Eto, prođe godina ...

Drugovi i drugarice,

Kao i svaki amaterski rad, i ovaj mali korak ka našem zbližavanju pred značajnu Tridesetogodišnjicu, je popraćen odobravanjem, uzbuđenje i pokojom suzom radosnicom. Dvanaest hiljada posjeta od 1580 posjetilaca iz šezdeset zemalja, od toga šest hiljada Koso, ja 4552 , tu i tamo Jesenko i Ljubiša hiljadu dvije ... ma, šalu na stranu. Brzina fregate je jednaka brzini najsporijeg broda...

Drugarice i drugovi, mislim da moramo još malo zavrnuti rukave. Od proljeća smo upisali samo 2 nova člana a prošlo je dugo ljeto sa brojnim putovanjima za Sarajevo i radosnim susretima stare raje. 

Hajde neka svako preuzme mali zadatak i da svako od nas dovede po još jednog novog člana iz razreda. Računica je jasna: 19 članova puta tri, to bi bilo čak i više nego što nas treba biti na okupu. Onda, u nastavku, neka se svako još makar po jednom javi, onako nezvanično, da vidimo u kojoj smo fazi... da aleje ovog bloga ponovno ožive...

Ja bih nekada nešto i napisao, onako teško k'o tuč i mutno k'o Vrbas, pa onda mislim - ako imamo u prosjeku samo 12 posjetilaca dnevno, od toga Koso jednom u sabah, podne i nakon jacije, onda anonimac iz Bosanske Vlade i anonimac iz Bečke Banke po jednom, neko zaluta iz Nove Gvineje i tako - ne znam kome je još do tog štiva. A i drugi, netom vrijedni pisci mi se žalili i ostavili se pera... ali neka, polako, tiha voda brijeg roni, take your time što bi reko naš narod. Hajde da priihvatimo Sejinu ideju i sjetimo se nekih veselijih tema, ili onih Ljubišinih Top 10 provala, možda da pošaljemo slike before-after, ja i Sejo do pasa, Ljubiša i Dado od očiju naviše, i tako ...

A opet, taman da se niko ne sjeti ni slova da stavi na ovo, ostaće dosta lijepog štiva da se prisjetimo kako je nekad bilo au bon vieux temps...

Vita jela, zelen bor, tvrda bukva

p.s. uh samo da izbori prođu...

... i da Obama pobijedi.

Ko kaze!

Bilo ljeto i proslo. Dolazi zima. Eh, nije bas. Kad ziv

is down under, naopacke, opet ti dolazi ljeto. A zime nekako nije ni bilo. Samo sto mi je ovo ljeto sto sad dolazi vec pomalo dosadno. Idu novogodisnji praznici, a nema zimskih radosti. Nema ni kiselog kupusa ni sarme u istom

u decembru. Ima u julu. Glupo zvuci, jel'de, ali navik

ne se covjek. I sramota me da kazem d

a nemam postene cizme. Ne samo da nemam sminkerske, nego ni

funkcionalne, ni traktorke, nemam UOPSTE cizme. Zato kad krenem na neko normalno mjesto gdje postoje cetiri godisnj

a doba, nosim gojzerice sa gradilista - to mi je jedina obuca

primjerena zimi.

Za novu godinu nosim sandale za pijesak.

Ne volim japanke, mada su nacionalna nosnja ovdje. Pored sorca i majice sa tregerima. Kao i oni j

eleni nasima u Kanadi, t

ako i meni ovaj pijesak ide pomalo na zivce. Jeste fin i bijel i sve, ali sam pozelila lijepog sljunka i bistrog mora. Poslije ovog ljetovanja na nasem moru, moja djeca su skontala zasto je Jadran najljepsi na svijetu. Iako su nam se noge klizale na kamenju u plicaku i iako niko ne surfa!

A osim naseg mora, skontali su sta znaci "nasa raja". Kad se poslije skoro 20 godina sa nekim zatvoris u kucu pored divnog starog grada i ne prestanes da drobis od 8 do 10 navece. I jos ti zao sto se niste stigli fino ispricati! I sto smo tako daleko pa ne mozemo da se ovako srecemo cesce. I sto smo ostali isti iako smo se promijenili. I sto imamo iste interese iako nismo zajedno starili. Mada, sinhronizacija im nije bila jasna. Kako to: jedna mamina drugarica (Nera)zaposljava sina, druga (Elma) hrani malu cerkicu hapicama? Jednostavno - Ajnstajnova teorija relativiteta. Samo Ivo ispada sa skale, pa ga nisam smjela ni spomenuti. Koso, znam da ces mu ovo proslijediti ako ne procita sam.

A onda - Seher! Eh sto je lijepo bilo ovog jula! Sve zuji, desavanja na svakom koraku, "djevojke u ljetnim haljinama..." i sladoled u Egiptu. Dzaba, nema boljeg na kugli zemaljskoj! I pite i cevapi, navadila se na tjesteninu a sve kobajagi brojim ugljikohidrate... Pa poslije skidaj kile! Nas dvoje starih se podmladili medju poznatim licima iz mladosti. Malo skripe koljena ali se i dalje plese!

A tek zezancija sa Elmom, Rankom, Zokom, Kosom, Sladjom i Edinom! Isto k'o u razredu, samo sto su teme malo drugacije. Sladja, Zoka i Koso ne posustaju. E moj Ivo, i kad nam svi zubi poispadaju vadicemo ti dusu za bebu u tim godinama. Ranko, i ja sam iznenadjena kad ova nova generacija slusa "nasu" muziku. A Edina - ne moze da vjeruje da su djeca tako dobra u skoli - kaze nisu na mamu. Nisu ni moja uvijek na mene, moja Edina. Zovem ih sad na kampovanje preko Bozica, kazu - nema boga, mama, idi sama ako hoces! Ko da gledam, sad ce Dijana: pametna djeca! Elma bi se mozda slozila, samo nema kad.

Dijasporo, ali i domaći , nešto ste se ušutili. Nema vas kao da vas stvarno pogađa kriza ekonomije ili nemate vremena. neću ni da pomišljam da ste se zasitili ovog našeg bloga.
Moram vas malo razdrmati, a najbolji način je malo mahalarenja.
Prvo ću vas podsjetiti da smo mi muški na današnji dan prije 28. godina otišli u JNA, a Ivina žena pošla u prvi osnovne(IVO PEDOFIL).
Druga nedjelja u oktobru 1978 i 1979 godine, veliki izleti na Vrelu Bosne, pojedinci se kupali (morali ići po loptu- nismo imali drugu), rodile se neke ljubavi, Ranko roštiljo one smrznute ćevape koji nisu ni na šta ličili ali ih je "ždero" pohavljo i opet ostao gladan( tad su mu gliste imale pantljičaru).
Zoka i Dado se počeli češljat " glava na pola" - vidjeli od mene, a odmah i LJubiša. Sada se nezna koji je ćelaviji, a nije to ni davno bilo- 30 godina.
Kenan je u tom periodu prvi put sa nama išao na izlete, donio neke nove fore i mangupluke koje mi kao fina djeca nismo znali. Glavu dajem da niko od nas nije tada ni slutio da će onaj jebivjetar nekad biti direktor škole i trpiti iste marifetluke koje je on provodio.
Jesenko je tada dobio one bubuljice na nosu i sudeći po sadašnjoj konstrukciji izgleda da ga je tek tada ufatio pubertet.
Haris je u tom periodu prešo preko 100 kila i još se nije vratio na staru kilažu.
Darko je dobio svoju prvu kokardu i krio je sve do 1996 godine kad je prešao u Banja Luku i sad je može nositi bez problema.
Bila su to fina vremena i vrijedna spominjanja, prema tome, morate se sjećati kako bi se više uživili u proslavu godišnjice mature. Vjerujem da smo ovim kontaktima aktivirali ove vani da planiraju proslavu i svoj put u BiH usklade sa datumom održavanja fešte, nadam se nezapamćene u istoriji proslave godišnjice mature. Mi smo u Bosni spremni, svakodnevno se pojedinci druže, okupljamo se, planiramo i vjerujte, jedva čekamo da to počne.
Zato nemojte dozvoliti da nam to prođe nezapaženo ili nedaj bože propadne. Svim silama naprijed.
Evo mene ko selektor nogometne reprezentacije pred utakmicu sa Turskom.
Pozdravlja vas sviju!
Sejo Koso