February 28, 2008

SANELA: NOTA MOJIM DRAGIM LJUDIMA


E ljudi moji, ovaj zivot je bas cudan nekad... Decembar 2007. U Perth-u predbozicna frka. Temperature rasto do blizu40, ljudi k'o zuce zuje okolo, uzbudjenje predpraznicko u zraku. Znatekako se ljudi na normalnoj sjevernoj polulopti uzmuvaju pred Novu GodinuI pred ljetni raspust? E ovdje se uzmuvaju na KVADRAT krajem decembra:Nova Godina PLUS ljetni raspust. Od 15-25 decembra HAOS, onda MRTVO MOREu gradu. Sudari, panike, uzbudjenje, reklame, putovi... Ja sve nestokontam: samo da se izvuce ziva glava. I tako I bi. Pred sam Bozic slupahauto totalno - udari nas veliki 4WD. Sreca, djeca I ja prezivjesmonepovrijedjeni. Gledao nas neko odozgo. Preko Bozica se atmosfera smiri. Ja sva zahvalna nebesima dolazim sebi Ilijecim modrice od udesa. Temperatura se penje na 43, ali zivi se ugodnouz klima uredjaje. Planiramo put za ljetni raspust, teniske turnire zadjecu, ljetovanje sa tinejdzerima I njihovim drustvom... Pozivi zabozicne ruckove I vecere, prave se planovi za ljeto... Drugi dan Bozica dodje vijest da je moja tetka, moja druga majka, kojojsam ja bila najstarija "kcerka", moja Raza, na samrti. Iznenada, ko sneba! U bivsoj je Vojnoj bolnici. Koga da zovem? Rodbina je tu I cinisve sto moze, ali moram da nazovem nekog bliskog. Nazovem moju DOBRUElmu. Moja DOBRA Elma mi kaze da tu radi nas DOBRI Ranko. Ne mogu da gazovem, nezgodno mi, nisam ni cula ni vidjela covjeka skoro 20 godina.Ali moja DOBRA Elma hoce. I moj DOBRI Ranko ode I raspita se, I posaljemi poruku. Ja spakujem sebe I moju curicu I na prvi avion (tri, tacnijereceno). Nekih 30-tak sati kasnije sletim u Seher. Na zalost, moja dragatetka odluci da ode prije nego sto stigoh da je zagrlim zadnji put.Sahranismo je slijedeci dan. Koliko mi je bilo tesko, ne mogu vam reci.I sad je. Oplacem je skoro svaki dan, moju DRAGU Razu sa Trga PereKosorica, mog SNAZNOG heroja sa Trga Heroja. Prvi dan u Sarajevu cujem se sa Elmom. Moja dusa draga, usred svohzivotnog vrtloga (bolnica, dijete, NG) stize da podijeli moj bol.Nazovem I Ranka, da se zahvalim covjeku sto me se uopste sjetio poslijeovolikog vremena. Ranko mi javi za "kafu sa IV7". Aida je tu, Elma,Koso, Sladja, Zoka... E ovdje moja decembarska tuzna muzicka temaprelazi u veseliju varijaciju. Izadjem sa Miom da prosetam od Robne do Gimnazije. Obukla nas familija,nas gole sa dalekog juga, nija nam hladno iako je minus - valjda u soku.Snijeg pada, lagan, leprsav. Mia me pita moze li da dira snijeg. Ja jojpokazujem nasu gimnaziju. Zgrada pomalo sivkasta u zimskom danu, tuga usrcu, tegoba poslije dzenaze. Ali snijeg, taj snijeg, tako njezan Iprhak, tako bijel... I moje dijete ozareno, baceno iznenada na drugikraj planete, grudva se sa mnom iza MOJE gimnazije... I nas smijeh Itrcanje po netaknutom snijegu I njeno odusevljenje... I idem da se vidim sa MOJOM rajom! Zar je moguce osjetiti toliko tuge Itoliko radosti u isto vrijeme?
(SANELA)

February 26, 2008

Izdrž'o je Mujo i gore...

Evo raja,
Nakon kratke pauze da se i ja ponovo tuspasim na blog.
Djeci je bio zimski raspust i divna prilika za nas sa dubokog sjevera da se bacimo na tople krajeve.
Najljepše je u Karibima, ali pošto naša miroljubiva vlada ne sarađuje sa Cubom kao neki, izbor pada na neke od većih ostrva gdje se još može jeftino letjeti. Ostrvo Puerto Rico, o kojem ću malo da blebećem uz slikovni dokaz, je uzet od Taino "indijanaca" nakon druge Kolumbove posjete 1493 i bio je u rukama slobodarskih španskih krvopija, da bi ga Gringosi "oslobodili" 1898 ... malo su porušili ove zidine, popalili skupštinu i šta se moglo spržiti oružjem koje su imali na raslpolaganju prije 110 godina, a onda su po poznatoj ideji jednog autoprevoznika iz Trebinja napravili grad ljepši i stariji nego što je ikad bio. Evo i slike, nije lijepo ko Korčula ili Dubrovnik, ali je priroda i ukupna geografija puno raznolikija:
Ali, da ne trunim previše, iako Portorikanci odbijaju da postanu 51. država, nije im se čuditi jer na račun svoje neslobode dobijaju pomoć iz Saveznog budžeta i bez obzira na 60% nezaposlenih treba to dobar sat da se iz San Huana (gdje je ova lijepa kula i nepregledan zaljev) dovezeš do mjesta koje bi se na mapi moglo nazvati plaža. Mislim, nije udaljeno, ali je auto na autu, osam traka ni šibicu da baciš, veća špica nego u Seattleu u 7 ujutro. (možda malo pretjerujem ovdje, ali eto, figure of speach) . Helem, umjesto mog ustaljenog ritma kuća-džamija-kuća-džamija, morao sam se prilagoditi na kuća-plaža-džamija-plaža ... i kontam k'o Mujo iz naslova, :') ... šta čit'o... audio/video ...
Eto, nije baš da imam vremena za esej, dopisaću nešto kad uhvatim vremena i sredim slike... Jah, da ne zaboravim, u povratku mi crkne telefon od vlage pa ne dobijem inforaciju o poništenom letu ... tako ti se naputujemo umjesto 10 sati leta sa jednim presjedanjem ... okasnimo još 15 sati plus dva presjedanja, jedno neželjeno noćenje u nekom jeftinom Vegaškom motelu, tri totalke (pretresanje za putnike koji na boarding karti imaju oznaku Selective Search iliti SSSS...)
I pitao takoj jednom jednog vrli pirac neki "Jel bilo dobro?"
A upitani njemu tada odgovor spreman dade "Kakvo je to pitanje? Naravno da jeste."
A sad nazad na pos'o.

February 15, 2008


Sejo Koso i Edina Zacinovic nakon 27 godina i pet mjeseci. Snimljeno 15.02.2008 godine u Sarajevu

February 13, 2008

Dođi druže da te dignem


Mjesna Zajednica Ivan Krndelja u Hrasnom 1978.
Dan predratne JNA. Puna dvorana, Nera i ja na bini, a uplašena Maja i
Švenk pod ručnom iza zavjese.

Uvijek sam sa ponosom pokazivao ovu fotografiju.
Nakon toliko godina, uz malo sjete i uzdaha, rekoh hajde da podijelim ovu ljepotu sa vama.

February 12, 2008

Sigurnost i sloboda na blogu

U kontaktu sa nekolicinom posjetilaca na ovom blogu, došao sam do saznanja da u velikoj većini upitanici nisu mogli da vide neke od sadržaja na desnoj strani ekrana.

Helem, tu zdesna koga interesuje može naći par listi i anketa, nekoliko korisnih i beskorisnih linkova, odbrojavač datuma i birane priloge sa YouTube koje ja mijenjam onako po nahođenju (kao npr. “Grlom u jagode“, „Leptirica“, „Salaš u Malom Ritu“, „Lud, zbunjen, normalan“itd ... da ne nabrajam...).

Pored raznih ukusa i kratkoće vremena, najčešći razlog ne-posjećivanja priloga na desno jeste ograničen pristup ovog bloga funkcijama korisničkog Internet browsera – ovdje najčešće IE (87%), ili Firefox (10%), Opera, Netscape, Konqueror ...

Ja ću objasniti, nabrzaka, kako se moge podesiti sigurnosni pristup na Internet Exporeru (IE), a ne treba biti puno drugačije na ostalim aplikacijama. Ovo je prosto da bi i Murat (bez uvrede) sa portitnice ukapir’o od prve. Dakle:

1. Na Internet Explorer meniju izaberi Tools i klikni na Internet Options.
2. Izaberi karticu Security, i klikni na Trusted sites i pritisni dugme Sites …


3. Upiši blog adresu u kućicu (http://iv-sedam.blogspot.com/). Zavisno od opcija koje su podešene na IE, ovaj bi se naslov trebao sam ispisati nakon ispisanih prvih 4-5 slova.

4. Na kraju, pritisni dugme Add i OK.
Ovim je naš blog upisan u listu stranica od povjerenja i svi sadržaji koji su direkno na blogu imaju puno veći pristup funkcijama unutar IE aplikacije.
Recimo, odbrojavač datuma je napravljen u Java skriptu koji se izvršava sa adrese van bloga. You Tube video prilozi trebaju da koriste neke od Flash skriptova sa svoje adrese … itd … sve ove funkicje koje uključuju više od standardnog Internet koda zahtjeva dodatne funkcije koje ne postoje u osnovnoj Internet zoni.

Ako je sve podešeno prema ovom uputstvu, u donjem desnom uglu će se pojaviti Trusted site naslov umjesto Internet zone ili Mixed contents…
Da više ne tupim o ovome, nema nikakvih problema da ovo uradite na kućnom računalu, a za firmu ne garantujem. Ja mogu da garantujem da ću pomno paziti da neki maliciozni kod, virus i sl… ne zaluta na ovaj blog… A za ove anonimuse što zalutaju ponekad ništa ne garantujem. Ja odoh u petak na odmor, pa ako neko nekog uvrijedi ili prekrši pravila lijepog ponašanja u međuvremenu, razračunavaćemo se iza 25-og.
Malo sam i sebe zamorio ovom ozbiljnom pričom nego, čim se vratim s odmora, obećavam vedre vijesti popraćene svježim fotografijama… možda se usudim i uslikam u majici kratkih rukava, da oraspoložim Kosu.

DODJELA PRIZNANJA


February 7, 2008

Mlade nade-stare uspomene

Bolje ikad nego nikad/stara Bosanska

Eeeeeeeee dragi moji!
Evo da se i ja ukljucim poslije konstruktivnih kritika nekih dragih meni ,
mogu vam reci da je poslijednih dana bilo emotivne erupcije nakon sto sam
procitao i prostudirao sve postove.Par noci je cak proslo i besano ,misleci
zasto je proslo ovoliko vremena da stupimo u kontakt.Ja sam u kakvoj takvoj
vezi s Harisom,cujemo s telefonom s vremena na vrijeme.
S LJubekom sam razgovarao nepamtim kada,moja krivica,vjerujem da je ljut na
mene ali pokusat cu i to ispraviti.S Jesenkom se cujem putem emaila/rijetko.
Harisu ide sav kredit za pokretanje sada naseg bloga/svaka cast Jaaarrraaanee!
krecem s malo ozbiljnim notama a kasnije ide stroga zajebancija,da vidimo reakcije.
Ne znam koliko znate,ja sam u Dallasu-Texas evo 12 godina,ozenjen 6(mislim godina)
, djece x2(Ada sestak,Nedim cetvrtak) opet mislim na godine ne razred.
Kao sto vidite bolje ikad nego nikad(tako kazu)
Toliko za sada,samo osnovne informacije,kasnije krecemo s basnama
daduka

February 5, 2008

O istoj slici

Bila su dobra vremena...(note)
...u tihoj dolini naseg sna...(jos nota)

Vremena i doline su se polako mijenjale, oblikujuci i nas i snove.
Eto, ostale su slike da nas podsjete na onu nasu dolinu (hvala, Ljubisa, ja sam u 'novu dolinu' uglavnom prenijela samo slike u sjecanju, a tome je sve manje vjerovati).

I ma sta se desilo sa nasim snovima, privilegovani smo da smo nekada sanjali zajedno...

February 3, 2008

O jednoj slici...