December 25, 2007
December 24, 2007
SRECNO!
Vesele praznike (i onima koji su vec u praznicnoj semi i onima koji se tek spremaju zapoceti)i sretnu, zdravu i uspjesnu godinu
zeli vam Brankica sa porodicom.
zeli vam Brankica sa porodicom.
December 21, 2007
Konacno da se i ja javim
Vec vise od mjesec dana se osjecam prozvana (Ljubisa ;), a nikako da sjednem i napisem par rijeci. Harise, svaka cast, ovaj blog ti je izvrsna ideja, uzivala sam citajuci sve sto je napisano. Krasno je vidjeti i slike, nadam se da ce ih biti jos i vise.
Ne znam ni odakle da pocnem. Mozda prvo da kazem da danas u 6 popodne letim za Sarajevo da provedem deset dana sa mamom i sestrama. Najvise se radujem cinjenici da cu konacno vidjeti Selmu (moju srednju sestru) i njenu porodicu, jer i oni dolaze iz Australije. Nas dvije se nismo vidjele od oktobra 1991, to je prosto nevjerovatno. Konacno da upoznam i sestrice (16 i 13 godina) uzivo.
Ja sam u Kanadi od juna 1992, zivjela sam cetiri godine u Ottawi i od 1996 smo u Torontu, predajem engleski imigrantima. Sto veli Irena - muz (komada jedan) i djeca (komada dva - Osman maturant i Lamia - sedmi razred). Inace, sada se prezivam Aganagic da ne bude zabune sa emailom. Dok ovo pisem vidim da sam izgubila talent za pisanje sastava, bosanski najvise govorim, vrlo rijetko pisem, pa cete mi morati oprostiti ovo prvo javljanje, obecavam da cu se potruditi da se popravim. Prosto ne mogu da vjerujem koliko se svi sjecaju raznih detalja iz skole, naglas sam se smijala citajuci neke Kosine i Ljubisine uspomene.
Hocu samo da dodam da je Zinka u Sarajevu svo vrijeme, ima cetvero djece i jos uvijek zivi na istoj adresi kao u gimnaziji. Planiram da se vidim i sa njom i sa Elmom, mozda cemo imati i neku sliku za ovaj blog.
Moram da idem, ostalo je jos toliko sitnica da zavrsim prije puta, ali prosto nisam mogla otici u Sarajevo a da se prethodno ne javim.
Svima zelim sve najljepse u novoj 2008, a najvise zdravlja, za ostalo cemo lako.
Ne znam ni odakle da pocnem. Mozda prvo da kazem da danas u 6 popodne letim za Sarajevo da provedem deset dana sa mamom i sestrama. Najvise se radujem cinjenici da cu konacno vidjeti Selmu (moju srednju sestru) i njenu porodicu, jer i oni dolaze iz Australije. Nas dvije se nismo vidjele od oktobra 1991, to je prosto nevjerovatno. Konacno da upoznam i sestrice (16 i 13 godina) uzivo.
Ja sam u Kanadi od juna 1992, zivjela sam cetiri godine u Ottawi i od 1996 smo u Torontu, predajem engleski imigrantima. Sto veli Irena - muz (komada jedan) i djeca (komada dva - Osman maturant i Lamia - sedmi razred). Inace, sada se prezivam Aganagic da ne bude zabune sa emailom. Dok ovo pisem vidim da sam izgubila talent za pisanje sastava, bosanski najvise govorim, vrlo rijetko pisem, pa cete mi morati oprostiti ovo prvo javljanje, obecavam da cu se potruditi da se popravim. Prosto ne mogu da vjerujem koliko se svi sjecaju raznih detalja iz skole, naglas sam se smijala citajuci neke Kosine i Ljubisine uspomene.
Hocu samo da dodam da je Zinka u Sarajevu svo vrijeme, ima cetvero djece i jos uvijek zivi na istoj adresi kao u gimnaziji. Planiram da se vidim i sa njom i sa Elmom, mozda cemo imati i neku sliku za ovaj blog.
Moram da idem, ostalo je jos toliko sitnica da zavrsim prije puta, ali prosto nisam mogla otici u Sarajevo a da se prethodno ne javim.
Svima zelim sve najljepse u novoj 2008, a najvise zdravlja, za ostalo cemo lako.
December 20, 2007
Sretni praznici
Dijasporo, susjedi, komsije, lokalci, Sarajlije, ZZeljovci (ovo teska srca), rajo iz IV-7 gdje god bili na butum dunjaluku, sretni, srecni sadasnji i nadolazeci praznici, da ih provedete u sreci i zadovoljstvu i cuvajte se praznicnih trpeza( ja sam se nadolmio i jedva disem).
U Sarajevu je prava praznicna euforija a obecali isplatiti penziju prije Nove godine. Ima raje pa dizali kredit da ovo sve provedu.
Znate li koje su 4 osobe najtrazenije u BiH?
1. Radovan Karadzic
2. Ratko Mladic
3. Prvi zirant
4. Drugi zirant
Za kredit ti samo trebaju treci i cetvrti , ova prva dvojica nebitni.
Pozdrav svima!
Sejo Koso
U Sarajevu je prava praznicna euforija a obecali isplatiti penziju prije Nove godine. Ima raje pa dizali kredit da ovo sve provedu.
Znate li koje su 4 osobe najtrazenije u BiH?
1. Radovan Karadzic
2. Ratko Mladic
3. Prvi zirant
4. Drugi zirant
Za kredit ti samo trebaju treci i cetvrti , ova prva dvojica nebitni.
Pozdrav svima!
Sejo Koso
December 19, 2007
UŽIVAJTE!
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
SRETAN BOŽIĆ!
SRETNA NOVA GODINA!
SRETAN BOŽIĆ!
SRETNA NOVA GODINA!
Mislim da sam sve nabrojala, a ako i nisam, dodajte!!! Idem na put, pa rekoh da vam poželim sretne praznike, sve najbolje i puno sreće, ljubavi, zdravlja a bogami i para!!!!
December 18, 2007
iz Minneapolis-a od generacije drugog 7
Srdacni pozdravi svima, a posebno Harisu sto nas je sve pronasao i spojio. Mozda me se mnogi od vas ni ne sjecaju jer sam razred napustila nakon samo dvije godine. Jos od 1989 zivim u Minneapolis-u; za nekoliko godina ce biti da sam vise zivota provela ovdje nego u Sarajevu. Miki, Hanna (skoro 16) i ja zivimo sa mojom mamom koja nam pomaze u svemu. Miki i ja predajemo na Univerzitetu (University of Minnesota), jedan od rijetkih poslova u Americi gdje se zapravo ima pravi godisnji odmor. Jos od 2000-te idemo svakog ljeta "kuci" i obicno obidjemo bar 3-4 dijela bivse Yu. Hanna je pocela da misli da se pasos mora pokazati i kad idemo u prodavnicu iza ugla.
Hanni sam pokazala slike nasih nastavnika (opet zahvaljujuci Harisu), i njena prva reakcija je bila da svi izgledaju preozbiljni, strogi i stari!! Bas me zanima sta smo mi mislili o njihovim godinama. Kad se sjetim koliko smo ih tracali, kosa mi se digne na glavi od pomisli sta moji studenti misle o meni. Upravo zakljucujem ocjene za ovaj semestar, pa ce tek da misle!
Topli pozdravi i sve najbolje u Novoj 2008-oj.
od Svjetlane Madzar (Sese)
December 14, 2007
Na krovu Duoma
Pozdravljam sve i samo da vam kazem da uzivam u citanju ovih tekstova, kao i odredenim komentarima kojih se da budem iskren ponekad i ne sjecam. Citam raju iz razreda ali Delibasic nije sa mnom isao ko je frajer ja pojma nemam ako imate sliku dajte da vidim covjeka kako izgleda, iz nekog razloga ta faca mi ne dolazi pred oci nikako. Da se to vama ne bi desilo odlucih da postiram jednu sliku, a i da pokazem Brankici kako napredujem sa rastom i svim ostalim hahahahahha. Ovo je jedna od najsvjezijih sa godisnjeg provedenog u Shereru a na povratku svratismo malo do Milana i evo nas na krovu DUOMA. Ovo je za sada moja cijela porodioca a ako bog da bice nas i vise. Koso ako ti nije mrsko posalji mi mail
ako znas nesto vise o Hasanu da vidim moze li mu se na neki nacin pomoci
December 12, 2007
major_zerajic@hotmail.com
Hej narode, vi preko bare, pogotovu Amerikanci, imam jednu molbu.
Ako neko od vas ima u planu posjetiti NJujork grad, da uradi jedan veoma vazan posao za mene. Puno mi je stalo da se to uradi, nije nista strasno a meni bi puno znacilo.
Upute dajem preko poste. Pozdrav svima
Sejo koso
ps. Aj LJubisa jesi celav, sve mi je tvojs slika pred ocima
Ako neko od vas ima u planu posjetiti NJujork grad, da uradi jedan veoma vazan posao za mene. Puno mi je stalo da se to uradi, nije nista strasno a meni bi puno znacilo.
Upute dajem preko poste. Pozdrav svima
Sejo koso
ps. Aj LJubisa jesi celav, sve mi je tvojs slika pred ocima
Slicice
Izgleda ja ne znam prestati sada kada sam zapocela 'blogovanje'. Prihvatam Ljubisinu ideju o slikama, ali sam za svaki slucaj odlucila malo pokriti osjetljivije zone.
December 9, 2007
...zivot je profesor ljut...
Jedan veliki pozdrav svima.
Hvala, Neri i Harisu sto su ubrzali i moje ukljucivanje na ovaj blog, inace bih ja to i dalje odgadjala u zelji da “ubodem” sto bolji momenat. Tako je, sada smo u Massachusetts- u, a tvoj i Sanelin e-mail sam valjda izgubila kod predzadnjeg preseljenja i cini mi se da si ti tada bio u nekoj drugoj state, mozda Michigan?
Dok sam se sa Sanelom dopisivala zadnje sto sam cula je da su joj djeca bila uzbudjena oko predstojeceg “sleep-overa” (i ne cuh kakav je ishod bio, ali ne vjerujem da je ona ista bolje prolazila nego ja sa Sandrinim drugarima).
Inace, selili smo se mnogo puta i Sandra je uspjela jedinu skolu u komadu zavrsiti u New Jerseyu (srednju) gdje smo proveli pet godina (tu sam zavrsila i specijalizaciju iz Interne, sto mi je bilo poprilicno mucno iskustvo jer sam, budimo posteni, vec bila malo prestara za to, a interna u Americi je neka cudna “djevojka za sve”). Sandra je sada na drugoj godini koledza u Filadelfiji i vise je nije briga gdje se nas dvoje, zarazeni nomadskim virusom, namjeravamo seliti. Engleski joj je lakse govoriti nego nas, a jos se sjeca nesto madjarskog iz vremena kada je isla u svoje prvo obdaniste gdje je bila jedino nemadjarsko celjade - po izlasku iz Sarajeva u pocetku smo zivjeli u kompletno madjarskom selu u Vojvodini (tu smo najbrze uspjeli dobiti posao kao ljekari). Ispocetka mi je Sandra bila prevodilac kada sam isla po mlijeko i jaja, a poslije smo Damir i ja, htjeli ne htjeli, propricali madjarski uz pacijente.
Jako mi je drago cuti da IV 7 jos postoji i ima tendenciju da traje. Da sam znala u oktobru ovo sto sada znam, bila bih potrazila Dijanu, jer smo u to vrijeme bili u Vancouver-u.
Jesenka sam srela jednog zimskog dana ili 1992 ili 1993 i zacudila sam se kako je porastao pa sam morala izvijati vrat da ga vidim (ja nisam porasla; ali ima i dobra vijest: izgubila sam one svoje bucmaste obraze).
Elma, moram ti nesto priznati: onaj elektricna depilator kojim si me onako velikodusno spasavala jednom sam posudila prijateljici iz laboratorije. Nisam imala srca da ti to kazem tada. Sada ti priznajem i kazem: izvini za to i hvala ti, kao i na svim onim toplim razgovorima (nisam stigla ni da ti to kazem kada sam onako na brzinu odlazila iz Sarajeva…).
Sa Rankom sam najvise dana i noci provela (kada smo se u toku gimnazije prozvali "braco i seka" nismo znali da ce u jednom periodu to bas tako i biti). Ono cega se rado sjecam je da je jednom u bolnicu dovuknjacio i moj prispjeli paket (ADRA) iz Novog Sarajeva kada je isao po svoj.
Imala sam neku zadrsku sa pisanjem, ali obecavam Neri i Biljani brzi odgovor na zadnje e-mailove.
Evo jedne pjesmice za koju se sjecam da smo je pjevusili (mozda i pogresno):
U zivot idu maturanti, na ispit izlaze iz skole,
zivot je profesor ljut (2X).
Na vrata starog svjeta kucaju srca mlada
da nadju siguran put (2X).
Ne za skolu, za profesore, vec za zivot ucili smo,
stigli smo na plavo more, ali jos zaplovili nismo.
Sta je bolje, a sta je gore, mi jos svoju rekli nismo,
ne za skolu profesore, vec za zivot ucili smo.
Pozdravi svima koji su do sada pisali (Koso, zabavilo me je tvoje pisanje) i onima koji se spremaju da to urade. Radujem se sansi da se vidimo na proslavi mature (da ne dolazi i neko matematicko odjeljeneje? Dobro, dobro, samo sam pitala).
Voli vas sve Brankica .
Hvala, Neri i Harisu sto su ubrzali i moje ukljucivanje na ovaj blog, inace bih ja to i dalje odgadjala u zelji da “ubodem” sto bolji momenat. Tako je, sada smo u Massachusetts- u, a tvoj i Sanelin e-mail sam valjda izgubila kod predzadnjeg preseljenja i cini mi se da si ti tada bio u nekoj drugoj state, mozda Michigan?
Dok sam se sa Sanelom dopisivala zadnje sto sam cula je da su joj djeca bila uzbudjena oko predstojeceg “sleep-overa” (i ne cuh kakav je ishod bio, ali ne vjerujem da je ona ista bolje prolazila nego ja sa Sandrinim drugarima).
Inace, selili smo se mnogo puta i Sandra je uspjela jedinu skolu u komadu zavrsiti u New Jerseyu (srednju) gdje smo proveli pet godina (tu sam zavrsila i specijalizaciju iz Interne, sto mi je bilo poprilicno mucno iskustvo jer sam, budimo posteni, vec bila malo prestara za to, a interna u Americi je neka cudna “djevojka za sve”). Sandra je sada na drugoj godini koledza u Filadelfiji i vise je nije briga gdje se nas dvoje, zarazeni nomadskim virusom, namjeravamo seliti. Engleski joj je lakse govoriti nego nas, a jos se sjeca nesto madjarskog iz vremena kada je isla u svoje prvo obdaniste gdje je bila jedino nemadjarsko celjade - po izlasku iz Sarajeva u pocetku smo zivjeli u kompletno madjarskom selu u Vojvodini (tu smo najbrze uspjeli dobiti posao kao ljekari). Ispocetka mi je Sandra bila prevodilac kada sam isla po mlijeko i jaja, a poslije smo Damir i ja, htjeli ne htjeli, propricali madjarski uz pacijente.
Jako mi je drago cuti da IV 7 jos postoji i ima tendenciju da traje. Da sam znala u oktobru ovo sto sada znam, bila bih potrazila Dijanu, jer smo u to vrijeme bili u Vancouver-u.
Jesenka sam srela jednog zimskog dana ili 1992 ili 1993 i zacudila sam se kako je porastao pa sam morala izvijati vrat da ga vidim (ja nisam porasla; ali ima i dobra vijest: izgubila sam one svoje bucmaste obraze).
Elma, moram ti nesto priznati: onaj elektricna depilator kojim si me onako velikodusno spasavala jednom sam posudila prijateljici iz laboratorije. Nisam imala srca da ti to kazem tada. Sada ti priznajem i kazem: izvini za to i hvala ti, kao i na svim onim toplim razgovorima (nisam stigla ni da ti to kazem kada sam onako na brzinu odlazila iz Sarajeva…).
Sa Rankom sam najvise dana i noci provela (kada smo se u toku gimnazije prozvali "braco i seka" nismo znali da ce u jednom periodu to bas tako i biti). Ono cega se rado sjecam je da je jednom u bolnicu dovuknjacio i moj prispjeli paket (ADRA) iz Novog Sarajeva kada je isao po svoj.
Imala sam neku zadrsku sa pisanjem, ali obecavam Neri i Biljani brzi odgovor na zadnje e-mailove.
Evo jedne pjesmice za koju se sjecam da smo je pjevusili (mozda i pogresno):
U zivot idu maturanti, na ispit izlaze iz skole,
zivot je profesor ljut (2X).
Na vrata starog svjeta kucaju srca mlada
da nadju siguran put (2X).
Ne za skolu, za profesore, vec za zivot ucili smo,
stigli smo na plavo more, ali jos zaplovili nismo.
Mi jos nista dali nismo, ali sve se od nas ceka
Mi smo kao tajna rijeka sto dolazi iz daleka.
Sta je bolje, a sta je gore, mi jos svoju rekli nismo,
ne za skolu profesore, vec za zivot ucili smo.
Pozdravi svima koji su do sada pisali (Koso, zabavilo me je tvoje pisanje) i onima koji se spremaju da to urade. Radujem se sansi da se vidimo na proslavi mature (da ne dolazi i neko matematicko odjeljeneje? Dobro, dobro, samo sam pitala).
Voli vas sve Brankica .
December 8, 2007
au sto je LJubiša oćelavio
Hej narode, pogotovi ovi preko bare, pozdravljam vas iz tmurnog Sarajeva. Subota uveče i da prekratim vrijeme do utakmice malo ću da prokomentarišem neka pisma i slike.
Prvo što mi je zaparalo oči je LJubišina ćelka, a sjećate se kakvu je kosu imao, pa podjeli glavu na dvije pole, šiške na očima.......Neznam kolika su mu djeca, jesu li ga zapamtili sa kosom.
Drugo, Harise, nabrojao si nas sviju samo nas nisi po abecedi poredo tako da si me izbacio iz takta kad sam čito spisak. Kod Tafre si stavio zvjezdicu i u prvi mah sam pomislio da je krst( tako se obilježavaju mrtvi)pa sam se malo i iznenadio, a i sjetio sam jednog događaja kad smo mu vraćajući se iz škole ( bili druga smjena) za Dan mrtvih kad je puno groblje bilo zapaljenih svijeća, mi bacili tašnu sa knjigama unutra preko ograde i on nije smio ući da uzme knjige. Tašna je bila dva dana a pošto je padala kiša sve mu knjige uništene. zato nas je optuživo da je zbog nas izgubio godinu. A da ga vidite danas kakav je, bio bi u stanju spavati u groblju i to u otvorenom mezaru, samo kad bi usto onakav sa svojim zubićima, teško onom ko ga vidi.
Nadam se da ovo neće doći njemu u uši, inače ode mi sestra na pazar , po njegovom starom običaju.
Sada ću da se uključim u biranje bisera školovanja. Naime, u zadnjoj klupi do vrata smo galamili na času Istorija umjetnosti, kod Smaje arhaika i on onim svojib krupnim glasom vikne "DOSTA DOLI" a jadnik mislio da je prozvo KOSO, i sta ću, ustanem i po običaju kažem " nisam spreman profesore " ( a kad sam bio). I tako ti ja dobijem keca na glupost a ovi hahari okolo se zavalili od smijeha.
Ima još jedna ali se nesjećam aktera. Neko je bio na tabli i trebo je reći vođu pobune u Engleskoj(trebao je biti Mikel Landa) i sad cini mi se da je Doroslovica šaptala, a ovaj koji je odgovarao je reko Niki Lauda. Nemogu se sjetiti ko je to bio al eto vas pa i to razjasnite.
Inače, Zoran Krndelj je pun tih dogodovština pogotovu za Ivu i Kenana, tipa "Drugarice razrednice konj u razredu" i slično.
Prvo što mi je zaparalo oči je LJubišina ćelka, a sjećate se kakvu je kosu imao, pa podjeli glavu na dvije pole, šiške na očima.......Neznam kolika su mu djeca, jesu li ga zapamtili sa kosom.
Drugo, Harise, nabrojao si nas sviju samo nas nisi po abecedi poredo tako da si me izbacio iz takta kad sam čito spisak. Kod Tafre si stavio zvjezdicu i u prvi mah sam pomislio da je krst( tako se obilježavaju mrtvi)pa sam se malo i iznenadio, a i sjetio sam jednog događaja kad smo mu vraćajući se iz škole ( bili druga smjena) za Dan mrtvih kad je puno groblje bilo zapaljenih svijeća, mi bacili tašnu sa knjigama unutra preko ograde i on nije smio ući da uzme knjige. Tašna je bila dva dana a pošto je padala kiša sve mu knjige uništene. zato nas je optuživo da je zbog nas izgubio godinu. A da ga vidite danas kakav je, bio bi u stanju spavati u groblju i to u otvorenom mezaru, samo kad bi usto onakav sa svojim zubićima, teško onom ko ga vidi.
Nadam se da ovo neće doći njemu u uši, inače ode mi sestra na pazar , po njegovom starom običaju.
Sada ću da se uključim u biranje bisera školovanja. Naime, u zadnjoj klupi do vrata smo galamili na času Istorija umjetnosti, kod Smaje arhaika i on onim svojib krupnim glasom vikne "DOSTA DOLI" a jadnik mislio da je prozvo KOSO, i sta ću, ustanem i po običaju kažem " nisam spreman profesore " ( a kad sam bio). I tako ti ja dobijem keca na glupost a ovi hahari okolo se zavalili od smijeha.
Ima još jedna ali se nesjećam aktera. Neko je bio na tabli i trebo je reći vođu pobune u Engleskoj(trebao je biti Mikel Landa) i sad cini mi se da je Doroslovica šaptala, a ovaj koji je odgovarao je reko Niki Lauda. Nemogu se sjetiti ko je to bio al eto vas pa i to razjasnite.
Inače, Zoran Krndelj je pun tih dogodovština pogotovu za Ivu i Kenana, tipa "Drugarice razrednice konj u razredu" i slično.
December 7, 2007
Nastavniko vijeće
Ovo je slika Nastavničkog Vijeća Gimnazije iz ranih osamdesetih, mislim 84/85.
Mnogi vrijedni pomena nedostaju na tabli, recimo Karadža, Tirovićka, Marićka, Đanešić ... ali ima dovoljno likova da nas natjeraju da malo zagrebemo po sivoj kori zaboravnog mozga. (umalo ne rekog, da zagrijemo stolicu)
Pritisni lijevim dugmetom miša na sliku da je otvoriš u pravoj rezoluciji. Format slike je pristojan, tako da možete izrezati svoje omiljene nastavnike i staviti ih u svoj novčanik ... za one druge, možete uvećati sliku, zalijepiti na karton i plašiti vrane.
Ono što je zastrašujuće je da mnogi nastavnici na ovoj slici imaju puno manje godina nego mi danas... ili puno manje kila... A da ne govorim o puno većim brkovima.
December 6, 2007
Hall of Fame
Došlo vrijeme da isprobamo koliko nas memorija služi.
Ja ću hrabro da istaknem listu učenika (I do IV7), a vi budite slobodni da me ispravite:
- Aljičević Amra
- Barbić Tijana
- Buljubašić Mirsada
- Čengić Emina
- Čović Ranko
- Čurovac Hasan
- Ćirković Suzana
- Delibašić Emir
- Doroslovac Jasmina
- Drašković Dragan
- Dujmović Stela
- Đukić Vesna
- Galić Branislava
- Hadžihasanović Sabina
- Halilbašić Zineta
- Hamzić Mehmed
- Hujić Amra
- Jeličić Jesenko
- Jurković Ivo
- Kazazić Ibrahim
- Korkman Mirala
- Koso Sejid
- Kovačević Nataša
- Kovačević Nermina
- Krndelj Zoran
- Kulenović Aida
- Kulenović Dijana
- Lazić Brankica
- Lazarević Olivera
- Madžar Svjetlana *
- Nekić Aleksandar
- Obradović Biljana
- Obradović Darko
- Pašić Elma
- Petrović Slađana
- Pilav Sanela
- Pranjić Irena
- Prelić Nermina
- Riđanović Aida
- Sarač Admir
- Šabić Nera
- Tafro Senad *
- Terzić Ljubiša
- Trnka Haris
- Vučijak Kenan
- Začinović Edina
Subscribe to:
Posts (Atom)