Vec vise od mjesec dana se osjecam prozvana (Ljubisa ;), a nikako da sjednem i napisem par rijeci. Harise, svaka cast, ovaj blog ti je izvrsna ideja, uzivala sam citajuci sve sto je napisano. Krasno je vidjeti i slike, nadam se da ce ih biti jos i vise.
Ne znam ni odakle da pocnem. Mozda prvo da kazem da danas u 6 popodne letim za Sarajevo da provedem deset dana sa mamom i sestrama. Najvise se radujem cinjenici da cu konacno vidjeti Selmu (moju srednju sestru) i njenu porodicu, jer i oni dolaze iz Australije. Nas dvije se nismo vidjele od oktobra 1991, to je prosto nevjerovatno. Konacno da upoznam i sestrice (16 i 13 godina) uzivo.
Ja sam u Kanadi od juna 1992, zivjela sam cetiri godine u Ottawi i od 1996 smo u Torontu, predajem engleski imigrantima. Sto veli Irena - muz (komada jedan) i djeca (komada dva - Osman maturant i Lamia - sedmi razred). Inace, sada se prezivam Aganagic da ne bude zabune sa emailom. Dok ovo pisem vidim da sam izgubila talent za pisanje sastava, bosanski najvise govorim, vrlo rijetko pisem, pa cete mi morati oprostiti ovo prvo javljanje, obecavam da cu se potruditi da se popravim. Prosto ne mogu da vjerujem koliko se svi sjecaju raznih detalja iz skole, naglas sam se smijala citajuci neke Kosine i Ljubisine uspomene.
Hocu samo da dodam da je Zinka u Sarajevu svo vrijeme, ima cetvero djece i jos uvijek zivi na istoj adresi kao u gimnaziji. Planiram da se vidim i sa njom i sa Elmom, mozda cemo imati i neku sliku za ovaj blog.
Moram da idem, ostalo je jos toliko sitnica da zavrsim prije puta, ali prosto nisam mogla otici u Sarajevo a da se prethodno ne javim.
Svima zelim sve najljepse u novoj 2008, a najvise zdravlja, za ostalo cemo lako.
No comments:
Post a Comment