March 27, 2009

Jazz ba

March 13, 2009

Dragi moji !

Nadam se da ste svi dobro i zdravo. Hvala Harise sto si se sjetio svojih drugarica za 8.mart.
Iza mene je prilicno teska godina. Nadam se da ce ova biti bolja.Usred svega teskog sto se desavalo kad sam bila u Sarajevu ,desilo se i nesto lijepo,a to je da sam imala priliku da sretnem
ljude iz razreda koje nisam srela 20 godina. I sto je najbolje prica se nastavila kao da se nismo sreli 20 dana ,a ne 20 godina.Isto je i sa onima sa kojima se cujem ovdje. Nastavili smo gdje smo stali. Na blog odem svakih 3-4 dana da vidim ima li nesto novo. Koso, javi se sa izvjestajima iz Sarajeva.Haris za sada odrzava blog,dok zatisje ne prodje.Mnogo vas sve pozdravlja i voli vasa Biljana.

March 12, 2009

pa, ni pisma, ni razglednice ... ma, nema važno

March 8, 2009

Sretan 8. Mart, Međunarodni Dan Žena

Drage drugarice,
sestre, majke, kćerke, supruge i ljubavnice,
gdje god da ste, neka vam je sretan svaki dan i neka vam danas neko skuha ručak i kupi cvijeće.
Ova lijepa tradicija se ne obilježava jedino u zemlji u kojoj je započeta. Ohrabrujući podatak je da su u mojoj lokalnoj samoposluzi po prvi put napravili bukete sa oznakama IWD što neznancima ne izgleda opasno pa se usuđuju da kupe. Možda će neko stisnuti petlju pa iduće godine napisati International Women's Day hrabro bez skraćenica. Miševi, MIJ, iliti mater him...
Ne mogu a da se ne sjetim naših nebrojanih poetskih obilježavanja ovog lijepog dana uz miris pravih pravcatih karanfila. Padne mi na pamet i Fjodor Fedčešin sa najljepšom pjesmom o majci ikad ispjevanom: Njene su ruke bile u hljebu, u mlijeku ... i ne mogu da ne budem u isto vrijeme grozan i ironičan i da ne napomenem da su ga te iste ruke ubile u prepirci oko korištenja stana u radničkom naselju podno Koševskog Brda.
Ma, kod nas ti je sve tako: čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči, opet bolje jedna lijepa i jedna loša vijest nego dvije loše.
Jela je vita a bor je zelen, i, što je gore pomenuti Feđa pisao na pozivima na sastanke literarne sekcije: Vapijem za vašom prisutnošću...

March 7, 2009

Ko se sjeća ove pjesme?

U

March 5, 2009

Krvna slika

Krvna slika je kao ispovijed.
Niko je ne vadi iz čista mira i mirne savjesti. Ili ti je naređeno od Više Komande ili vrlo dobro znaš da ti nešto fali. Nije ti dobro. Znaš da si kriv. Znaš da si nečim ugrozio svoj osjetljivi organizam. A
i bolest, iako prolazna ili zarađena nekim slučajem, je na kraju tvoja krivica. Nisi se pazio, nisis se
utoplio kad je trebalo, bio si predugo na propuhu ili si kao mlada cura sjedio na betonu. Možda te je neko zasuo milionima malih razdraganih virusa kašljući ti za vrat u redu na kasi. Svejedno, mogao si se pripaziti, biti više budan, jer na kraju krajeva to je tvoj organizam i tebi je predan na korištenje. Ne možeš tek tako da se ponašaš kao da je to ničije. Ili svačije.
Krvna slika je ispiracija mnogih, od blistavog Branka Miljkovića do braće Koen. Ono što je zadivljujuće je da stotine malih brojeva uredno složenih u kolone na bijelom papiru kazuju priču o tebi koje možda nikad nisi bio svjesan. Neko je uredio grupe i napravio podjelu važnih i
nevažnih detalja u spektrumu analiziranih atributa tvoje životne tekućine. Grupe naučnih i iskusnih timova su se usaglasili da, ako hoćeš da se smatraš u normalim organizmom u optimalnoj funkciji, tvoje analiza mora da pokaže rezultate u dozvoljenim granicama. Inače si problem i za sebe, i za medicinu i za širu društvenu zajednicu.
Redovnim čitaocima ovih stranica nije promakla informacija da sam u iščekivanju najnovijih loših vijesti iz laboratorije. Vijesti su zapravo puno bolje nego što sam se nadao ali nisu ni dobre. Željezo, začudo dobro. Sedimentacija bolja. čak se i holesterol za par poena svrstau u kategoriju "pa, nije loše". Enzimi na jetri, opa 54, malkice gore od 50, a ne 123 kao prošli put. Glukoza? Eh, tu sam te čekala, kaže mi moja doktorica. E, jebiga, drugarice, pa ne mogu sve odjedno da dovedem u red. Prošli put su bili enzimi, pretprošli masnoća. Ne mogu ja sada baš da se iznova rodim. I da se rodim nanovo, toliko je problema na sve strane da ne bih ni nov preživio ni mjesec dana. Znam, znam. Ovo je zadnje upozorenje, moram ići u teretanu, hodati žustro pola sata dnevno, jesti šta i koliko smijem, gledati da smanjim stres na poslu i u porodičnom životu. Ja, svakako. Evo trčim. Polomih se. Evo odoh ja nazad kući pa ću sve to tako kako kažete. Samo mi pokažite vrata.
Nevjerovatno je kako sve što smo radili z životu nađe svoj put i proganja nas do groba. Sve lijepe i ružne stvari. Svaka čaša mehke šljive iz vojničkih dana, svaka rum kola sa gimnazijskih žurki, svaka Sarajevska piva, svaki ćevap, hurmašica, buredžik, bamja sitna, sudžuk i baklava ulaze u kalkulaciju. Svaka krupna i sitna svađa, strah, tegoba, gubitak druga i roditelja, neuspijeh i razočarenje množe ili eksponiraju prethodnu kolonu. Dodaj malo svakodnevne neizvjesnosti i eto, računica je spremna. Možeš je primijeniti na krvni nalaz, na CT, na EKG, EEG, samo izvoli... Svi aferimi polako ali sigurno uzimaju svoj danak. Kadli Tadli.
Moja je sreća da u mojoj genetrskoj smjesi ima bistrih voda sa podna Visočice i hladnih izvora na
Soukbunaru. Moja šasija i stajni trap bi se mogla uporediti usporediti sa Ladom Nivom, a motor sa Folcikom. Jedino nisam znao kad seam preuzimao ključeve da se svaki auto može poderati, a da ne govorimo o stilu "vozi miško" ili "tu je lola pario Renola".
Helem, dobro je kako može biti. Kupio sam i treći par crne opreme za trčanje. U 24 HR Fitness će mi se pravo obradovati. Nabavio sam vagu koja pokazuje sve: dnevnu potrošnju kalorija, index tjelesne mase, procenat masnoće i mišićnog tkiva, čak i težinu. Jedem malo, skidam salo, posle merim šta mi je ostalo. Krkenzi kikiriki.
Nego, pitaš me kako sam.
Pa, dobro, hvala na pitanju, a kako si ti.
Javi se.