December 22, 2009

"Na 35 stepeni, ja trazim hlad"

Na ovoj famoznoj karti IV-7 razbacanog po bijelom svijetu, ja primijetim da sam, nekako, od svih nas izlistanih, geografski najdalje dogurala. Do Perth-a, Western Australia. To je daleko cak i Australcima! Sto rekla jedna nena kad je sletila na Pertski aerodrom: "Sinko, jel iza ovoga nema vise nista?" Tako nekako. Osim sto ima - juzni pol. Sa kojeg nam od jula do septembra puse hladni, hladni jugo.

Srecom, u novembru je pocelo da otopljava. Djeca privode skolu kraju, sve staje sredinom decembra. Pocinju "kolektivni godisnji odmori", dolaze vrucine. Grabimo se plaze ili prije 11 ujutro ili poslije 5 popodne. Opasno je ono izmedju, a i ne mili ti se izaci na ono jako sunce. Samo te pricvrlji za asfalt i ni zasta nisi dok malo ne zahladi.



U novembru odlucismo da odemo na Bali na nekoliko dana. Nama u Perth-u, blizi je Bali nego Melbourne. I jeftiniji. I usluzniji. I interesantniji. Provescemo sedam dana u Ubudu, u unutrasnjosti "ostrva bogova". Nema plazu ni surfere, ima galerije i hramove. Bas ono sto nedostaje Perth-u.



U galeriji jednog od poznatijih Ubudskih slikara, Nghura.KK, saznajem da su njegove slike bili amblemi za WWF, da je zivio u Austriji i Ceskoj, da je imao djevojku Njemicu. Sve to davnih sedamdesetih. Dok je Lenon sa Yoko pjevao "give peace a chance". Najvise mi se svidjela jedna slika iznad ulaznih vrata. Sri Saravati, boginja Nauka i Umjetnosti. Jednom streber, vazda streber.


Knjiga"Eat, Pray, Love" je jako popularna medju zenskim svijetom. Procitala sam je za nekoliko dana dok sam bila na L'Ille de la Reunion. Prava zenska knjiga, kolege, ne trudite se. Trecina radnje se odvija u Ubudu. Zato nisam nimalo iznenadjena kad u Ubudu saznam da Julia Roberts snima film po toj knjizi. Svaku noc policijska sirena najavljuje prolazak filmskog konvoja kroz uske, "bistricke", sokake Ubuda.

Ubudska prica iz knjige prica o prijateljstvu sa lokalnim "doktorom", shamanom, travarom, vidovnjakom, all of the above. I, naravno, posto je ovaj svemir samo jedan skup paralelnih svjetova, mi se cistom slucajnoscu (da li?) sretnemo sa takvim jednim osvecenim covjekom. Koji mora da pomogne svakog ko dodje po pomoc, savjet, lijek. Mora da pomogne, a ne smije da trazi nagradu. Niposto.

Poslije nekoliko dana upoznavanja, on nas odvede u hramove u koje turisti ne idu. Malo mi je neugodno sto se masa crnih glava okrece da vidi nas dvoje. Stvarno strsimo medju tim sitnim, elegantnim, ponosnim, osvecenim narodom.

Po povratku u Perth, nas dvoje tajno, da ne cuju djeca, obecavamo jedno drugom da cemo naci sedam dana da zaustavimo zivot i odemo u Ubud. Na oporavak duse.

December 15, 2009

Da se javim svom razredu

Bas mi je drago da postoji nacin da vas sve puno,puno pozdravim,
vasa drugarica Natasa

October 31, 2009

Leptirica

Zdravo raja,
Svi vi koji ste se u kasnu jesen 1973. od straha pišali u gaće i spavali sa mamom i tatom, evo prilike da se malo opustite i vidite da to i nije bilo tako strašno.
Ovo se odnosi i na one koji su za Leptiricu čuli od roditelja ili staratelja.
Hu, hu, huuu!

October 7, 2009

October 6, 2009

Domaći zadatak a.k.a. Домаћа задаћа

U ovih narednih osam mjeseci do Mature, predlažem sljedeće aktivnosti:
a) Sarajevska grupa da ispita mjesto i vrijeme okupljanja (3 Juli recimo u 4Sobe g. Safije ili novom Kabalu kod Mirze Spahića, gdje god...)
b) Sarajevska grupa da ureduje sa Monistarstvom Obrazovanja, Direkcijom Gimnazije, Savjetom Bezbijednosti Ujedinjenih Nacija, Američkim Kongresom i svim faktorima) ko, šta, gdje i kako
c) Internetska grupa (autori na ovom blogu) da nađe svako po jednog novog člana i dovede ga na blog
c) Drage moje i dragi moji, neka svako pošalje makar kratku poruku, sliku i sl. i objevi na blogu i to redom:
c.1) rođeni sa prezimenom A do K da se "objave" do 30 Novembra
c.2) rođeni sa presimenom L do Ž da to urade do 31 Decembra
... a poslije ćemo la(h)ko. Do svidanja.

September 6, 2009

Proslava mature 2010 II gimnazija gen.1976-80

sacekajte malo sa datumima, ja cu razgovarati da gospodinom Safetom Kešom, Kantonalnim ministrom obrazovanja o organizaciji generaciske proslave tridesetogodišnjice mature pa vam javim. pozdrav svima vas Ždero.

August 30, 2009

Ista meta drugo odstojanje

Evo šta deset godina na Zapadnoj Obali urade od čovjeka.
Evo 1999... before:

I 2009. . . after:

August 20, 2009

Ramazan

Ramazan Serif Mubarek Olsun
svima koji imaju namjeru da poste mjesec ramazana
i da im Allah dz.s. ukabuli dove
Maksuz Selam

June 24, 2009

ako bog da babo

Samo da vam se javim nakon dugo vremena ako se slucajno neko zapitao sta je sa mnom hahaha, nadam se da ste svi dobro i zdravo kod mene ima dosta dogadjanja, tako da neznam odakle da pocnem. Prvo sam ostao bez posla u septembru prosle godine zahvaljujuci ovoj krizi i jos uvjek sam u nekoj uzaludnoj potrazi za poslom ali nista bar za sada, arhitekti nisu bas najtrazeniji hahahahah
Poslije toga sam dobio vijest iz Sarajeva da mi je mama bolesna ( cancer na debelom crijevu ) tako da sam hitno otisao u Sarajevo i proveo skoro dva ipo mjeseca. Odmah da se izvinem svima tamo (Kosi i kompaniji) jer mi je bila ludnica i nisam ,imao vremena da se javim, nisam pojeo cevapa na carsiji za dva ipo mjeseca, a o tome sam sanjao. Uglavnom hvala Allahu dzs sve se zavrsilo dobro izgleda da je u zadnju minutu izvrsen opertivni zahvat, a postoperativni period je fantastican, nije trebala da ima nikakvih chimo terapija sto je fantasticno. Hvala bogu sve ide nabolje. U to vrijeme dok se sve desavalo ja sam adaptirao stan sto mi je drzalo fokus na nesto drugo a ne samo na bolnicu tako da sam i to uspio da odradim u velikom dijelu prije mog povratka u US.
Da sve bude jos interesantnije u vrijeme kad sam saznao da mi je majka bolesna saznao sam i jednu drugu vijest da cu ako bog da postati BABO, sto je bilo veliko iznenadjene ali jednostavno nisam imao snage ni da se obradujem jer su mi misli bili na totalno drugoj strani. Ali sad po povratku oboje uzivamo u Anisinoj trudnoci i nasem novom toliko zeljenom clanu nase porodice - curici. Oboje smo presretni, ocekujemo baby ako bog da u drugoj polovini septembra
tako da sam sad u pripremama i ponovnim adaptacijama kako bi sve bilo onako kako se najbolje moze, ne smije nista da fali babinoj princezi hahahhha.
Sad za sad toliko pa se cujemo opet
MS svima

March 27, 2009

March 13, 2009

Dragi moji !

Nadam se da ste svi dobro i zdravo. Hvala Harise sto si se sjetio svojih drugarica za 8.mart.
Iza mene je prilicno teska godina. Nadam se da ce ova biti bolja.Usred svega teskog sto se desavalo kad sam bila u Sarajevu ,desilo se i nesto lijepo,a to je da sam imala priliku da sretnem
ljude iz razreda koje nisam srela 20 godina. I sto je najbolje prica se nastavila kao da se nismo sreli 20 dana ,a ne 20 godina.Isto je i sa onima sa kojima se cujem ovdje. Nastavili smo gdje smo stali. Na blog odem svakih 3-4 dana da vidim ima li nesto novo. Koso, javi se sa izvjestajima iz Sarajeva.Haris za sada odrzava blog,dok zatisje ne prodje.Mnogo vas sve pozdravlja i voli vasa Biljana.

March 12, 2009

pa, ni pisma, ni razglednice ... ma, nema važno

March 8, 2009

Sretan 8. Mart, Međunarodni Dan Žena

Drage drugarice,
sestre, majke, kćerke, supruge i ljubavnice,
gdje god da ste, neka vam je sretan svaki dan i neka vam danas neko skuha ručak i kupi cvijeće.
Ova lijepa tradicija se ne obilježava jedino u zemlji u kojoj je započeta. Ohrabrujući podatak je da su u mojoj lokalnoj samoposluzi po prvi put napravili bukete sa oznakama IWD što neznancima ne izgleda opasno pa se usuđuju da kupe. Možda će neko stisnuti petlju pa iduće godine napisati International Women's Day hrabro bez skraćenica. Miševi, MIJ, iliti mater him...
Ne mogu a da se ne sjetim naših nebrojanih poetskih obilježavanja ovog lijepog dana uz miris pravih pravcatih karanfila. Padne mi na pamet i Fjodor Fedčešin sa najljepšom pjesmom o majci ikad ispjevanom: Njene su ruke bile u hljebu, u mlijeku ... i ne mogu da ne budem u isto vrijeme grozan i ironičan i da ne napomenem da su ga te iste ruke ubile u prepirci oko korištenja stana u radničkom naselju podno Koševskog Brda.
Ma, kod nas ti je sve tako: čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči, opet bolje jedna lijepa i jedna loša vijest nego dvije loše.
Jela je vita a bor je zelen, i, što je gore pomenuti Feđa pisao na pozivima na sastanke literarne sekcije: Vapijem za vašom prisutnošću...

March 7, 2009

March 5, 2009

Krvna slika

Krvna slika je kao ispovijed.
Niko je ne vadi iz čista mira i mirne savjesti. Ili ti je naređeno od Više Komande ili vrlo dobro znaš da ti nešto fali. Nije ti dobro. Znaš da si kriv. Znaš da si nečim ugrozio svoj osjetljivi organizam. A
i bolest, iako prolazna ili zarađena nekim slučajem, je na kraju tvoja krivica. Nisi se pazio, nisis se
utoplio kad je trebalo, bio si predugo na propuhu ili si kao mlada cura sjedio na betonu. Možda te je neko zasuo milionima malih razdraganih virusa kašljući ti za vrat u redu na kasi. Svejedno, mogao si se pripaziti, biti više budan, jer na kraju krajeva to je tvoj organizam i tebi je predan na korištenje. Ne možeš tek tako da se ponašaš kao da je to ničije. Ili svačije.
Krvna slika je ispiracija mnogih, od blistavog Branka Miljkovića do braće Koen. Ono što je zadivljujuće je da stotine malih brojeva uredno složenih u kolone na bijelom papiru kazuju priču o tebi koje možda nikad nisi bio svjesan. Neko je uredio grupe i napravio podjelu važnih i
nevažnih detalja u spektrumu analiziranih atributa tvoje životne tekućine. Grupe naučnih i iskusnih timova su se usaglasili da, ako hoćeš da se smatraš u normalim organizmom u optimalnoj funkciji, tvoje analiza mora da pokaže rezultate u dozvoljenim granicama. Inače si problem i za sebe, i za medicinu i za širu društvenu zajednicu.
Redovnim čitaocima ovih stranica nije promakla informacija da sam u iščekivanju najnovijih loših vijesti iz laboratorije. Vijesti su zapravo puno bolje nego što sam se nadao ali nisu ni dobre. Željezo, začudo dobro. Sedimentacija bolja. čak se i holesterol za par poena svrstau u kategoriju "pa, nije loše". Enzimi na jetri, opa 54, malkice gore od 50, a ne 123 kao prošli put. Glukoza? Eh, tu sam te čekala, kaže mi moja doktorica. E, jebiga, drugarice, pa ne mogu sve odjedno da dovedem u red. Prošli put su bili enzimi, pretprošli masnoća. Ne mogu ja sada baš da se iznova rodim. I da se rodim nanovo, toliko je problema na sve strane da ne bih ni nov preživio ni mjesec dana. Znam, znam. Ovo je zadnje upozorenje, moram ići u teretanu, hodati žustro pola sata dnevno, jesti šta i koliko smijem, gledati da smanjim stres na poslu i u porodičnom životu. Ja, svakako. Evo trčim. Polomih se. Evo odoh ja nazad kući pa ću sve to tako kako kažete. Samo mi pokažite vrata.
Nevjerovatno je kako sve što smo radili z životu nađe svoj put i proganja nas do groba. Sve lijepe i ružne stvari. Svaka čaša mehke šljive iz vojničkih dana, svaka rum kola sa gimnazijskih žurki, svaka Sarajevska piva, svaki ćevap, hurmašica, buredžik, bamja sitna, sudžuk i baklava ulaze u kalkulaciju. Svaka krupna i sitna svađa, strah, tegoba, gubitak druga i roditelja, neuspijeh i razočarenje množe ili eksponiraju prethodnu kolonu. Dodaj malo svakodnevne neizvjesnosti i eto, računica je spremna. Možeš je primijeniti na krvni nalaz, na CT, na EKG, EEG, samo izvoli... Svi aferimi polako ali sigurno uzimaju svoj danak. Kadli Tadli.
Moja je sreća da u mojoj genetrskoj smjesi ima bistrih voda sa podna Visočice i hladnih izvora na
Soukbunaru. Moja šasija i stajni trap bi se mogla uporediti usporediti sa Ladom Nivom, a motor sa Folcikom. Jedino nisam znao kad seam preuzimao ključeve da se svaki auto može poderati, a da ne govorimo o stilu "vozi miško" ili "tu je lola pario Renola".
Helem, dobro je kako može biti. Kupio sam i treći par crne opreme za trčanje. U 24 HR Fitness će mi se pravo obradovati. Nabavio sam vagu koja pokazuje sve: dnevnu potrošnju kalorija, index tjelesne mase, procenat masnoće i mišićnog tkiva, čak i težinu. Jedem malo, skidam salo, posle merim šta mi je ostalo. Krkenzi kikiriki.
Nego, pitaš me kako sam.
Pa, dobro, hvala na pitanju, a kako si ti.
Javi se.

February 28, 2009

De Profundis Clamavi


Iako je broj komentara pao na 2 mjesečno i broj posjeta na 10-ak dnevno, ipak smo uspjeli prevaliti još jednu važnu stepenicu : 15000 posjeta. To za Internet nije neki rezultat kad 120 miliona ljudi ode na YouTube da vidi Avril Lavigne, Evolution of Dance ili neko debelo njemačko dijete koje psuje sve po spisku ... ali je za naš mali svijet sasvim zadovoljavajuće. Malo me zaintrigirala činjenica je neko iz ovih 67 zemalja kliknuo bar jednom i otvorio našu stranicu... Istini za volju, dvadeset sam država eliminisao jer se niko nije zadržavao okolo ali recimo Švedska ima preko 400 posjeta, Italija, Engleska, Francuska, Holandija, Izrael, Maroko, Malezija između 50 is 100... a da ne govorim o Bosni, Americi, Kanadi, Srbiji i poznate posjetioce iz Australije, Rusije, Austrije, Slovenije i Njemačke. Neko je u Brazilu proveo dva sata iščitavajući našu prepisku: tako barem kažu podaci iz analize na bloggeru.
Apelujem na naše poznate i nepozate prijatelje širom svijeta da se ne libe i ostave komentar tu i tamo, anonimno, pritajeno ili jasno i glasno, svejedno.
Ja iz dubine vičem.

February 26, 2009

Andiamo

Kako se vidi iz naslova, jednoglasnom odlukom administratora ovog bloga, nastavljamo sa radom. Idemo dalje. Za iste pare. Jeste da se to ne tiče nikoga osim desetak radoznalnika koji provire povremeno da vide je li se ko oglasio ili ne-budi-primijenjeno, objavio. Ko Anika. Nekada pomislom, ovo objevljivanje i nije puno drugačije smisleno od Andrićeve definicije Anikine "objave". Daš nešto u javnost i dio tebe onda postaje svačije vlasništvo. Svako može da te citira, izvrne riječi i prilagodi prilici, da te provali, zavali i naravno literarno povali. Ili pohvali, po trećoj palatalizaciji.
I tako.
U međuvremenu moja komšinica Lynn netragom nestala na trajektu i njena porodica već odavno misli da se ubila. Njen muž ostao nedavno bez posla. Ne mislim da je to dovoljan razlog. Posebno što je ona vrstan plivač i atleta, član tzv. lokalnih Morževa koji tradicionalno plivaju u jezeru za Novu Godinu. Bili kod njih na večeri na nekoliko dana prije. Ne znam jesam li više ljudski dirnut čitavom situacijom ili sam ogorčen na način na koji se ta informacija tretira. Nakon "objavljivanja", novine i TV otvore forum za komentare tako da svako može da se preserava i igra detektiva i isljednika kao da se radi o filmu, knjizi ili ljubavnom romanu. U ratu, dok je smrt prijatelja i poznanika bila svakodnevna i neizbježna, na vijest o pogibiji nije čovjek mogao da se sabere i da razmišlja previše jer svaki momenat nesmotrenosti te je mogao koštati tvog vlastitog života. Ovdje te sve smrti i bolesti sačekaju nakon što si razvezao djecu po aktivnostima, provjerio zadaće i stavio umorne đake na počinak. Kad bi najviše volio da si sam na svijetu i da se malo presabereš, sve te loše vijesti te pritisnu i ne puštaju dok se ne predaš zamornom snu.
Ali, da ne lažem, ima i dobrih vijesti... Šta ono bi. Aha. Nešto ne mogu da se sjetim. A da. Izašli za veekend na skijanje i mlađem djetetu, komada jedan, se odveže snowboard i sa vrha planine se sjuri niz padinu. Rentana daska. Nemam osiguranje. Piši policijski izvještaj da se izvučem iz plaćanja odštete. A šta je dobra vijest? Eh, daska nije nikog ubila usput, nije nikom razbila glavu tako da makar za to ne moramo odgovarati. I još jedna dobra vijest. Bio je lijep i sunčan dan.
Šta još ima dobro? Hm, da se sjetim... DAo krv na analizu i još nisu došli rezultati. Yesss. A što je to dobra vijest. Zato, što me moja doktorica neće ružiti jer se ne pridržavam dijete i ostalih obaveza. Neće me stavljati na nove lijekove ni mijenjati terapiju. Ali najvažnije je, dok čekam rezultate, još postoji nada da je neka čudna hemija u mojoj krvi izmijenila odnos masnoća, šećera, željeza i ostalih sastojaka tako da sam ja možda nekim slučajem i zdrav.
Helem.
Možda objevim svoju krvnu sliku sljedeći put tako da moje "objavljivanje" može da preraste u novu dimenziju: moj vlastiti doprinos informacionoj prostituciji. Ili da kažem, žalim slučaj, nije za javnost. Da podignem napetost. I cijenu informacije.
Idemo dalje.

p.s.
Još jedna dobra vijest:
Napokon sam došao u posjed filma "Leptirica" nakon dvadeset godina traganja.
Zainteresovani neka mi se jave pa ću vam reći ili kako da je nabavite ili ću vam poslati kopiju.

February 9, 2009

Ko zavadi?

Evo sam sačekao da boja sa ovih novogodišnjih čestitki (čestitaka) izblijedi i da prođu se na svim relevantnim kalendarima ostvari godišnja sukcesija redom po svjetovnim i religijskim brojanjima i običajima pa da pređemo na neku drugu temu.
Šta bi to bio zajednički sadržilac naše generacije rasute po svijetu.
Kod Sanele su požari, nadam se dovoljno daleko da ih samo na vijestima preživljava. U nas u SAD je raspad sistema i od danas pa u narednih pet godina će bili ili hodža ili bos (a nije loše biti ni boss). Ko preživi pričaće. Za dva mjeseca preko milion nezaposlenih dođu k'o biber po pilavu na izjave ovdašnjih "analitičara" što ih Hemon fino zove mudroserima. Opet, iz rodnog kraja opet sve poglavito negativno: nema snijega, nema plina, ima plina, nema para - to doznajem iz štampe što povremeno kupim da obradujem punicu našom domaćom literaturom.
Sve je stalo, samo djeca rastu.
Zvaću decu, decooooooo, decooooooo... ako se neko pod hitno ne prihvati ovog bloga i pokaže našem neotpornom organizmu da ćemo ako bude trebalo tri puta dnevno, jednu žličicu uz malo vode, provjeriti ko se javio, šta se dešava kod ovog i kod onog i boriti se da se čuje naš glas pa makar u toj borbi dao nečiji život.
Evo nekoliko tema po izboru a može i slobodni sastav.
Smrt fašizmu.
Ko rano rani ili je pekar ili budala.
Clara pacta boni amici. Omne onus leve erit quod bene fertur. Lorem ipsum. Hic, haec, hoc.
Danas je osvanuo divan dan. Snijeg se uhvatio po travi i djeca su krenula sa školom jedan sat kasnije.
Vita jela, zelen bor
padobran, gromobran, domobran
Oprem dobro.
Kata 2, borba sa zamišljenim protivnikom, crni pojas, sedmi dan ... nisam ništa pio.
Andiamo.

January 1, 2009

Sretna Nova 2009

Samo da pozelim Svima Sretnu Novu 2009