Crno-bijelo u koloru

Napomena: Ako vam padne pod ruku Annaudov film istog naslova, obavezno ga pogledajte.
Kad kažeš crno i bijelo u Americi, niko ne pomišlja na televizor, nijemi film ili novinsku stranicu. Ta asocijacija je stalno nestala iz života jer su i kompjuterski ekrani, i satovi i telefoni, i reklame i novinske stranice već odavno obojene... knjige se još uvijek drže, ali ne govorimo o knjigama danas. Ovdje je samo 11 % ljudi koji sebe nazivaju raznim, često vrlo pogrdnim imenima (sve za bolju prodaju gangsta muzike ili novog filma) su potomci bivših robova iliti Afrički Amerikanci. Taj naziv je jednako smiješan kao što je bio naziv za Rome u predratnoj Jugi. Animozitet Bijele i Crne Amerike se može bolje shvatiti nakon naglog širenja Treće Amerike tzv Latinosa koji su prerasli Crnu Amariku za nekoliko procenata. Onda dolazi Četvrta Amerika gdje i ja spadam, poglavito sastavljena od svijeta koji je protjeran nekim od Amerčkih ratova bilo na Bliskom i Srednjem istoku ili Balkanu. Postoji i Azijska Amerika, i to veoma različita Amerika Japanaca i Korejanaca koji su ekonomski emigranti, Kineza koji su tu da završe škole i razvijajau biznis, Vijetnamaca koji su uskočili u imigrantski voz kao posljedica Južnoazijskih ratova... helem, crno i bijelo rekoh. Kad kažeš Crno i Bijelo, ovdje se ljudi zgledaju, oni manje hrabri skreću temu i poglede, malo hrabriji pokušavaju da igraju na kartu politički koretknih komentara tipa "za mene svi ljudi bez razlike", a oni "sa dna kace" se upale ko kutnjak i bez ikakvog direktnog prozivanja se izjašnjavaju kako ovo ili ono nije danas ili nije nikad bilo u redu. Sada, naravno, glavna tema su Izbori. Predsjednički izbori u Americi se odvijaju svake četiri godine kao i Olimpijada samo za razliku od Olimpijade koja traje mjesec dana, izbori traju četiri godine... Nema šanse da upališ radio ili televiziju a da se u prve dvije rečenice ne pomene nešto vezano za izbore. Ove godine, naravno, kao nikada u 250 godišnoj istoriji ove zemlje, glavna bitka je na strani izbora Demokratsko kandidata koji će, ko god pobijedi (a pobijediće Barak Husein Obama), predstavljati političku manjinu u Americi: hoće li to biti ne-bijeli Obama ili žensko u pantolonama Hilari.
Ima jedna velika nepravda za sve ljude koji nisu bijeli ko flis papir a to je da te jedna crna kap krvi u tvom genetskom porijeklu pravi crncem. Španski konkvistadori su imali preko 30 nijansi za ljudsko crnilo od meleza, mulata, makaka pa nadalje a tome nije nije svijet ostao dužan u progonima Jevreja ili u novije vrijeme Muslimana. Svako bi trebao kao obaveznu lektiru da gleda Hotel Rwanda i suoči se sa besmislom koje su Evropski kolonisti usadili među lokalni narod gdje se Hutu i Tutsi ne razlikuju ni po čemu osim po imenima roditelja ili plemena. Ma, kome pričam. Mene budale.
Nego, gdje smo omo stali... Izbori, dakle: Obamina pobjeda bi dokazala vitalnost današnje Amerike koja je u svakom pogledu izgubila svoj ekonomski i moralni ugled u svijetu da je samo čudo može spasiti. Ovdje gdje ja živim, politika je dosta liberalna i Obama je odnio 70%, poglavito studentskih glasova. Sad, kako se izbori približavaju, svijet se preslušava i pomalo strahuje da li je pomama za Obamom bila malo pretjerana, otprilike kao nešto u pripremama za Pjesmu Evrovozije ... svi bi da izaberu nekakvo "svoju" pjesmu ali da je opet pjesma koja bi se svidjela i drugima u izboru. Ako Obama izađe kao pobjednik u Novembru, biće to velika pobjeda Amerike u takmičenju sa Svijetom. Biće značajna i pobjeda unutar Amerike. Na kraju krajeva, ova se država izgradila na krvavoj zemlji Indijanaca i žuljevima robova za ovala Afrike. Neise.
A nikako da kažem šta me sve ponukalo na ovo pisanje. Na stranu to što Obama nije potomak robova jer mu je stari bio uspješni Kenijac a mati bijela ko Ilidžanska Rosa. Srednje ime ga ubi, Husein. Je li mogao gore babo da ga nazove i pripremi za predsjednikovanje zemlje gdje 70% ljudi aktivno posjećuje crkvu a 45% vjeruje da je svijet formiran za 6 dana, i da je Veliki Kanjon star 6000 godina, da ne govorim šta isti misle o nekome čije srednje ime posjeća na SAdama a prezime na Državnog Nepriatelja #1.
Nego, vratimo sa na boju. Boju kože. Žalio se ja mojoj jaranici sa posla, Amy, što su me opet rovili na aerodromu a ona mi kaže: "Ja tebe stvarno u potpunosti razumijem, koliko problema ti moraš da imaš sa bojom svoje kože!!!"
Zato raja, kad se sljedeći put onako u šali ili zbilji, prisjetite nekog, crnca, crnje, crnčuge, uglješe, pomislite na to da "olive skin" iliti "koža maslinova" (kako nas ovdje u crno-bijelom spektru neki karakterišu) je nekome trn u oku, najviše onima kojima mi maslinaši pokupimo radna mjesta ispred njihovih bijelih noseva.