March 8, 2009

Sretan 8. Mart, Međunarodni Dan Žena

Drage drugarice,
sestre, majke, kćerke, supruge i ljubavnice,
gdje god da ste, neka vam je sretan svaki dan i neka vam danas neko skuha ručak i kupi cvijeće.
Ova lijepa tradicija se ne obilježava jedino u zemlji u kojoj je započeta. Ohrabrujući podatak je da su u mojoj lokalnoj samoposluzi po prvi put napravili bukete sa oznakama IWD što neznancima ne izgleda opasno pa se usuđuju da kupe. Možda će neko stisnuti petlju pa iduće godine napisati International Women's Day hrabro bez skraćenica. Miševi, MIJ, iliti mater him...
Ne mogu a da se ne sjetim naših nebrojanih poetskih obilježavanja ovog lijepog dana uz miris pravih pravcatih karanfila. Padne mi na pamet i Fjodor Fedčešin sa najljepšom pjesmom o majci ikad ispjevanom: Njene su ruke bile u hljebu, u mlijeku ... i ne mogu da ne budem u isto vrijeme grozan i ironičan i da ne napomenem da su ga te iste ruke ubile u prepirci oko korištenja stana u radničkom naselju podno Koševskog Brda.
Ma, kod nas ti je sve tako: čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči, opet bolje jedna lijepa i jedna loša vijest nego dvije loše.
Jela je vita a bor je zelen, i, što je gore pomenuti Feđa pisao na pozivima na sastanke literarne sekcije: Vapijem za vašom prisutnošću...

5 comments:

  1. Harise,
    hvala na cestitci! Malo sam se rastuzila kad sam se sjetila Fedje Fedcesina, nisam na njega mislila sto godina, a pogotovo ne na njegov tragican kraj.
    Vidim da se i ti bavis vadjenjem krvi, moram ti reci da ti je analiza cijele te procedure izvanredna. Ne znamo ni sami sta sve utice na te rezultate.Vazno je boriti se stalno sa svim sto nam zivot donese.
    Hvala jos jednom na svom trudu koji ulazes u ovaj blog.

    ReplyDelete
  2. Dragi posjetioci ovog bloga.
    Danas pročita, rječi Harisove i Aidin komentar. Tačno je da Fedje nema, ali ipak je medju nama. Dok ja vamao ovo pisem na mom radnom stolu leži njegova knjiga " Sabrano djelo" iz 1986 godine. Pise u recenziji tiskana u 2000 prijeraka. Ali ja imam veoma vazan primjerak pred sobom, ta knjiga je sa posvetom i njegovim podpisom. Da reci ce te pa podpisao je većinu njih posebneo one koje je poklonio. Upravo se radi o jednoj takvoj knjizi. Nije bila pokonjena meni.Dobio sam je na poklon tačnije na čuvanje od osobe koja mi je par godina pred smrt rekla." Ti ćeš to znati čuvati i cjeniti " voli te tvoja Baka..
    Da baš ta baka je bila njegova baka i tetka moje majke. Tako smo Fedja i ja u krvnoj vezi a da se nikada nismo ni sreli. Ja sam od nejga stariji 2 godine valjda bi upamtio.
    Da o Fedji napisem par rjeci ponukala me prica Miljenka Jergovica u BH Danima objavljena u broju 169 augusta 2000. a počinje ovako "Svake godine dok po gradskim pijacama budu sazrijevale tresnje sjetit ces se barem jednom Fjodora Fedcesina. Ne znas tacno kakva je njegova veza sa tresnjama, .........." uostalom ako vas zanima pročitajte na ovom linku je. http://www.bhdani.com/arhiva/169/citanka169.htm
    Da se vratim mojoj priči.Baka je umrla a knjiga osade kod mene. Čuo sam nekoliko verzija o Fedjinoj tragediji ali od njega nemam niti jedne fotografije.
    Zamolio bi sve koji ste sa njim imali kontakta da mi se javite ili da mi posaljete fotografiju ako je negdje ostala u arhivi.

    Moje ime je Ilija,
    (rodom iz Bosanskog Broda)
    kontaktni e mail je
    time.booking@yahoo.com

    Zahvaljujem se vam
    Srdacan pozdrav !

    ReplyDelete
  3. Ilija jarane, u koju si ti skolu isao, ziv bio, pa ostade tako nepismen???

    ReplyDelete
  4. Covjek bi rekao da smo se nakon svih ruznih vremena koja su za nama umorili od neljudskosti, ruznih rijeci i nedostojnih misli.
    Po prvi put za zadnjih 19 godina veceras sam se sjetila jutra u Sarajevu, polovinom aprila prve ratne godine. Zurim na posao, a mladic koji mi dolazi u susret prilazi pravo prema meni i udari me cipelom u cjevanicu. Prodje dalje. Nikad ga u zivotu prije nisam srela, mislim ni on mene. Ne znam da sam ovo ni ukucanima ispricala, druge su i vaznije teme tih dana bile na tapetu. Poslije sam zaboravila.
    A veceras citajuci ovaj komentar kome nikako nije mjesto uz sjecanje na naseg plemenitog Fedju, osjecam stid zbog tupog udarca cipelom u cjevanicu. Ne mogu prestati da mislim o tome.
    Pregledala sam sve svoje prezivjele fotografije iz mladosti i ni na jednoj ne ugledah Fedjino drago lice. Ali svi ga pamtimo, veoma zivo, sigurna sam. Pjesnik! Kao iz citanke.

    ReplyDelete
  5. http://www.avaz.ba/vijesti/crna-hronika/79730-pretucena-starica-majka-nastradalog-sarajevskog-pjesnika-stana-fedcesin-cakic-bila-optuzena-za-ubistvo-sina.html

    ReplyDelete