Sta se tu moze reci...nakon 15+ godina vidjeti Edinu i Zoku, a nakon 6+ godina ponovo vidjeti Seju i Covu...provedosmo jedno lijepo i ugodno vecer koju mozemo nazvati "Ne moze nam niko nista", pa cak i neobicno jaka decembarska kisa u Sarajevu nije pokvarila raspolozenje...Optrcao sam familiju, vidio prijatelje, otisao do groblja na Barama....
Svratio do Zelje na cevape i cuo najneobicnije pitanje koje konobar moze ikad postaviti covjeku koji je dosao na cevape..."mala, srednja ili velika porcija"....pa nismo u Americi da porucujemo onaj usrani Starbuck caj sa ukusom kafe...
Idemo dalje....
Skoknem malo do Zagreba....obidjem mjesta gdje sam nekada predavao, pardoncek, prodavao a i kupovao...pijaca Dolac, na Trgu.Vidim podigli su i spomenik mojim dragim kumicama s Dolca, zenama koje su u gajbama, sepetima i cekerima donosile frisko zelje, krumpir, marelice, vrhnje i razno-razne ostale delicije za zagrebacko trziste....
Umoran tako od razgledanja pijace Dolac, shvativsi da nisam ponio moj ceker za predavanja, pardoncek za kupovanja....znam da je nesto sa nja-nja, pa skoknem malo niz stube do Trga....
....a na Trgu.....neka slika isprica sama za sebe...Podigli veliki bijeli sator....
Sto se bijeli na Trgu velikome,
Je li to snijeg ili udara more o mramorje...
Nesto kontam, nije Zagreb nikad bio na moru, a i za snijeg je mrka kapa kad je temperatura oko 8-9 stupnjeva
Dakle, nit je snijeg, nit udara more o mramorje, nema sanse da je aga-Hasanaga podigao sator na tako bucnom mjestu...kad ono nesto najljepse...bircuz s klopom i picem.
Naletim na jednog vjestog i iskusnog predavaca, koji mi predade u ruke kobasicu, a potom i na njegovog kolegu (dakle predavaca broj 2). Mozda su i profesori, ali nisu inzistirali da im se obracam titulama, pa smo tako ubrzo presli 'na ti' pa mi je predavac 2 prodao spiku da je 'Zuja zakon'...
Pitam ja njega jel' to njegova zena stvarno opasna, jer i moja je 'zuja' ali nije opasna, a nije niti u zakonodavstvu....kaze on meni 'ma ti si bedak...Zuja je Ozujsko pivo u lokalnoj reklami...' Ubjedi mene predavac dva da uzmem i Zuju koja je 'zakon', a kako sam ja zakon uvijek postovao, rekoh same sebi da ne bih mu smio proturjeciti i tako zavrsi Zuja najprije ispred mene, potom u meni.
Tu ti se ja kod tog Zuja-zakona malo istrosih, pa rekoh idem i ja nekaj predavati, nadjem se ja s mojom koleginicom pa je pitam a sto cemo mi to predavati u Zagrebu? Konsenzusom se odluci da je najbolje predavati karte za Kazaliste, pa mi pravac pred HNK, na zdenac s nadom da cemo predavajuci ispred HNK zgrnuti velike novce, postat bogati i otici u mirovinu...auuuu, koja greska....nismo pripremili predavanja, dakle nismo imali nista za predati/prodati pa smo i ono malo kuna sto je ostalo u dzepu odlucili 'spendjati' u Kavkazu...i dalje dobar bircuz...
Mom boravku u Zagrebu, kao i podizanju borbenog morala jako su pomogli moji veliki drugovi....Marin Simic i Sejo Saxon. Prevo sam po jednu vecer s njima i njihovim obiteljima.Sejo sprema novi CD na proljece, cuo sam neke demo snimke...mrak. Ima jedna pjesma od koje sam se najezio....
Da ne ispadne da me je Sejo nagovorio da mu reklamiram CD na blogu, ali je stvarno dobra zika.
U Zagrebu po trgovinama vidis najcudnije reklame 'mrak snizenje'....pa nisu oni izmislili taj izraz 'mrak'....brijem da smo to bili mi.
Konacno se europska turneja priblizila kraju pa sam svratio na jos jedno predavanje u Amsterdam. Tu sam se predao sarmu holandjanki, predao sam se vjerovatno najboljem duty free shopu, a onda sam se predao pilotu i rekao mu 'Teraj Misko!'
I za kraj jos malo....Kako vidim generacijo moja od 22. novembra, niko ni rijec...
Asterix i Obelix potpisali Dayton s rimljanima, pa i ona diskusija na latinskom stade...a jeste bilo dobro ono 'pro terram...' :)
Niko ni rijec. Valjda su svi 'busy'...reklo bi se ja postadoh 'una hirunda' (slobodni prevod besposlen, zvanicno jedna lasta za one sa slabijim pamcenjem)....
Prodje i rimokatolicki Bozic...ja bio na putu i bez kompjutera. Nesto mi se cini da je bilo kod nas u razredu nekih ljudi kojima bi bio red zazeljeti sretan Bozic, a niko ni rijec da napise. Bas mi nesto krivo...k'o sjecam se da su se neki drugi praznici cestitali putem ovog razrednog bloga, pa me sramota da niko nasim prijateljima iz razreda ne uputi ni slovca za Bozic. Ja cu im s malim zakasnjenjem, ali od srca pozeljeti sretan Bozic, a isto tako cu vam svima od srca pozeljeti sretnu i uspjesnu Novu godinu kao i sretan Bozic pravoslavcima.
Cini mi se da je bilo dovoljno za ovaj put.
Veju, veju pahulje, mraz po staklu sara, stize nova godina, odlazi nam stara !
