January 29, 2008

Onako....pomalo o svemu...

Ima vec nekoliko dana, sve nesto kao hocu-necu nesto da napisem, ustanem pa odmah odustanem, pa sve tako unedogled. Bas mi je bilo drago u ova zadnja tri mjseca svaki dan ili svaki drugi dan pogledati nas blog, vidjeti slike, procitati komentare, nove postove, ali....e tu sada dolazi do kljucnog momenta.
17 clanova na blogu (ovo mi je nesto kao moj sretni broj), ali za 17 clanoca i tromjesecje iza nas, jako mali broj javljanja, postova ili samo komentara na prethodne postove. Neko je davno rekao da se mora zamutiti voda da dodje do odredjenih pojava, dakle ovo je moj dobronamjerni pokusaj da probudim uspavane, razmrdam lijene, ubrzam usporene, potaknem neaktivne, bocnem nevidljivom e-iglom putem e-maila, reanimiram, uspostavim balans pH vrijednosti kao i procenat zasicenosti krvlju kisikom. Obrati paznju da je rijec DOBRONAMJERAN vec koristena, pa je ovdje isticem jos jednom radi onih koji prebrzo citaju da ih ovaj post ne pogodi ni u jedan vitalni dio tijela gdje jako boli
E ovako lipi moji....sa po jednim ili nijednim javljanjem na blog. Na zalost oni koji se do sada ne odazvase niti pozivu da se uclane, ovo nece garant procitati, ali je upuceno i njima...
1. Svi smo mi u nasim 40-tim godinama i niko od nas se ne moze pohvaliti apsolutnim viskom energije, kreativnosti, zanosa ili mladosti-ludosti. Nekad bilo - sad se spominjalo.
2. Posao, krediti, djeca, i koje kakve druge obaveze su postale mnogo vise obavezujuce nego napisati zadacu iz matematike ili procitati kakvu knjizurinu za lektiru. Redovni izlasci u Parkusu, Dedana, SOS ili Bugatti su vec davno zamijenjeni redovnim odlaskom na spavanje u 'pristojne' sate. Hajde iskreno, koliko puta ste u posljednjih pet godina ostali na nekom derneku (sada je popularno reci party-ju) do svitanja? Kada su vas posljednji put istjerivali iz kafane jer je cistacica htjela da potare pod, pa su morali izvrtati stolice na stolove?
3. Telefoni...bolna tacka. Odavno su vec zamrli, pa je ovaj blog zahvaljujuci Harisu ponajvise, postao mjesto gdje smo se nadali nekom e-druzenju, e-zajebanciji i uspostavljanju veza koje su nas drzale skupa, ne jedan dan, ne jedan mjesec nego 365 dana x 4...i vise od toga...
4. Posao...Ponedeljak, prvo predavanje mi je u 8 ujutro, a dan mi se zavrsi sa zadnjim casovima u 10 navece, Utorak isto tako, samo zapocnem sat kasnije, Srijeda...,Cetvrtak....nema potrebe da idem do Petka... dvoje djece, pomozi zadacu, vozi na fudbal, vozi na kosarku...treba mi ovo, treba mi ono...odem u radnju i znam da mi je rekao da mu treba veeeeeeliki papir, dakle hamer-papir (Elma tvoje zidne novine su prava mjera), stojim besciljno u radnji znajuci da ako trazim hammer-paper mogu dobiti drek a ne ono po sta sam dosao u radnju. Ne zalim se, sam sam tako htio. Jedan moj (ne znam kako bi ga vise nazvao, drug, prijatelj, poznanik, covjek iz prolaza, epizodna uloga, sta li je...) prije nego mu je Alexandar Graham Bell, neposredno kad je ustao iz groba, iskljucio telefon. Ne samo toj osobi nego je zabranio telefonsku javnu upotrebu jer upotreba telefona ugrozava privatnost pojednica. Kako ja to shvacam, najprije posaljes covjeku pismo i najuljudnije upitas za e-mail adresu. Ako si srecnik, dobijes odgovor u kojem je kratko i jasno naznaceno i telegrafski kratko napisano iksipsilon@ alfabetagamadelta.com Nema u tom pismu ni 'dragi moj' ni 'jesta mai?' ni 'dje si kretenu sto se ne javljas' a nema ni potpisa. E onda lijepo posaljes email i zatrazis broj telefona da se cujemo....jednom...prvog u mjesecu....ponedeljak....mozda 15-og? Hehehe nismo rekli prika koja je godina u pitanju? E onda kad se konacno i ako se cujes s tom osobom onda dobijes onaj cuveni odgovor kojeg se ni Platon ni Aristotel ne bi postidjeli..... ma radi se dosta pa je jako malo vremena ostalo da sjedim uz telefon i da pokusavam stupiti u kontakt....ma jel' matere ti??? Meni nasao prosipati iz supljeg u prazno...dobro ti to stupanje u kontakt....'ucini nesto po prvi put, slusaj me dobro kontakt je skup'...Leb i Sol.."Kontakt je skup" sa ne znam kojeg albuma.
5. Zelja....jesmo li se zasitili proslosti, pa pokusavamo da ni ne okrenemo glavu i vidimo proslost koja nam je bila zajednicka, usudjujem se reci i lijepa kroz prvih 25-30 godina nasih zivota. Ima li mogucnosti ili zelje da imamo i neki dio buducnosti rezervisan za sebe i da nam to kasnije postanu uspomene kad budemo starci i kada pokusamo dio nasih zivota prepricati svojoj, djeci ili unucadi. Tu me malo moj optimizam popusta...nemam objasnjenja za neke stvari, trudim se da shvatim i prihvatim, ali ne ide to u ovu tvrdu glavu.

2 comments:

  1. Terza,evo kuma!
    probudio se,neznam ni koliko se spavalo.Ma jesi li toliko ljut,ima li popravnog?jesam li samo ja kriv?
    ima puno razloga ali ni jedan nije valjan,nema isprike,izvinjenja.
    Saljem ti oba moja e-maila
    1.admirs@presigegarland.com
    2.dadoamela@verizon.net
    972 881-2092 kuca
    214 914-0802 cell
    kum
    p.s.pozdravio te Mr.Bell

    ReplyDelete
  2. ispravka
    1.admirs@prestigegarland.com
    p.s.ovo se odnosi na Terzu

    ReplyDelete