Četvrti Sedam (1980)

Hej raja, da se i ja vama javim. Preko Suzane sam nasao Harisa, a preko njega i vas.
Izuzetno mi je drago sto sam ponovo sa vama zajedno, pogotovu sa ovima preko "bare". Neke nisam vidio ni cuo od 1980 . ali jos uvijek nas znam nabrojati po abecedi. Ovamo ostvarujemo kontakte nas 17 koji su u Sarajevu a nas 5-6 smo u stalnim kontaktima. Ivo , Zoka, Ranko i ja smo cesto zajedno, prikljuci nam se Sladjana, tako da smo neki dan se sastali i dogovorili za naredno ljeto generalnu probu godisnjice mature pa ako neko ima u planu da dodje ovamo, neka planira oko avgusta.
Inace u Sarajevu su jos: Kenan Vucijak ( direktor skole- eto dokle nam je doslo skolstvo) Sabina, Hujicka, Emina, Nermina Kovacevic, Suzana, Elma, Hasan( bolestan dobro) Mesa Hamzic( imo infarkt i rak debelog crijeva al jos uvijek aktivan i trenira djecu fudbal) Aco ( medicinski brat i to na porodilistu- upala mu kasika u med a i ogadile mu se neke stvari, bar tako kaze) Ibro (burekdzija) Prelic Nermina (nismo znali za nju do prije neki dan).

Od nase raje neznamo nista za : Dragana, Snjezu, Natasu, Doroslovicu, Delibasica, Zinku, Galicku , za Stelu sam cuo bio da je ubijena sa majkom zajedno u Sarajevu, cak je i prijavljena u Medjunarodnom crvenom krstu kao nestala osoba al nakon istrage se ustanovilo da to nije tacno i da je negdje u Kanadi.
Kako godine prolaze mi se ovdje sve vise okupljamo oko ove nase raje koji su doktori a i kako nebi kad je rat ostavio ogromne posljedice po nase zdravlje.

Istrazujuci ko sta radi od ove nase raje, vidio sam da nema nijedan penzioner pa sam ja odlucio otvoriti i tu stranicu i penzionisao se sa 31.12. 2004 godine kao oficir Armije BiH, sa jednim priznanjem iz rata i sa jednom i po nogom. Stao sam na minu radeci posao i izgubio cetiri prsta na lijevoj nozi, dio tabana ( osae metatarzalis ) i 23 loma potkoljenice. To se desilo kad je vec rat stao (19.07.1996. godine.
Ostale su posljedice ali hodam bez stake i to dok se nisam ugojio na 120 kg, Zelengoru sam pregazio za 6 sati i 30 minuta. Ozenjen sam i to odavno, imam troje djece, Emina , 4 godina fakulteta, Sabina, 4 razred srednje i Mahir, 7. razred. Mene supruga goni da nastavim sa fakultetom, kaze: bolje se osjeca kad je udata za studenta nego za penzionera.

I na kraju moji dobri prijatelji, imam jednu molbu za ove koji su blizu Jesenku Jelicicu.
Gonite ga odozgo, misli li on da cu mu ja ovakav copav ici ganjat nezavisnost Kosova.

Sviju vas pozdravljam!

Sejo Koso