"Na 35 stepeni, ja trazim hlad"

Na ovoj famoznoj karti IV-7 razbacanog po bijelom svijetu, ja primijetim da sam, nekako, od svih nas izlistanih, geografski najdalje dogurala. Do Perth-a, Western Australia. To je daleko cak i Australcima! Sto rekla jedna nena kad je sletila na Pertski aerodrom: "Sinko, jel iza ovoga nema vise nista?" Tako nekako. Osim sto ima - juzni pol. Sa kojeg nam od jula do septembra puse hladni, hladni jugo.

Srecom, u novembru je pocelo da otopljava. Djeca privode skolu kraju, sve staje sredinom decembra. Pocinju "kolektivni godisnji odmori", dolaze vrucine. Grabimo se plaze ili prije 11 ujutro ili poslije 5 popodne. Opasno je ono izmedju, a i ne mili ti se izaci na ono jako sunce. Samo te pricvrlji za asfalt i ni zasta nisi dok malo ne zahladi.



U novembru odlucismo da odemo na Bali na nekoliko dana. Nama u Perth-u, blizi je Bali nego Melbourne. I jeftiniji. I usluzniji. I interesantniji. Provescemo sedam dana u Ubudu, u unutrasnjosti "ostrva bogova". Nema plazu ni surfere, ima galerije i hramove. Bas ono sto nedostaje Perth-u.



U galeriji jednog od poznatijih Ubudskih slikara, Nghura.KK, saznajem da su njegove slike bili amblemi za WWF, da je zivio u Austriji i Ceskoj, da je imao djevojku Njemicu. Sve to davnih sedamdesetih. Dok je Lenon sa Yoko pjevao "give peace a chance". Najvise mi se svidjela jedna slika iznad ulaznih vrata. Sri Saravati, boginja Nauka i Umjetnosti. Jednom streber, vazda streber.


Knjiga"Eat, Pray, Love" je jako popularna medju zenskim svijetom. Procitala sam je za nekoliko dana dok sam bila na L'Ille de la Reunion. Prava zenska knjiga, kolege, ne trudite se. Trecina radnje se odvija u Ubudu. Zato nisam nimalo iznenadjena kad u Ubudu saznam da Julia Roberts snima film po toj knjizi. Svaku noc policijska sirena najavljuje prolazak filmskog konvoja kroz uske, "bistricke", sokake Ubuda.

Ubudska prica iz knjige prica o prijateljstvu sa lokalnim "doktorom", shamanom, travarom, vidovnjakom, all of the above. I, naravno, posto je ovaj svemir samo jedan skup paralelnih svjetova, mi se cistom slucajnoscu (da li?) sretnemo sa takvim jednim osvecenim covjekom. Koji mora da pomogne svakog ko dodje po pomoc, savjet, lijek. Mora da pomogne, a ne smije da trazi nagradu. Niposto.

Poslije nekoliko dana upoznavanja, on nas odvede u hramove u koje turisti ne idu. Malo mi je neugodno sto se masa crnih glava okrece da vidi nas dvoje. Stvarno strsimo medju tim sitnim, elegantnim, ponosnim, osvecenim narodom.

Po povratku u Perth, nas dvoje tajno, da ne cuju djeca, obecavamo jedno drugom da cemo naci sedam dana da zaustavimo zivot i odemo u Ubud. Na oporavak duse.