January 28, 2008

Snow Day

Po četvrti put ove zime, u opštini Bellevue je pao snijeg.
Ta nesvakidašnja pojava je popraćena udarnim vijestima na svima kanalima.
Komentatori lokalnih TV stanica napokon mogu da se odmore od svakodnevnih vijesti:
- poplava u podrumu nečijeg stana,
- požar izazvan nesmotrenim roštiljanjem u zatvorenom prostoru,
- lokalni manijak se već tri sedmice prijavio policiji pa se strahuje sa smo dobili novog Trbosjeka, viđen posljednji put na parkingu od 7-11 kako kupuje pivu i cigare, u ženskom društvu,
- rupa na lokalnom kolovozu usred grada predstavlja opasnost za pješake,
- momku od 17 godina se sudi za nasilje nad životinjama nakon što je u ljutnji bacio maminog psa kroz prozor,
- radnica na benzinskoj pumpi daje direknu izjavu da su dva tipa presjedila čitav sat u parkiranom autu i osmatrali objekat sa sumljivim namjerama,
- strašno, strašno ... a strahuje se da će biti i gore ... manijaci, lopovi, ubice su na vašoj ulici i u Bijeloj Kući ... ali ako zovete ovaj broj u narednih 20 minuta poslaćemo vam ne jedan, nego 50 superoštrih noževa, superljepljivih ljepila i tableta od kojih ćete toliko da smršate da se nećete ujutro prepoznati u ogledalu ... so, if you call right now ...
Helem, kao što rekoh, ovaj uzbudljivi život lokalne televizije (koje je uzbudljiv jedino onima koji prave vijesti i onima koji gledaju vijesti i jedva čekaju komercijalu poruku da si izvade još dvije kugle sladoleda i podgriju picu) postane naprosto dramatičan do bola kad se napokon pojavi snijeg. Na svakoj raskrsnici kamere hvataju najuzbudljivije proklizavanje nesposobnih šofera, spikeri odmahuju glavom i savjetuju ljude da ne idu na posao, u dnu ekrana su obavijesti o lokalnom školama, Bellevue School District NO SCHOOL - na to se čeka .
Gasim preprogramirane alarme u dječjim sobama, javljam Jasni da se ustajemo tek u 6:40 jutros. Jedino ostavljam uključenu lampu sa simulatorom svitanja ... obzirom da do marta neće svanuti prije 7, nabavili smo i mi jednu od tih neophodnih tehničkih inovacija. Simulator počne da pali lampe sa prirodnim spektarom boja u 6 i postepeno pojačava svjetlo narednih 60 minuta što našim sanjivim očima to izgleda kao prirodno svitanje. Kad je dan tmurniji i nikako da svane, onda uključimo i plavo ionsko svjetlo da nam podigne moral prije nego se dokopeljamo do šolja sa svježom kafom... eh, ako kafa ne pomogne - jebiga onda, ode ti jutro u neku stvar. Ako jutro ne prođe dobro, imam još šansi da u popodnevim aktivnostima uhvatim zamajac tako da, kad mrtav umoran legnem oko ponoći, mislim da se nešto i uradilo. Mislim, pored posla, naravno.
Posao. Pos'o. Trabajo. Arbeit. Pабота.
I ja radim danas, doduše od kuće ali svejedno, između par sastanaka, nađe se vremena da posjetim blog i da vas sve pozdravim. Završavamo prvo tromjesečje sa uspjehom. Čulo se za nas u dvadesetak zemalja i ove stranice su posjećene od strane tristo raznih posjetilaca.
Haj'mo raja, podignimo glas da se još malo čuje za nas.

6 comments:

  1. Harise, kod nas je jutros ledena kisa. To je posebno zadovoljstvo kad ti je prilaz kuci potpuno poledjen, a nemas klizaljke. Trebam iznijeti smece do ceste jer Edo je jutros rano odletio za Ameriku, Lamia je u skoli, a Osman spava. On kao srednjoskolac ove sedmice ima ispite, pa uziva.
    Stalno trubimo ovoj jadnoj djeci kako smo mi puno vise radili u srednjoj skoli, kako smo imali po 12 predmeta, a blago njima oni samo po cetiri u jednom polugodistu. Ali kad pomislim, ne znam ni sama koliko se sjecam svih tih stvari koje su pokusali da nam uliju u glavu (u mom slucaju bezuspjesno na matematici, fizici i hemiji).
    Neku noc sam pricala sa Dijanom, prvi put od 1989. Bilo je tako lijepo cuti joj glas i razmijenti informacije o svemu sto se desavalo u zadnjih 18 godina. Vidis kako ovaj blog zblizava ljude, ali bilo bi krasno kad bi se jos raje javilo. Skoro svako jutro provjerim sta ima novo i obradujem se svakom novom tekstu. Sejo nam se nesto usutio, njegovi me komentari uvijek nasmiju.

    ReplyDelete
  2. Sejo je imao tehnickih problema, a i ne savijam se kuci po citav dan . Tutnjam sa svojom seficom, sastajem se sa rajom i uzivo razgovaramo, a uvece nemogu doci na red za racunar od djece tako da sam sebi kupio lap- TOP (ko vojno lice) pa cu biti cesci sa izvjestajima iz Sarajeva. Zasad vam mogu reci da sam sa suprugom bio na Trebevicu gdje smo cekali 1980 godinu. Sve je pusto, ima nekakvih bradonja koji love zivotinje i nigdje nikoga, sve je pusto, poruseno, put los, samo uspomene na onu Novu godinu i djeljenje onog uskog kreveta sa Doroslovicom. Jos mi je ona stranica kreveta na mojim rebrima.
    Ubrzo ide opsirnije.
    Pozdrav! Sejo Koso

    ReplyDelete
  3. harise, previse se foliras. Iz svake tvoje recenice prosijava lagani understatement koji u stvari zelis sasvim suprotno predociti. Spusti se malo na zemlju i budi opet realan, jer znas ono: ko visoko leti, ...

    ReplyDelete
  4. Dear Ognjen,
    Evo prestaću da se foliram pod hitno, samo da se malo protegnem ... uh, pade mi kineska vaza na perzijski ćilim i srča popada po mojoj DAnnonovoj liniji koju sam kupio na sniženju za 100000 dolara. Bila milion nova. Kupio je kad sam bio na kongresu šupljologa na Sejšelima.
    Dobro sam se sjetio da otvorim blog na ovaj važan dan. Danas je prvi drugoga (ovdje u americi drugi prvoga zbog lokalnog datumskog pisanja) i nemojmo zaboraviti da ga privalimo kome stignemo.

    ReplyDelete
  5. Jeko ovaj Ognjen Prica ? Vlasnik gimnazije koju smo pohadjali? Vlasnik nije garant! Samo se mozda tako ponasa. Prvi drugoga, drugi prvoga, treci drugoga...prvi trecega, o cemu to vas dvojica pricate....(t)ko to leti, (t)ko to pada?

    ReplyDelete
  6. evo nesto za harisa:
    http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/mozaik/u-sijetlu-nice-prva-bosnjacka-dzamija

    pozdrav

    ReplyDelete