lektiru. Redovni izlasci u Parkusu, Dedana, SOS ili Bugatti su vec davno zamijenjeni redovnim odlaskom na spavanje u 'pristojne' sate. Hajde iskreno, koliko puta ste u posljednjih pet godina ostali na nekom derneku (sada je popularno reci party-ju) do svitanja? Kada su vas posljednji put istjerivali iz kafane jer je cistacica htjela da potare pod, pa su morali izvrtati stolice na stolove?
3. Telefoni...bolna tacka. Odavno su vec zamrli, pa je ovaj blog zahvaljujuci Harisu ponajvise, postao mjesto gdje smo se nadali nekom e-druzenju, e-zajebanciji i uspostavljanju veza koje su nas drzale skupa, ne jedan dan, ne jedan mjesec nego 365 dana x 4...i vise od toga...
4. Posao...Ponedeljak, prvo predavanje mi je u 8 ujutro, a dan mi se zavrsi sa zadnjim casovima u 10 navece, Utorak isto tako, samo zapocnem sat kasnije, Srijeda...,Cetvrtak....nema potrebe da idem do Petka... dvoje djece, pomozi zadacu, vozi na fudbal, vozi na kosarku...treba mi ovo, treba mi ono...odem u radnju i znam da mi je rekao da mu treba veeeeeeliki papir, dakle hamer-papir (Elma tvoje zidne novine su prava mjera), stojim besciljno u radnji znajuci da ako trazim hammer-paper mogu dobiti drek a ne ono po sta sam dosao u radnju. Ne zalim se, sam sam tako htio. Jedan moj (ne znam kako bi ga vise nazvao, drug, prijatelj, poznanik, covjek iz prolaza, epizodna uloga, sta li je...) prije nego mu je Alexandar Graham Bell, neposredno kad je ustao iz groba, iskljucio telefon. Ne samo toj osobi nego je zabranio telefonsku javnu upotrebu jer upotreba telefona ugrozava privatnost pojednica. Kako ja to shvacam, najprije posaljes covjeku pismo i najuljudnije upitas za e-mail adresu. Ako si srecnik, dobijes odgovor u kojem je kratko i jasno naznaceno i telegrafski kratko napisano iksipsilon@ alfabetagamadelta.com Nema u tom pismu ni 'dragi moj' ni 'jesta mai?' ni 'dje si kretenu sto se ne javljas' a nema ni potpisa. E onda lijepo posaljes email i zatrazis broj telefona da se cujemo....jednom...prvog u mjesecu....ponedeljak....mozda 15-og? Hehehe nismo rekli prika koja je godina u pitanju? E onda kad se konacno i ako se cujes s tom osobom onda dobijes onaj cuveni odgovor kojeg se ni Platon ni Aristotel ne bi postidjeli..... ma radi se dosta pa je jako malo vremena ostalo da sjedim uz telefon i da pokusavam stupiti u kontakt....ma jel' matere ti??? Meni nasao prosipati iz supljeg u prazno...dobro ti to stupanje u kontakt....'ucini nesto po prvi put, slusaj me dobro kontakt je skup'...Leb i Sol.."Kontakt je skup" sa ne znam kojeg albuma.
5. Zelja....jesmo li se zasitili proslosti, pa pokusavamo da ni ne okrenemo glavu i vidimo proslost koja nam je bila zajednicka, usudjujem se reci i lijepa kroz prvih 25-30 godina nasih zivota. Ima li mogucnosti ili zelje da imamo i neki dio buducnosti rezervisan za sebe i da nam to kasnije postanu uspomene kad budemo starci i kada pokusamo dio nasih zivota prepricati svojoj, djeci ili unucadi. Tu me malo moj optimizam popusta...nemam objasnjenja za neke stvari, trudim se da shvatim i prihvatim, ali ne ide to u ovu tvrdu glavu.

Snow Day

2008-01-28T11:18:00.000-08:00

Po četvrti put ove zime, u opštini Bellevue je pao snijeg.
Ta nesvakidašnja pojava je popraćena udarnim vijestima na svima kanalima.
Komentatori lokalnih TV stanica napokon mogu da se odmore od svakodnevnih vijesti:
- poplava u podrumu nečijeg stana,
- požar izazvan nesmotrenim roštiljanjem u zatvorenom prostoru,
- lokalni manijak se već tri sedmice prijavio policiji pa se strahuje sa smo dobili novog Trbosjeka, viđen posljednji put na parkingu od 7-11 kako kupuje pivu i cigare, u ženskom društvu,
- rupa na lokalnom kolovozu usred grada predstavlja opasnost za pješake,
- momku od 17 godina se sudi za nasilje nad životinjama nakon što je u ljutnji bacio maminog psa kroz prozor,
- radnica na benzinskoj pumpi daje direknu izjavu da su dva tipa presjedila čitav sat u parkiranom autu i osmatrali objekat sa sumljivim namjerama,
- strašno, strašno ... a strahuje se da će biti i gore ... manijaci, lopovi, ubice su na vašoj ulici i u Bijeloj Kući ... ali ako zovete ovaj broj u narednih 20 minuta poslaćemo vam ne jedan, nego 50 superoštrih noževa, superljepljivih ljepila i tableta od kojih ćete toliko da smršate da se nećete ujutro prepoznati u ogledalu ... so, if you call right now ...
Helem, kao što rekoh, ovaj uzbudljivi život lokalne televizije (koje je uzbudljiv jedino onima koji prave vijesti i onima koji gledaju vijesti i jedva čekaju komercijalu poruku da si izvade još dvije kugle sladoleda i podgriju picu) postane naprosto dramatičan do bola kad se napokon pojavi snijeg. Na svakoj raskrsnici kamere hvataju najuzbudljivije proklizavanje nesposobnih šofera, spikeri odmahuju glavom i savjetuju ljude da ne idu na posao, u dnu ekrana su obavijesti o lokalnom školama, Bellevue School District NO SCHOOL - na to se čeka .
Gasim preprogramirane alarme u dječjim sobama, javljam Jasni da se ustajemo tek u 6:40 jutros. Jedino ostavljam uključenu lampu sa simulatorom svitanja ... obzirom da do marta neće svanuti prije 7, nabavili smo i mi jednu od tih neophodnih tehničkih inovacija. Simulator počne da pali lampe sa prirodnim spektarom boja u 6 i postepeno pojačava svjetlo narednih 60 minuta što našim sanjivim očima to izgleda kao prirodno svitanje. Kad je dan tmurniji i nikako da svane, onda uključimo i plavo ionsko svjetlo da nam podigne moral prije nego se dokopeljamo do šolja sa svježom kafom... eh, ako kafa ne pomogne - jebiga onda, ode ti jutro u neku stvar. Ako jutro ne prođe dobro, imam još šansi da u popodnevim aktivnostima uhvatim zamajac tako da, kad mrtav umoran legnem oko ponoći, mislim da se nešto i uradilo. Mislim, pored posla, naravno.
Posao. Pos'o. Trabajo. Arbeit. Pабота.
I ja radim danas, doduše od kuće ali svejedno, između par sastanaka, nađe se vremena da posjetim blog i da vas sve pozdravim. Završavamo prvo tromjesečje sa uspjehom. Čulo se za nas u dvadesetak zemalja i ove stranice su posjećene od strane tristo raznih posjetilaca.
Haj'mo raja, podignimo glas da se još malo čuje za nas.

Teorija apsolutnih i relativnih brojeva....

2008-01-15T08:10:00.000-08:00

Hej, hej...sta to moje oci vide! Svaka slika vrijedi hiljadu rijeci, do neki dan nisam bas nesto vjerovao u tu teoriju, ali sa svakom novom slikom na blogu, skloniji sam povjerovati da je vrijednost slike cak i preskromno izrazena.
Bez obzira sto sam Aidu vidio nekoliko puta u Torontu jos uvijek se ne mogu naviknuti da je vidim sa kratkom kosom. Ali kad je na slici sa Sejom Kosom, onda tu vec ima malo vise (K)kose za diskusiju. One iste (K)kose koju me Koso optuzuje da sam naprasno izgubio. Kako vidim okupili ste se pa se nasa galerija obogatila za jos nekoliko likova...ako se dobro sjecam, Selak je jednom nesto rekao kao 'jeaunne de carrot' pa vidim jednu crvenokosu koja stoji i koja jos uvijek izgleda bas kao Sanela Pilav iz 1980 godine. Bravo Sanela za nepokolebljivo opiranje cudnom procesu fiziologije covjekovog tijela, popularno nazvanog 'starenje'. Hvala drustvo na pozdravima, ako mi se stucalo, e neka je...nadam sa da nisu stvari kao 'cudo nevidjeno' opet izasle na svjetlo dana.Cova, vidjeli smo se prije nekoliko godina, i dalje isti. A onaj 'debeli' sto sjedi do Cove...hehehe...Sejo ja jos uvijek odem i kupim farmerke sirine 33 pa ih moram vratiti u radnju da ih zamjenim...prevelike su mi.
Konacno da predjem na stvar.
Ko ono potegnu pitanje rezultata zenske protiv muskih u slikama? Zaboravili ste vi da sam ja ipak proveo dobar dio zivota sjedeci u klupi do matematicara, eksperta brojeva, logaritama, cara sinusa i kosinusa, gospodara trigonometrije, velikog maga apstraktne matematike ako je A unija od B...gospodina Trnke...dakle ovako:Na listi je ukupno 46 imena ucenika naseg razreda. Neki od njih su imali samo krace, epizodne uloge (kako ih ovdje nazivaju cameo appearance), ali ih ipak volimo kao da su sluzili sa nama puni rok od cetiri godine. 16 muskih imena i 30 zenskih je na listi. Od 16 muskih, slike su stavili njih sedmorica, a od 30 zenskih, na slikama se pojavljuje njih 9.Dakle u procentima 43.75% muskaraca je stavilo slike, a samo 30% zenskih je ucinilo isti korak. Muski vode sa 43.75 (zaokruzi na 44) prema 30.Jos da Harisovu paznju nisu odvlacili drugi glasovi vjerovatno bi sad u dva-tri reda mogao dokazati da je 43.75 posto zapravo veoma blizu ili isto sto je 100% i da smo samim tim (muski tim) pobijedili u ovoj neravnopravnoj bitci (druga palatalizacija, a ne bitki ili bicci kako bi se nepravilno napisalo).Odoh sada da sa jednom cigaret-pauzom proslavim pobjedu muskog tima.
TTMM

Mali dio IV7 …

2008-01-13T11:59:00.000-08:00

... sastao se u Sarajevu ...

Pozdrav za Ljubisu! (Kakav je sada rezultat?)

1000 posjeta - hvala

2008-01-08T11:12:00.000-08:00

Blog je danas zabilježio svoju hiljaditu posjetu.
Mada je dnevni broj posjeta spao na 15-ak dnevno sa rekornih 67 sredinom Decembra, mislim da se još dobro držimo. Pored 16 članova (hej, član bloga), imali smo 178 posjetilaca, od toga 4 anonuimusa, plus anonimni Dr. Igo i Željko Krajina. Amerika vodi po broju posjeta, zahvaljujući i meni koji ovo nadgledam svakodnevno, ali Kanadi, Hrvatskoj i Bosni nije mane sa preko 200 posjeta. Švedska, Srbija, Francuska i Njemačka su u rangu 50-100, i onda malo Italija, Turska, Engleska, Danska, Malezija... sve skupa 18 zemalja.
Pitanje: Da li je svijet mali.
Odgovor je: Ne, nego je IV-7 veliki.
Hvala raja.
I pišite... ko nekad dva tri reda, znam da je gužva ...

Kiša

2008-01-08T09:44:00.000-08:00

Za svakog iole upućenog poznavaoce geografije, Seattle je primjer dosadnog i kišovitog grada. Starbucks, Microsoft, Boeing, Nirvana i Bill Gates su kontra-argument koji Sijetlani (Seattleites), kao i moji sugrađani sa ove obale jezera tzv. Istočne Strane (Eastside), koriste da bi opravdali svoj boravak i opstanak ovdje.
Ne mislim da ovdje ima 100 izraza za kišu kao što Eskimi imaju 100 naziva za snijeg. Nema toliko naziva ni na Francuskom iako u Parizu kiši jednako, samo to tamo izgleada puno romatičnije. Plus romantique, pardon me. Ovdje se kišobran lokalno naziva bumbershoot ali se ne koristi često jer je kiša poglavito teljigava, lijena, kao ona bosanska heftenjača. Praktičnije je nositi kapuljaču osim ako si pozvan na svadbu pa nećeš da to se navlaži pogužva tvoje jedino odijelo. Najbolje bi bilo nazivati kišu po ruski дождь идет jer ovdje kiše ide kao kod Rusa a ne pada kao negdje.
Za tri godine koje sam proveo u Kuwaitu, kišilo je 19 dana. Kaže meni šeih kod kojeg smo rentali kancelariju: Hajji, ne možeš nikad tri dobra sastaviti, uvijek ti jedno fali.
Poslije me ta misao progonila, a i još me progoni, i pokušavam da razmislim koja su to tri dobra. To su ti životni prioriteti. Prvo, sazrijevaš seksualno i misliš samo na jedno (barem mlađani muškarci). Poslije se odškoluješ i zaposliš, formiraš porodicu i šta-ti-ja-znam, skontaš da prazna ne puca... prihvatiš se i lijevom i desnom da šta zaradiš, sada je tvoj priorited novac. Onda završiš u Kuwaitu ili Seattleu i skontaš da ti je prioritet klima.
Isto tako, upoznam nekog Krišnu koji je 1997 bio na petom stepenu nirvane, čovjek kontroliše mentalno svoje unutrašnje organe... on me zadevera sa svojih devet stepeni, i tu ti se ja oped duboko zamislim. Zaboli Krišnu za klimu, suho-vlažno, njemu dojavi hipotalamus da ima višak seratonina ili hemoglobina, i on se napne malo, savije lijevu ruku oko vrata a desnu ispod pazuha i - puf!, sređena stvar... kad je u bezizlaznoj situaciji, on sebi nacrta izlaz ko Lolek i Bolek i izađe iz situacije. Ali, o tome drugi put.
Evo, i meni se razdanilo, Sunce se ukazalo, evo da završim dok se open nije naoblačilo.
Andiamo.

spala knjiga na cetiri stranice

2007-12-25T11:59:00.001-08:00

Sarajevska omladina ispred II gimnazije 12.10. 2007. godine

SRECNO!

2007-12-24T15:50:00.001-08:00

Vesele praznike (i onima koji su vec u praznicnoj semi i onima koji se tek spremaju zapoceti)i sretnu, zdravu i uspjesnu godinu
zeli vam Brankica sa porodicom.

Konacno da se i ja javim

2007-12-21T08:50:00.000-08:00

Vec vise od mjesec dana se osjecam prozvana (Ljubisa ;), a nikako da sjednem i napisem par rijeci. Harise, svaka cast, ovaj blog ti je izvrsna ideja, uzivala sam citajuci sve sto je napisano. Krasno je vidjeti i slike, nadam se da ce ih biti jos i vise.
Ne znam ni odakle da pocnem. Mozda prvo da kazem da danas u 6 popodne letim za Sarajevo da provedem deset dana sa mamom i sestrama. Najvise se radujem cinjenici da cu konacno vidjeti Selmu (moju srednju sestru) i njenu porodicu, jer i oni dolaze iz Australije. Nas dvije se nismo vidjele od oktobra 1991, to je prosto nevjerovatno. Konacno da upoznam i sestrice (16 i 13 godina) uzivo.
Ja sam u Kanadi od juna 1992, zivjela sam cetiri godine u Ottawi i od 1996 smo u Torontu, predajem engleski imigrantima. Sto veli Irena - muz (komada jedan) i djeca (komada dva - Osman maturant i Lamia - sedmi razred). Inace, sada se prezivam Aganagic da ne bude zabune sa emailom. Dok ovo pisem vidim da sam izgubila talent za pisanje sastava, bosanski najvise govorim, vrlo rijetko pisem, pa cete mi morati oprostiti ovo prvo javljanje, obecavam da cu se potruditi da se popravim. Prosto ne mogu da vjerujem koliko se svi sjecaju raznih detalja iz skole, naglas sam se smijala citajuci neke Kosine i Ljubisine uspomene.
Hocu samo da dodam da je Zinka u Sarajevu svo vrijeme, ima cetvero djece i jos uvijek zivi na istoj adresi kao u gimnaziji. Planiram da se vidim i sa njom i sa Elmom, mozda cemo imati i neku sliku za ovaj blog.
Moram da idem, ostalo je jos toliko sitnica da zavrsim prije puta, ali prosto nisam mogla otici u Sarajevo a da se prethodno ne javim.
Svima zelim sve najljepse u novoj 2008, a najvise zdravlja, za ostalo cemo lako.

2007-12-20T10:56:00.000-08:00

Kolektivni odgovor na Ljubisin izazov. I zene prelaze u vodstvo.

Sretni praznici

2007-12-20T09:36:00.000-08:00

Dijasporo, susjedi, komsije, lokalci, Sarajlije, ZZeljovci (ovo teska srca), rajo iz IV-7 gdje god bili na butum dunjaluku, sretni, srecni sadasnji i nadolazeci praznici, da ih provedete u sreci i zadovoljstvu i cuvajte se praznicnih trpeza( ja sam se nadolmio i jedva disem).

U Sarajevu je prava praznicna euforija a obecali isplatiti penziju prije Nove godine. Ima raje pa dizali kredit da ovo sve provedu.

Znate li koje su 4 osobe najtrazenije u BiH?
1. Radovan Karadzic
2. Ratko Mladic
3. Prvi zirant
4. Drugi zirant

Za kredit ti samo trebaju treci i cetvrti , ova prva dvojica nebitni.
Pozdrav svima!
Sejo Koso

UŽIVAJTE!

2007-12-19T10:52:00.000-08:00

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

SRETAN BOŽIĆ!

SRETNA NOVA GODINA!

SRETAN BOŽIĆ!

SRETNA NOVA GODINA!

Mislim da sam sve nabrojala, a ako i nisam, dodajte!!! Idem na put, pa rekoh da vam poželim sretne praznike, sve najbolje i puno sreće, ljubavi, zdravlja a bogami i para!!!!

2007-12-18T11:47:00.000-08:00

U doba zimskih radosti i mnogobrojnih svjetovnih i vjerskih praznika, haj'mo curice i haj'mo dječaci da se malo rezrahatlenišemo ... neki su bili hrabri da objave slike (svaka čast), a evo sada novog izazova - video (šta video? čuo).

3, 2, 1, vozi Miškooooo...

iz Minneapolis-a od generacije drugog 7

2007-12-18T06:41:00.000-08:00

Srdacni pozdravi svima, a posebno Harisu sto nas je sve pronasao i spojio. Mozda me se mnogi od vas ni ne sjecaju jer sam razred napustila nakon samo dvije godine. Jos od 1989 zivim u Minneapolis-u; za nekoliko godina ce biti da sam vise zivota provela ovdje nego u Sarajevu. Miki, Hanna (skoro 16) i ja zivimo sa mojom mamom koja nam pomaze u svemu. Miki i ja predajemo na Univerzitetu (University of Minnesota), jedan od rijetkih poslova u Americi gdje se zapravo ima pravi godisnji odmor. Jos od 2000-te idemo svakog ljeta "kuci" i obicno obidjemo bar 3-4 dijela bivse Yu. Hanna je pocela da misli da se pasos mora pokazati i kad idemo u prodavnicu iza ugla.

Hanni sam pokazala slike nasih nastavnika (opet zahvaljujuci Harisu), i njena prva reakcija je bila da svi izgledaju preozbiljni, strogi i stari!! Bas me zanima sta smo mi mislili o njihovim godinama. Kad se sjetim koliko smo ih tracali, kosa mi se digne na glavi od pomisli sta moji studenti misle o meni. Upravo zakljucujem ocjene za ovaj semestar, pa ce tek da misle!

Topli pozdravi i sve najbolje u Novoj 2008-oj.

od Svjetlane Madzar (Sese)

2007-12-15T04:54:00.000-08:00

LJubisa moj dobri, vidi kako izgleda mladic stariji od tebe godinu dana, vise puta ranjavan, bez stopala, otac troje djece, imam papir da mogu dovesti jos jednu zenu, penzioner.......

2007-12-14T08:00:00.000-08:00

Za Terzu jarana, brate sto je tijesno ja ne znam kako ljudi mogu ovo voziti

2007-12-14T07:13:00.000-08:00

Na krovu Duoma

Pozdravljam sve i samo da vam kazem da uzivam u citanju ovih tekstova, kao i odredenim komentarima kojih se da budem iskren ponekad i ne sjecam. Citam raju iz razreda ali Delibasic nije sa mnom isao ko je frajer ja pojma nemam ako imate sliku dajte da vidim covjeka kako izgleda, iz nekog razloga ta faca mi ne dolazi pred oci nikako. Da se to vama ne bi desilo odlucih da postiram jednu sliku, a i da pokazem Brankici kako napredujem sa rastom i svim ostalim hahahahahha. Ovo je jedna od najsvjezijih sa godisnjeg provedenog u Shereru a na povratku svratismo malo do Milana i evo nas na krovu DUOMA. Ovo je za sada moja cijela porodioca a ako bog da bice nas i vise. Koso ako ti nije mrsko posalji mi mail

ako znas nesto vise o Hasanu da vidim moze li mu se na neki nacin pomoci

( jesenko.isanovic@gmail.com)

major_zerajic@hotmail.com

2007-12-12T12:07:00.000-08:00

Hej narode, vi preko bare, pogotovu Amerikanci, imam jednu molbu.
Ako neko od vas ima u planu posjetiti NJujork grad, da uradi jedan veoma vazan posao za mene. Puno mi je stalo da se to uradi, nije nista strasno a meni bi puno znacilo.
Upute dajem preko poste. Pozdrav svima
Sejo koso

ps. Aj LJubisa jesi celav, sve mi je tvojs slika pred ocima

Slicice

2007-12-12T06:34:00.000-08:00

Izgleda ja ne znam prestati sada kada sam zapocela 'blogovanje'. Prihvatam Ljubisinu ideju o slikama, ali sam za svaki slucaj odlucila malo pokriti osjetljivije zone.