December 25, 2007

spala knjiga na cetiri stranice



Sarajevska omladina ispred II gimnazije 12.10. 2007. godine

December 24, 2007

SRECNO!

Vesele praznike (i onima koji su vec u praznicnoj semi i onima koji se tek spremaju zapoceti)i sretnu, zdravu i uspjesnu godinu
zeli vam Brankica sa porodicom.

December 21, 2007

Konacno da se i ja javim

Vec vise od mjesec dana se osjecam prozvana (Ljubisa ;), a nikako da sjednem i napisem par rijeci. Harise, svaka cast, ovaj blog ti je izvrsna ideja, uzivala sam citajuci sve sto je napisano. Krasno je vidjeti i slike, nadam se da ce ih biti jos i vise.
Ne znam ni odakle da pocnem. Mozda prvo da kazem da danas u 6 popodne letim za Sarajevo da provedem deset dana sa mamom i sestrama. Najvise se radujem cinjenici da cu konacno vidjeti Selmu (moju srednju sestru) i njenu porodicu, jer i oni dolaze iz Australije. Nas dvije se nismo vidjele od oktobra 1991, to je prosto nevjerovatno. Konacno da upoznam i sestrice (16 i 13 godina) uzivo.
Ja sam u Kanadi od juna 1992, zivjela sam cetiri godine u Ottawi i od 1996 smo u Torontu, predajem engleski imigrantima. Sto veli Irena - muz (komada jedan) i djeca (komada dva - Osman maturant i Lamia - sedmi razred). Inace, sada se prezivam Aganagic da ne bude zabune sa emailom. Dok ovo pisem vidim da sam izgubila talent za pisanje sastava, bosanski najvise govorim, vrlo rijetko pisem, pa cete mi morati oprostiti ovo prvo javljanje, obecavam da cu se potruditi da se popravim. Prosto ne mogu da vjerujem koliko se svi sjecaju raznih detalja iz skole, naglas sam se smijala citajuci neke Kosine i Ljubisine uspomene.
Hocu samo da dodam da je Zinka u Sarajevu svo vrijeme, ima cetvero djece i jos uvijek zivi na istoj adresi kao u gimnaziji. Planiram da se vidim i sa njom i sa Elmom, mozda cemo imati i neku sliku za ovaj blog.
Moram da idem, ostalo je jos toliko sitnica da zavrsim prije puta, ali prosto nisam mogla otici u Sarajevo a da se prethodno ne javim.
Svima zelim sve najljepse u novoj 2008, a najvise zdravlja, za ostalo cemo lako.

December 20, 2007


Kolektivni odgovor na Ljubisin izazov. I zene prelaze u vodstvo.

Sretni praznici

Dijasporo, susjedi, komsije, lokalci, Sarajlije, ZZeljovci (ovo teska srca), rajo iz IV-7 gdje god bili na butum dunjaluku, sretni, srecni sadasnji i nadolazeci praznici, da ih provedete u sreci i zadovoljstvu i cuvajte se praznicnih trpeza( ja sam se nadolmio i jedva disem).

U Sarajevu je prava praznicna euforija a obecali isplatiti penziju prije Nove godine. Ima raje pa dizali kredit da ovo sve provedu.

Znate li koje su 4 osobe najtrazenije u BiH?
1. Radovan Karadzic
2. Ratko Mladic
3. Prvi zirant
4. Drugi zirant

Za kredit ti samo trebaju treci i cetvrti , ova prva dvojica nebitni.
Pozdrav svima!
Sejo Koso

December 19, 2007

UŽIVAJTE!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
SRETAN BOŽIĆ!
SRETNA NOVA GODINA!
SRETAN BOŽIĆ!
SRETNA NOVA GODINA!

Mislim da sam sve nabrojala, a ako i nisam, dodajte!!! Idem na put, pa rekoh da vam poželim sretne praznike, sve najbolje i puno sreće, ljubavi, zdravlja a bogami i para!!!!

December 18, 2007

U doba zimskih radosti i mnogobrojnih svjetovnih i vjerskih praznika, haj'mo curice i haj'mo dječaci da se malo rezrahatlenišemo ... neki su bili hrabri da objave slike (svaka čast), a evo sada novog izazova - video (šta video? čuo).

3, 2, 1, vozi Miškooooo...

iz Minneapolis-a od generacije drugog 7


Srdacni pozdravi svima, a posebno Harisu sto nas je sve pronasao i spojio. Mozda me se mnogi od vas ni ne sjecaju jer sam razred napustila nakon samo dvije godine. Jos od 1989 zivim u Minneapolis-u; za nekoliko godina ce biti da sam vise zivota provela ovdje nego u Sarajevu. Miki, Hanna (skoro 16) i ja zivimo sa mojom mamom koja nam pomaze u svemu. Miki i ja predajemo na Univerzitetu (University of Minnesota), jedan od rijetkih poslova u Americi gdje se zapravo ima pravi godisnji odmor. Jos od 2000-te idemo svakog ljeta "kuci" i obicno obidjemo bar 3-4 dijela bivse Yu. Hanna je pocela da misli da se pasos mora pokazati i kad idemo u prodavnicu iza ugla.
Hanni sam pokazala slike nasih nastavnika (opet zahvaljujuci Harisu), i njena prva reakcija je bila da svi izgledaju preozbiljni, strogi i stari!! Bas me zanima sta smo mi mislili o njihovim godinama. Kad se sjetim koliko smo ih tracali, kosa mi se digne na glavi od pomisli sta moji studenti misle o meni. Upravo zakljucujem ocjene za ovaj semestar, pa ce tek da misle!
Topli pozdravi i sve najbolje u Novoj 2008-oj.
od Svjetlane Madzar (Sese)

December 15, 2007






LJubisa moj dobri, vidi kako izgleda mladic stariji od tebe godinu dana, vise puta ranjavan, bez stopala, otac troje djece, imam papir da mogu dovesti jos jednu zenu, penzioner.......

December 14, 2007

Za Terzu jarana, brate sto je tijesno ja ne znam kako ljudi mogu ovo voziti

Na krovu Duoma



Pozdravljam sve i samo da vam kazem da uzivam u citanju ovih tekstova, kao i odredenim komentarima kojih se da budem iskren ponekad i ne sjecam. Citam raju iz razreda ali Delibasic nije sa mnom isao ko je frajer ja pojma nemam ako imate sliku dajte da vidim covjeka kako izgleda, iz nekog razloga ta faca mi ne dolazi pred oci nikako. Da se to vama ne bi desilo odlucih da postiram jednu sliku, a i da pokazem Brankici kako napredujem sa rastom i svim ostalim hahahahahha. Ovo je jedna od najsvjezijih sa godisnjeg provedenog u Shereru a na povratku svratismo malo do Milana i evo nas na krovu DUOMA. Ovo je za sada moja cijela porodioca a ako bog da bice nas i vise. Koso ako ti nije mrsko posalji mi mail
ako znas nesto vise o Hasanu da vidim moze li mu se na neki nacin pomoci


December 12, 2007

major_zerajic@hotmail.com

Hej narode, vi preko bare, pogotovu Amerikanci, imam jednu molbu.
Ako neko od vas ima u planu posjetiti NJujork grad, da uradi jedan veoma vazan posao za mene. Puno mi je stalo da se to uradi, nije nista strasno a meni bi puno znacilo.
Upute dajem preko poste. Pozdrav svima
Sejo koso

ps. Aj LJubisa jesi celav, sve mi je tvojs slika pred ocima

Slicice



Izgleda ja ne znam prestati sada kada sam zapocela 'blogovanje'. Prihvatam Ljubisinu ideju o slikama, ali sam za svaki slucaj odlucila malo pokriti osjetljivije zone.

December 9, 2007

...zivot je profesor ljut...

Jedan veliki pozdrav svima.
Hvala, Neri i Harisu sto su ubrzali i moje ukljucivanje na ovaj blog, inace bih ja to i dalje odgadjala u zelji da “ubodem” sto bolji momenat. Tako je, sada smo u Massachusetts- u, a tvoj i Sanelin e-mail sam valjda izgubila kod predzadnjeg preseljenja i cini mi se da si ti tada bio u nekoj drugoj state, mozda Michigan?

Dok sam se sa Sanelom dopisivala zadnje sto sam cula je da su joj djeca bila uzbudjena oko predstojeceg “sleep-overa” (i ne cuh kakav je ishod bio, ali ne vjerujem da je ona ista bolje prolazila nego ja sa Sandrinim drugarima).

Inace, selili smo se mnogo puta i Sandra je uspjela jedinu skolu u komadu zavrsiti u New Jerseyu (srednju) gdje smo proveli pet godina (tu sam zavrsila i specijalizaciju iz Interne, sto mi je bilo poprilicno mucno iskustvo jer sam, budimo posteni, vec bila malo prestara za to, a interna u Americi je neka cudna “djevojka za sve”). Sandra je sada na drugoj godini koledza u Filadelfiji i vise je nije briga gdje se nas dvoje, zarazeni nomadskim virusom, namjeravamo seliti. Engleski joj je lakse govoriti nego nas, a jos se sjeca nesto madjarskog iz vremena kada je isla u svoje prvo obdaniste gdje je bila jedino nemadjarsko celjade - po izlasku iz Sarajeva u pocetku smo zivjeli u kompletno madjarskom selu u Vojvodini (tu smo najbrze uspjeli dobiti posao kao ljekari). Ispocetka mi je Sandra bila prevodilac kada sam isla po mlijeko i jaja, a poslije smo Damir i ja, htjeli ne htjeli, propricali madjarski uz pacijente.

Jako mi je drago cuti da IV 7 jos postoji i ima tendenciju da traje. Da sam znala u oktobru ovo sto sada znam, bila bih potrazila Dijanu, jer smo u to vrijeme bili u Vancouver-u.

Jesenka sam srela jednog zimskog dana ili 1992 ili 1993 i zacudila sam se kako je porastao pa sam morala izvijati vrat da ga vidim (ja nisam porasla; ali ima i dobra vijest: izgubila sam one svoje bucmaste obraze).

Elma, moram ti nesto priznati: onaj elektricna depilator kojim si me onako velikodusno spasavala jednom sam posudila prijateljici iz laboratorije. Nisam imala srca da ti to kazem tada. Sada ti priznajem i kazem: izvini za to i hvala ti, kao i na svim onim toplim razgovorima (nisam stigla ni da ti to kazem kada sam onako na brzinu odlazila iz Sarajeva…).

Sa Rankom sam najvise dana i noci provela (kada smo se u toku gimnazije prozvali "braco i seka" nismo znali da ce u jednom periodu to bas tako i biti). Ono cega se rado sjecam je da je jednom u bolnicu dovuknjacio i moj prispjeli paket (ADRA) iz Novog Sarajeva kada je isao po svoj.

Imala sam neku zadrsku sa pisanjem, ali obecavam Neri i Biljani brzi odgovor na zadnje e-mailove.

Evo jedne pjesmice za koju se sjecam da smo je pjevusili (mozda i pogresno):

U zivot idu maturanti, na ispit izlaze iz skole,
zivot je profesor ljut (2X).
Na vrata starog svjeta kucaju srca mlada
da nadju siguran put (2X).

Ne za skolu, za profesore, vec za zivot ucili smo,
stigli smo na plavo more, ali jos zaplovili nismo.
Mi jos nista dali nismo, ali sve se od nas ceka
Mi smo kao tajna rijeka sto dolazi iz daleka.

Sta je bolje, a sta je gore, mi jos svoju rekli nismo,
ne za skolu profesore, vec za zivot ucili smo.

Pozdravi svima koji su do sada pisali (Koso, zabavilo me je tvoje pisanje) i onima koji se spremaju da to urade. Radujem se sansi da se vidimo na proslavi mature (da ne dolazi i neko matematicko odjeljeneje? Dobro, dobro, samo sam pitala).

Voli vas sve Brankica .

December 8, 2007

au sto je LJubiša oćelavio

Hej narode, pogotovi ovi preko bare, pozdravljam vas iz tmurnog Sarajeva. Subota uveče i da prekratim vrijeme do utakmice malo ću da prokomentarišem neka pisma i slike.

Prvo što mi je zaparalo oči je LJubišina ćelka, a sjećate se kakvu je kosu imao, pa podjeli glavu na dvije pole, šiške na očima.......Neznam kolika su mu djeca, jesu li ga zapamtili sa kosom.

Drugo, Harise, nabrojao si nas sviju samo nas nisi po abecedi poredo tako da si me izbacio iz takta kad sam čito spisak. Kod Tafre si stavio zvjezdicu i u prvi mah sam pomislio da je krst( tako se obilježavaju mrtvi)pa sam se malo i iznenadio, a i sjetio sam jednog događaja kad smo mu vraćajući se iz škole ( bili druga smjena) za Dan mrtvih kad je puno groblje bilo zapaljenih svijeća, mi bacili tašnu sa knjigama unutra preko ograde i on nije smio ući da uzme knjige. Tašna je bila dva dana a pošto je padala kiša sve mu knjige uništene. zato nas je optuživo da je zbog nas izgubio godinu. A da ga vidite danas kakav je, bio bi u stanju spavati u groblju i to u otvorenom mezaru, samo kad bi usto onakav sa svojim zubićima, teško onom ko ga vidi.

Nadam se da ovo neće doći njemu u uši, inače ode mi sestra na pazar , po njegovom starom običaju.



Sada ću da se uključim u biranje bisera školovanja. Naime, u zadnjoj klupi do vrata smo galamili na času Istorija umjetnosti, kod Smaje arhaika i on onim svojib krupnim glasom vikne "DOSTA DOLI" a jadnik mislio da je prozvo KOSO, i sta ću, ustanem i po običaju kažem " nisam spreman profesore " ( a kad sam bio). I tako ti ja dobijem keca na glupost a ovi hahari okolo se zavalili od smijeha.



Ima još jedna ali se nesjećam aktera. Neko je bio na tabli i trebo je reći vođu pobune u Engleskoj(trebao je biti Mikel Landa) i sad cini mi se da je Doroslovica šaptala, a ovaj koji je odgovarao je reko Niki Lauda. Nemogu se sjetiti ko je to bio al eto vas pa i to razjasnite.

Inače, Zoran Krndelj je pun tih dogodovština pogotovu za Ivu i Kenana, tipa "Drugarice razrednice konj u razredu" i slično.

December 7, 2007

Nastavniko vijeće


Ovo je slika Nastavničkog Vijeća Gimnazije iz ranih osamdesetih, mislim 84/85.
Mnogi vrijedni pomena nedostaju na tabli, recimo Karadža, Tirovićka, Marićka, Đanešić ... ali ima dovoljno likova da nas natjeraju da malo zagrebemo po sivoj kori zaboravnog mozga. (umalo ne rekog, da zagrijemo stolicu)
Pritisni lijevim dugmetom miša na sliku da je otvoriš u pravoj rezoluciji. Format slike je pristojan, tako da možete izrezati svoje omiljene nastavnike i staviti ih u svoj novčanik ... za one druge, možete uvećati sliku, zalijepiti na karton i plašiti vrane.
Ono što je zastrašujuće je da mnogi nastavnici na ovoj slici imaju puno manje godina nego mi danas... ili puno manje kila... A da ne govorim o puno većim brkovima.

December 6, 2007

Hall of Fame



Došlo vrijeme da isprobamo koliko nas memorija služi.
Ja ću hrabro da istaknem listu učenika (I do IV7), a vi budite slobodni da me ispravite:

  1. Aljičević Amra
  2. Barbić Tijana
  3. Buljubašić Mirsada
  4. Čengić Emina
  5. Čović Ranko
  6. Čurovac Hasan
  7. Ćirković Suzana
  8. Delibašić Emir
  9. Doroslovac Jasmina
  10. Drašković Dragan
  11. Dujmović Stela
  12. Đukić Vesna
  13. Galić Branislava
  14. Hadžihasanović Sabina
  15. Halilbašić Zineta
  16. Hamzić Mehmed
  17. Hujić Amra
  18. Jeličić Jesenko
  19. Jurković Ivo
  20. Kazazić Ibrahim
  21. Korkman Mirala
  22. Koso Sejid
  23. Kovačević Nataša
  24. Kovačević Nermina
  25. Krndelj Zoran
  26. Kulenović Aida
  27. Kulenović Dijana
  28. Lazić Brankica
  29. Lazarević Olivera
  30. Madžar Svjetlana *
  31. Nekić Aleksandar
  32. Obradović Biljana
  33. Obradović Darko
  34. Pašić Elma
  35. Petrović Slađana
  36. Pilav Sanela
  37. Pranjić Irena
  38. Prelić Nermina
  39. Riđanović Aida
  40. Sarač Admir
  41. Šabić Nera
  42. Tafro Senad *
  43. Terzić Ljubiša
  44. Trnka Haris
  45. Vučijak Kenan
  46. Začinović Edina

November 30, 2007

Pusti, pusti vodu !



Evo polako se dokotrljasmo i do najdrazeg dana u radnoj sedmici. Petak, Friday, Freitag....


Ontario se polako priprema za dugi, dugi zimski period. Zimske gume su na autu, peci ociscene i spremne za akciju, kilogrami industrijske soli su vec u nasim garazama, pleti salove, sarene kapice, tople dzempere i vunene rukavice...Zima, zima e pa sta, ako je zima nije lav.


Konacno sam shvatio sto na kanadskim cigaretama pise "Smoking is a risk to your health". Samo jos nisam shvatio kako su u ovoj zemlji koja vodi racuna o svemu, na taj veseli slogan ipak zaboravili dopisati "during the winter".


Biti pusac u danasnjoj Kanadi...bolje je biti zec u sumi, krme u Teheranu, desna ruka Dalaj Lame u Pekingu, bolje biti janje na raznju ili americki vojnik u Bagdadu, bolje biti rucak u necijem tanjiru, bolje je biti partizan 1942. na Igmanu, sve je bolje nego biti pusac u Kanadi.


Ako dragi citaoce ovih redova jos uvijek nisi pronasao vezu izmedju naslova ovog posta, prilozene fotografije i uvodnika, nemoj se nervirati bez razloga. Sjedi, popij kafu, zapali kao covjek (ako jos pusis). Ako si u medjuvremenu prestao / prestala pusiti, samo sjedi, popij kafu i sjeti se kako smo nekad dimili skupa u skolskom klozetu***. Gasne komore svih logora ovog svijeta su se lako mogle uporediti sa toksicnom gustinom dima koji je kuljao iz te prostorije. Bilo smo svojevrsni promotori 'unisex' koristenja wc-a, ali samo za potrebe pusenja. Musko, zensko, ko te pita...jedino dozvoljeno pitanje je 'imas cigaru' ili 'imas vatre' sve je drugo bilo nebitno.


Konacno, cuje se zvono, vracamo se nazad u nase klupe onako dobro usmrdjeni, ali ostalo je jos malo vremena, koristi se odmor do samo kraja i vise od kraja...ostaje mozda nekih 30 sekundi vremena za igru niskog ulaganja ali visokih rizika...ubacivanje upaljenog opuska u otvor od ventilacije...po cvoku. Obicno ljudi ljudima pisu omage, ovo mu dodje kao neki omage javnoj prostoriji. Hajde sta ima veze, neko mora i to zapoceti.






*** Ako si u medjuvremenu prestao(la) i piti kafu i pusiti, nisi trebao(la) ovo ni procitati. Male su sanse da ce ti se omaci onaj maleni osmjeh, ono kad se samo krajicak usta zavrne prema gore, ono kad pozelis da mozes samo jos jedan mali odmor provesti u gasnim komorama II gimnazije.


Prva Mjesečnica

Sretan vam prvi mjesec na blogu četvrtog sedam.
Ovaj prvi mjesec je bio vrlo ohrabrujući i toplo se zahvaljujem svima na objavljivanju slika, sjećanja, nadanja, zgoda, nezgoda i svega što vole mladi.
Ne daj se generacijo!

November 29, 2007

Zidne novine


Dragi moji iz IV7,

Poslije duzeg razmisljanja ipak se odlucih staviti ovdje nase zidne novine (dvoumila sam se najvise zbog nekih kompromitirajucih sadrzaja ;-) a i da dam svoj mali doprinos na smijesna sjecanja.
Odusevljena sam Harisovom idejom i mislim da ce ovo biti veoma interesantna “priprema” za proslavu 30 godina mature.
Inace, kao sto se vec zna, zivim u gradu nase mladosti, udata za jednog finog momka, ups…covjeka (kojeg sam uspjela donekle pokvariti :). Imamo malog djavolka u obliku cetverogodisnje Ene tako da smo u svijetu bajki i lego kockica za razliku od vecine vas koja se bori sa pubertetima ili fakultetskim dilemama. Poslije 13 godina rada za humanitarne organizacije sa nehumanim radnim vremenom, konacno uzivam ne radeci nista. Za sada je tako a i ko bi zaposlio zenu sa stalnim prijateljem Alzhajmerom.
Radujem se svakoj vasoj poruci (umirem od smijeha) i jedva cekam da poslije veceg okupljanja na nasem blogu, krenu ozbiljne pripreme za proslavu.
Sve vas pozdravlja i voli,
Elma

November 28, 2007

Slicice...






Ovog se sjecam bolje od dogadjanja iz skole! A vi?!

November 26, 2007

žvaka

Gaudeamus igitur,
Iuvenes dum sumus;
Post iucundam iuventutem,
Post molestam senectutem
Nos habebit humus.
Vivat academia,
Vivant professores,
Vivat membrum quodlibet,
Vivant membra quaelibet,
Semper sint in flore!

November 21, 2007

Top Ten


Evo raja, na Ljubišin zahtjev, otvaramo novu sekciju.
Da vidimo koliko se događaja možete sjetiti da ih ubrojite u 10 najvažnijih, najinteresantnijih, najzanimljivijih, najsmješnijih ... naj, naj, naj
Evo šta je Terzinih Top Ten:
  1. (Ovo je za one dusmane iz IV10) kad su nas uzeli u finalu kosarke. Vidjelo se da je tekma izgubljena, ali to nije ubilo kreativnost navijackog odjeljenja IV7.... 'istorija - popravni, istorija-popravni'...nasa razrednica igrom slucaja predaje istoriju IV10
  2. Hajde kad vec ogovaramo IV 10 da nastavimo i sa njima...Mito Sarajlic, strah i trepet za sviju, javno kritikuje ucenika koji se prilicno usarenio sa svojom odjecom: "Bolan ...(ime)...kako si se to obukao?" Razred se odvaljuje od smijeha "Sta jeeeee....ja sam za vas Pariz" odgovara doticni...ucenici IV 10 jedva su prezivjeli taj dan
  3. Milorad Mijatovic (direktor) upada na cas engleskog i ne moze se cudom nacuditi da nas drug Ibro nije vlasnik bifea nego ucenik naseg razreda...ocito da su se samo sretali u bifeu
  4. Majka jednog od 'boljih' ucenika gimnazije, nakon informacija zatice svog miljenika u skolskom dvoristu kako pusi iz skole. Nesretna zena ga ganja po dvoristu i mlati kisobranom. Ko je ovo vidio, pamtice za zivota...
  5. Jedan razvaljeni frizider od sladoleda u Zaostrogu ili Maloj Dubi, najedanje 'besplatnim' sladoledom iz istog, strah od zakona...jedno falsifikovano pismo kasnije (laznjak poziv u SUP na svjedocenje)...prica koja je usla u legendu
  6. Ivo izvini, ovo moram staviti u komentar "Jurkovicu....da pokusamo!" rekla bi jedna profa. Tandem iz zadnje klupe do vrata T&T (Trnka & Terzic) umiru od smijeha.
  7. Intelektom bogata igra razrednog "Rollerballa" Kome je palo na pamet da posipa vodom one vinas plocice da igra dobije na dinamici kao i u broju ozljeda?
  8. Ja H-N-D-N, a N-I-M-P-O-R. Intelektualne igre za vrijeme casova muzickog vaspitanja. Odgonetnuti sta je Karadza htio da kaze. Svaki njegov cas nam je barem odnio po jedan dan zivota, ali o cemu bismo sada pisali da njega nije bilo?
  9. Istorija umjetnosti - kad rijec turbe postane tabure...ili kad je neko iz IV9 opisivao crkvu svetog "mraka" u Veneciji...vjecito ozbiljni Smajo!
  10. Sta bi smo mi danas imali od nadimaka da nasa Mirsada Tirovicka, Tira, nije imala onakav rukopis kakav je imala i da ga nas Selak Josip nije onako lijepo citao to slovo 'n'.

Hajde da vas vidimo ...

November 19, 2007

Zadnja klupa do vrata


Ime: Ljubisa

Prezime: Terzic

Rodjen: 1962, Sarajevo

Nastanjen: Tvrdjava Vukova sa Ontarija, Toronto

Zanimanje: Provjereni borac u redovima komandanta Marka, Blafa i Zalosne sove

Informacije vrijedne pomena: I dalje ista velicina farmerki kao u gimnaziji

Proslave: Ove godine proslavio 30-godisnjicu vjernosti Phillip Morris-u i Marlboru

Porodicni covjek, ozenjen za gimanzijsku tihu patnju Adrijanu Semjan (cekao, cekao i docekao), tata, babo, otac, stari, dzangrizalo, ludjak, bijesni ris, cale, cace, pape, dad, daddy, matori dvojici djecaka Aleksandar (uskoro 17 godina) i Andrej (uskoro 10)

Trenutno: smijem se kao ludjak citajuci Sejin komentar.

Nasao sam i ja nekih nasih slika iz gimnazije, nije puno, ali s obzirom da nam i nije previse ostalo, obecavam da cu ih i ja pronaci, skenirati i sve ostalo. Selim se ovih dana pa da se odmah zna, ne dajem obecanje - ludom - radovanje, nego kad otvorim one uzasne kutije i pronadjem te slike stavljam ih na blog.

Drago mi je procitati narode da ste zivi, a kako vidim i prilicno dobrog raspolozenja. Nisam znao da vas je toliko u srodstvu sa onim zlocestim cikom iz Njemacke koji sve stvari sklanja po kuci ali bez vaseg znanja. Jesenko i ja smo se malo dopisivali ljetos, pa smo sa radoscu skontali da nas pamcenje jos jako dobro sluzi i da smo nabrojali onako iz prve svih 40 + likova koji su prodefilovali I, II, III i IV7 razredom.

2002 sam se vidio i sa Tirovickom, nismo imali vremena za neku kafu, ali smo dotakli toliki broj tema da je naprosto nevjerovatno koliko se toga moze reci u jedinici vremena zvanoj minuta.

Da rijesim dilemu Stele Dujmovic, Stela je u Toronto, vidjeli smo se nekoliko puta ali u posljednjih nekoliko godina se nismo ni culi ni vidjeli.

Ko je ono spomenuo da je Darko razbio prozor....nc...nc...nc... to je takva greska, jer u danima kolektivne odgovornosti smo uporno tvrdili da je razred razbio prozor a ne pojedinac.

Dakle, Harise lijepo je da si ovo pokrenuo i kako vidim, odziv je prilicno dobar pa se barem 10-tak ljudi javilo, Tijana, Nera, Dijana, Sejo, Jesenko, Irena, Sanela a naravno i ostali koji se na ovaj blog dopisu/upisu/uclane/ispune aplikacije/ drago mi je procitati o vama i doznati gdje ste i sta radite.



November 17, 2007

odoh,zaboravih,izgubih

...izađoh na malom(ili velikom)odmoru da popušim jednu ispred škole... i od tada se ne sjećam baš puno.Sve nekako hoću da se vratim ali ne nalazim vrata,nikako da se sjetim gdje se trebam vratiti.
Pravo neka dobra cigareta,možda je to bio i joint.Otkako odoh, zaboravih po šta sam to pošla,pa se po putu i izgubih.I tako tražeći ono što sam izgubila usput pokupih : prihvatljivog muža(kom.1), potomke(kom.2,oba muški spol),podosta masnih nakupina (radije kažem godine nego kg),kakav takav posao i užasnut pogled krize srednjih godina.Draga mama ,baš mi je lijepo...neka,neka tako mi i treba!
I tako ,kao da čekam da se ujutro ponovo probudim i pođem u školu. Obećavam,neću više pušiti,vidite kako to utiče na orjentaciju u prostoru i vremenu,a što je popušeno,popušeno je!
Radujem se susretu generacije i volim vas!Irena
P.S. I meni Alzi najavljuje posjetu.

November 16, 2007

Hej raja, da se i ja vama javim. Preko Suzane sam nasao Harisa, a preko njega i vas.
Izuzetno mi je drago sto sam ponovo sa vama zajedno, pogotovu sa ovima preko "bare". Neke nisam vidio ni cuo od 1980 . ali jos uvijek nas znam nabrojati po abecedi. Ovamo ostvarujemo kontakte nas 17 koji su u Sarajevu a nas 5-6 smo u stalnim kontaktima. Ivo , Zoka, Ranko i ja smo cesto zajedno, prikljuci nam se Sladjana, tako da smo neki dan se sastali i dogovorili za naredno ljeto generalnu probu godisnjice mature pa ako neko ima u planu da dodje ovamo, neka planira oko avgusta.
Inace u Sarajevu su jos: Kenan Vucijak ( direktor skole- eto dokle nam je doslo skolstvo) Sabina, Hujicka, Emina, Nermina Kovacevic, Suzana, Elma, Hasan( bolestan dobro) Mesa Hamzic( imo infarkt i rak debelog crijeva al jos uvijek aktivan i trenira djecu fudbal) Aco ( medicinski brat i to na porodilistu- upala mu kasika u med a i ogadile mu se neke stvari, bar tako kaze) Ibro (burekdzija) Prelic Nermina (nismo znali za nju do prije neki dan).

Od nase raje neznamo nista za : Dragana, Snjezu, Natasu, Doroslovicu, Delibasica, Zinku, Galicku , za Stelu sam cuo bio da je ubijena sa majkom zajedno u Sarajevu, cak je i prijavljena u Medjunarodnom crvenom krstu kao nestala osoba al nakon istrage se ustanovilo da to nije tacno i da je negdje u Kanadi.
Kako godine prolaze mi se ovdje sve vise okupljamo oko ove nase raje koji su doktori a i kako nebi kad je rat ostavio ogromne posljedice po nase zdravlje.

Istrazujuci ko sta radi od ove nase raje, vidio sam da nema nijedan penzioner pa sam ja odlucio otvoriti i tu stranicu i penzionisao se sa 31.12. 2004 godine kao oficir Armije BiH, sa jednim priznanjem iz rata i sa jednom i po nogom. Stao sam na minu radeci posao i izgubio cetiri prsta na lijevoj nozi, dio tabana ( osae metatarzalis ) i 23 loma potkoljenice. To se desilo kad je vec rat stao (19.07.1996. godine.
Ostale su posljedice ali hodam bez stake i to dok se nisam ugojio na 120 kg, Zelengoru sam pregazio za 6 sati i 30 minuta. Ozenjen sam i to odavno, imam troje djece, Emina , 4 godina fakulteta, Sabina, 4 razred srednje i Mahir, 7. razred. Mene supruga goni da nastavim sa fakultetom, kaze: bolje se osjeca kad je udata za studenta nego za penzionera.

I na kraju moji dobri prijatelji, imam jednu molbu za ove koji su blizu Jesenku Jelicicu.
Gonite ga odozgo, misli li on da cu mu ja ovakav copav ici ganjat nezavisnost Kosova.

Sviju vas pozdravljam!

Sejo Koso

Iz mog gimnazijskog dnevnika

3.10.1977. utorak


Danas smo razbili prozor u skoli,u stvari razbio ga je Darko,zamalo nije ispao.Dobili smo novu profu geografije,u poredenju sa Sarajlickom(primjedba 16.11.2007-sjeca li se ko Sarajlicke?) strava.
U subotu smo bili na koncertu Smakovaca.Bilo je super.Citavo vrijeme sam presjedila na Harisovim,Kenanovim i Dadinim ramenima.Tijani je bio rodendan,Vesna i ja smo joj kupile plavo slovo T od keramike,od Aide je dobila super torbu.

21.12.1977. srijeda

Poslije skole smo otisli u Galeriju.Vesna,Ranko,Dado,Darko,Sesa,LJubisa,Irena,Tiric(?) i ja. U subotu idemo kod Ranka na rodendan.Poslije duzeg prepucavanja izmedu Vesne i LJubise uspjeli smo se dogovoriti da Novu godinu slavimo kod Ljubise.Bice super,jedva cekam.

Evo do cega je doveo nas blog.Kopamo po slikama,dnevnicima,uspomenama u nadi da cemo zavarati Alzhajmera i spremni docekati tridesetu godisnjicu.

Ako se sjecas,Harise,javio si mi se prije nekoliko godina ali sam ja bila na godisnjem i rekla sam da cu ti se javiti kad se vratim.Pa evo vratila sam se.Sala naravno.Iako moj zivot izgleda kao godisnji odmor(izmedu ostalog i zato sto ne radim),ipak nije to razlog sto ti se nisam javila,vec to sto sam veliki strucnjak za nove medije pa mi se desi da izgubim adrese dragih ljudi.Nadam se da se nisi naljutio.

Inace,zivim u Rovinj,jos uvijek sa Zeljkom(razred IV4,ako ste zaboravili,to su oni papci koje smo razvalili na prvenstvu skole u kosarci)i Makom,koji trenutno studira u Rijeci.Nekoliko puta godisnje idem u Sarajevo,ali osim Elme ne vidam nikog od raje iz razreda.Nadam se da ce se sa ovim blogom i to promjeniti.

Svima veliki pozdrav od Nere

November 14, 2007

U Rajvosa prava zima

Narode, vidim da ste svi vani pa da vam malo prenesem atmosfere iz čaršije.

Sastali smo se u subotu ispred skole Slađa, Zoka, Ivo i ja , sjeli u jedan cafe u onoj zgradi prekoputa skole gdje je bio u naše vrijeme salon namjestaja. Unutra je sve u bordo boji tako da se željovci osjećaju nelagodno ali ko im je kriv sto su zalutali.

Elem, dogovor je pao da se iduće godine napravi generalna proba proslave 30 godina ( mene strah) mature. Nas u Sarajevu ima 17 i mi bi gledali da se okupimo a ako ko dođe sa strane, dobro i jest. To bi bilo negdje u avgustu kada i postoji mogućnost da nam se neko iz vana pridruži ili eventualno neko iz bližeg okruženja. Ovo ovdje ja držim na vezi a ovo iz vana nek Haris ( Bog mu pomogo što je i ovo napravio) uradi. Ovdje neznamo za Dragana, Snježu , Brankicu Galić, Natašu, Doroslovac Jasminu, Delibašića pa ako neko zna za njih gdje su javite , da ovima prenesem.

November 13, 2007

ĆAO RAJA

Hej raja, jedva vas nadjoh. Da vam malo prenesem atmosfere iz Sarajeva,a mogao bi malo i snijega. Sutra vam ostalo pisem, sada me zovu nekakvi partizani.

Pozdrav svima ! Sejo Koso

Prijatelji stari, pa, gde ste ???!!!!!

Jedva sam cekala da rascistim guzvu i da na miru sjednem i sto pre se upisem na spisak za nasu narednu, zajednicku zurku! Kada, kako, gde… ma, nije mi ni bitno, vazno je samo da je bude!!! I da vas vidim!

Kada sam pre neki dan, u beskrajnom nizu poslovnih meilova, naisla na Harisov meil i procitala “Javi se” a onda ugledala i nasu sliku … ostala sam potpuno zatecena i nespremna. Na sjecanja i emocije koje su me preplavile….Na osjecaj da posle toliko godina opet imam moju raju iz razreda.. tu ispred mene…

Slican osecaj onom koji sam imala pre nekoliko meseci kada sam u Sarajevu slucajno srela Ranka. Dosla sam da posjetim tetku u bolnici, i vidim operisao je dr Ranko Covic. Razmisljam, jel to moj Ranko… il neki drugi... ma nema drugog ... sigurno je on… studirao je medicinu… tu je... jeste.. nije.. moram da se vratim na posao al ostajem do ponedeljka da proverim … da vidim… da ga sretnem. I evo ga, u hodniku prepunom pacijenata, cekaju ga… a on … za mene isti… nepromenjen… zelim da potrcim da ga zagrlim … da saznam .. da pitam.... al stojim… ukocena…strah me je… mucam nesto… ne prepoznaje me… gomila ljudi oko nas… gledaju… a mi se ipak grlimo i plakala bi da me nije sramota…od tuge… od srece…

I zbog tog osecaja…mogucnosti… nagovestaja… Harise, care, hvala ti!!!! A najvise za sliku!!! Lepo te je opet videti J

Ja zivim u Beogradu, razvedena (po drugi put) J, nemam svoje dece L, al imam na stotine moje dece, BOSovaca! Sa zadovoljstvom vodim jednu obrazovnu alternativnu
organizaciju (www.bos.org.yu), puno putujem i trudim se da uzivam u svakom trenutku!

O onome sto se desavalo izmedju onda i sada ne bih ni da pisem. Previse je bola, teskoca, neprestalne borbe i dokazivanja. A zasto to uopste i pisati vama. Vi to znate! Sve nase price su slicne, u pitanju su samo varijacije. Bolje je da mastamo o buducnosti! I nasem zajednickom derneku!

Ako vas u medjuvremenu put nanese na ovu stranu, javite se, obavezno! Da ozivimo secanja i prkosimo Alzhajmeru.. Ja za Novu Godinu idem u Spaniju, pa ako ima neko tamo …

Gracije moje drage, ja mislim da cu u junu biti u Istri pa se sigurno vidimo tada, ako ne i pre!!!

Grli vas sve Vesna ((**))

November 10, 2007

Pozdrav iz Vancouvera

Svijet nam je svima narastao od osamdesetih...Prozivjesmo intenzivno, svako osjecanje u ovih dvadesetak i kusur godina bilo ekstremno, i strahovi i boli i radosti... sve grandiozno! I kad se okrenem iza sebe i pomislim koji me profesor najbolje pripremio za sve sto je nasu generaciju sacekalo, mislim da je Jasna Gajic. Svaki dan u zivotu kao kontrolni iz fizike ("Stavite sve stvari ispod stola..."), a zivis za suncane casove fizike u parku iza skole i izlete do Planetorijuma. Da ne spominjem kraj godine kad sam sebe ocjenjujes...Jasne Gajic sam se svih ovih godina najcesce sjecala. Sad smo puni znanja. Svima nam je Andric blizak. Svi sve razumijemo i bez analize Maje Mazar. Mi smo to zivjeli. Hodali preko cuprije... Sad valja otrpiti i tu mudrost bez koje bi lakse zivjeli. Istina je da su ljudi koje sam poslije dugih godina odvojenosti ponovo sretala ostali dobri ljudi. I radost zbog vidjenja je bila iskrena. Zato i imam vjeru da cemo se znati ponovo druziti i proslaviti ove preostale mature bolje nego pravu ( pa maturskog nismo ni imali - nema konkurencije).

Utrosih silan trud da Vam napisem nesto pismeno na svom sturom maternjem jeziku, da Vas ne razocaram, da se ne obrukam (kaze Sanela: "Ajde i ti koju napisi, ti to znas"), ali je malo toga ostalo u meni. Desilo se da sam u zivotu zavoljela gradjevinarstvo koje sam diplomirala i ne osta puno mjesta za pjesnika u meni. Sad uzivam u glumackim podvizima moje Saske (19 god), koja je student drustvenih nauka, uci sve ono sto sam ja nekada zeljela i sportskim podvizima mog vaterpoliste, srednjeskolca Marka (14 god) koji je sve sto ja nikad nisam bila, moj veliki ponos. U ovom dalekom svijetu, Zoran i ja smo sa svojom djecom oaza za sebe, zivimo jedni za druge i mislim da je to odgovor na pitanje koje cesto sebi postavljam – sta smo to uradili kako treba pa smo zasluzili takvu djecicu, odgajali smo ih uzgred, nikakve pedagogije, zivot nas nosio a mi postizali, ali su rasli okruzeni ljubavlju. Mi, kao i svi, radimo od jutra do sutra, sad su vec djeca odrasla i samostalna, pa su nam i ambicije ponovo porasle.

Jedini put sam za ovih zadnjih 15 godina bila u Sarajevu prije tri godine da obidjem mamin grob, ali vise absolutno nikoga tamo nemam, razisli se svi po svijetu ili poumirali. Prijatelji su nam i dalje ostali prijatelji ali je ta posjeta bila jedna bolna epizoda mog zivota. Iza toga smo napravili turu po Evropi, pet nedjelja obilazili rasute nam prijatelje po Evropi. Imala sam namjeru da dodjem i u Istru da vidim Irenu, Neru i Tijanu, ali se zadrzasmo na Ciovu, a djeca onda navijala da vide Dubrovnik i Veneciju, jednostavno je bilo premalo vremena za sve. A i Irenina Sutka mi je rekla u Sarajevu da njoj u turistickoj sezoni ne vrijedi ni ici, jer je stalno na poslu.

I sada se Tijana sjetim slatka od dunja tvoje mame, sjecam se Tarzanskih krikova na balkonu poslije filma, zar se svi ne osjecamo tako ponekad kao tad ona, u srcu mladi i divlji, dok se ne ugledamo u ocima svojih tinejdzera. Sad je mnogo lakse da se shvati i cijeni. Mnogo mi je zao da ih vise nema. Mi smo sad stariji nego roditelji kojih se sjecamo iz gimnazijskih dana. Kad nam prodje nasa mladost?

November 8, 2007

OVARDZ

Ovardz

Iliti Zdravo od nas sto stojimo naglavacke Down Under. Sve je naopacke, pa i ovo ljeto koje upravo dolazi i Nova Godina koja se slavi u japankama, umjesto da se grudvamo ko svi normalni ljudi.

Prvo Harise, velika VELIKA remote pusa sto si se potrudio da ovo pokrenes. Svi smo pricali i spominjali i razmisljali, a ti si jedini URADIO. Svaka cast! I sto si stavio onu sliku, finu, u boji... Ma ima i crno-bijelog u zivotu, ali ja glasam za boju, vazda. Ne zali ih ako ih imas, stavi da ih gledamo, da nas AH podje. Moje slike su nestale vremenom, pa mi sad svaka zlata vrijedi.

Drugo, Tijanooooooo! Nasmijala sam se kad sam procitala za djecu ti. I moji slicno. Samo sto su me prevarili, pa sad jos moram i cuku da im setam!

Neki dan ih bilo 50-tak, napravila im disko u basti jedno subotnje popodne. Imali Francuze na razmjeni studenata sa srednjom skolom gdje moji idu. I sjetila se nasih derneka, gitara i izleta. Mislim se "Boze, ova bi djeca tako bila sretna kad bi imala pola nase mladosti, druzenja i prijateljstava iz gimnazije." Da i poslije skoro 30 godina mogu da odu na bilo koji aerodrom na svijetu, da ih doceka prijateljsko i po pravilu, uplakano od srece, lice. Kao sto nam se desavalo na putesestviju prije 4 godine.

Sve se potajno nadam da cu uspjeti da popijem kafu sa gracijama u Istri slijedece godine. Za nas "odozdo" to je malo jaci poduhvat, pa se ne desava cesto. Ali za svaki slucaj, pristavite jos par fildzana negdje pocetkom jula.

Jasenko, brate, gdje me nadje sa onim citanjem... Kad bih samo mogal da se sjetim tog trenutka. Tijanin rodjak Alzhajmer mi je u posjeti...

Jel' mi to starimo ili...

Ljudi moji, dok se nismo totalno pozaboravljali, idemo se organizirati za tih 30 godina, nije malo, ali još uvijek nije ni previše!

Nas četiri gracije se nalazimo uredno svih tih godina (tu i tamo nam se priključi i Biljana, kad stigne u Evropu, kao ovo ljeto), Istra nam je poveznica, iz praktičnih razloga (iako za obljetnicu mature predlažem i znam da je dobro jedino - Sarajevo!). Sve znamo jedna o drugoj, i djecu si poznajemo, i muževe, razmjenjujemo i brige, i strahove, i recepte, i vježbe i baš se dobro zabavljamo kad se sretnemo... Tu i tamo spomenemo i ostale, ali do ovog ljeta ja to nekako nisam shvaćala ozbiljno... I kad se ljetos krenulo s reminiscencijama na temu "IV 7" , pri čemu su me cure blijedo gledale kad su skužile kako se ja pola stvari ne sjećam ( ma dobro, nekih sam se i prisjetila, a za neke sam folirala da jesam), debelo sam se zabrinula! Ili sam na početku alzheimera, ili su s gubitkom roditelja izblijedjele veze sa Sarajevom, ili sam jednostavno tip koji živi u sadašnjosti i planira budućnost, a razmišljanja o prošlosti, uz crno-bijele fotografije, sprema na tavanu, gdje čekaju neka druga vremena, kad će biti više vremena za prisjećanja (možda i više potrebe nego sada)... S druge strane, moji roditelji su tako svoje bračno putovanje odgađali za penziju, pa se nikada nije desilo! Možda bih trebala izvući neko naravoučenije iz toga - dakle, carpe diem!

Stanje: udata - za Gorana veterinara; djeca: Nikola (16 , srednjoškolac, trenutno zaluđen Warcraftom), Adrijana (13, darkerica koju, skupa sa mnom, trese pubertet); ja - bibliotekarka u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, živim u Labinu (stari grad, ispod zvonika); u kontaktu još s mojom kumom Aidom R. (telefon i mail); slika (i moja i ostalog) - neki drugi put :)

U mislima s vama (pa bilo je i vrijeme), a nadam se i na ovom blogu,Tijana

November 4, 2007

Ubi me prejaka riječ

Ovo nije priča o Branku Miljkoviću , pjesniku koga smo svi voljeli i citirali.
To ja samo pokušavam da započnem dijalog. Naime, tako ovaj blog fercera: dok ne dobijem dovoljno adresa i otvorim pristup novim autorima iz IV7, svako može da objavljuje kroz komentare na tekst. Dobio sam sedam novih email adresa i par ohrabrujućih komentara, što je za prvu sedmicu ohrabrujuće. Evo i prve slika razreda.

Idemo dalje.

October 30, 2007

Odakle da počnem

Početak je uvijek bio najteži, čak i kada je neizvjestan kao đačka ekskurzija.

Nekako bi najlakše bilo nastaviti sa spavanjem, još malo zavući glavu podno jastuka u beskrajnu oazu sna i sigurnosti. Najbolje bi bilo da telefon zazvoni pa da se moraš dići. Šta ako je neki važan poziv. Moraš ustati. Uh. Mrtvo slovo na papiru.

Trema. Strah od provale.

'Drage drugarice i drugovi...' - ne valja, vrijeme te pregazilo.
'Ćao, raja...' - uh, došlo je do provale. K'o, mi smo sad odjednom opet raja. Kao da ništa nije bilo. A di si bija kad je grmilo? Đe si se ti ispalio i otkud mi ope' raja.
'Hi!' ''- pa ti nisi normalan, majke mi. Pa zar se nisi za sve ove godine naučio onoj osnovnoj kulturi. Odlijepio, šta ti je. Uzletio! Možeš da letiš, ali ne previsoko. A nemoj ni prenisko, nego 'nako, kao što je Nikoletinu majka svjetovala.

Pa dobro, majka mu stara, kako onda da se čovjek javi?
'nako. Pa kako 'nako? 'nako, jesnostavno 'nako. To je barem jednostavno.
Treba da zaboraviš da je prošlo više od 27 godina od mature. Sjeti se da je nekad bilo vrijeme prije Olimpijade. I vrijeme prije rata. I vrijeme prije nego si se zaposlio, oženio, izrodio djecu... Prije nego što si postao sretan čovjek, radnik i poreski obveznik, bio si sretan i nesretan, raspust je bio predug a pauza između prve smjene u petak i druge smjene u ponedjeljak je bila duga kao prosječan godišnji odmor na američkom kontinentu.

Fino, oduzmi 27 godina, 27 kila, 27 promijenjenih adresa i zamisli blijedunjavu crno-bijelu sliku svog razreda. Zamisli kako prkosno ističeš svoje nove farmerke i hrabro skidaš plavu kecelju da pokažeš svoju neukrotivost (neće oni mene u kecelji slikati, ne dam se ja).

Ovaj blog je jedan od pokušaja da se prisjetimo vremena kad smo se deklarisali da ćemo promijeniti svijet a još nismo znali ni šta je svijet, ni šta je promjena; za one koji su puni snage i volje - neka ih podijele sa umornima i bezvoljnima.

Pa, možemo pokušati (!?). Moja je ideja da, u naredne 2-3 godine, saberemo raju na jednom mjestu i da pokušamo na najbolji način obilježiti 30 godina (oduzete nam) mature. U međuvremenu se možemo prisjetiti nekih finih događaja, razmijeniti neizgorjele slike iz školskih dana, oni hrabriji mogu da nas slikom i rječju izvijeste gdje su i šta rade, možda možemo nekome pomoći u nevolji ili se prisjetiti nekoga na najljepši način.

Ništa posebno. (Ali možda je to ono filozofsko Ništa sa velikim N. Kao bitak. A ne kao biće ili bit...)

A šta se od tebe očekuje? Opet, ništa posebno. (A, možda i sa velikim N.) Pročitaj, prokomentariši, pošalji, preporuči, poderi, predloži ... nema pravila. Ja ću, za početak, svakome da otvorim pristup da objavljuje kako dobijam nove email adrese. Prednost, naravni, imaju učenici IV-7.

Go, Kolibri, go!