March 18, 2008

OD ALIFAKOVCA DO SALT LAKE-A


Evo I mane nakon odmora u Salt Lake-u. Ut. Mogu vam reci da mi Blog nedostaje I jedva cekam da malo virnem sta ima. Jos se uvjek uhodavamo poslije ljepota o kojoj se knjige mogu napisati.
Oni koji su imali prilike da skijaju na ovim skijalistima znaju o cemu pricam. A I Haris me malo darnu sa Rezdelijom pa se I ja sjetih nekih momenata iz proslosti.
Znam da smo svi u dusi loko-patrioti (barem malo) I otkako sam ovdje puno puta sam cuo nema skijanja do Jahorine ili Bjeasnice a niko ne govori o prvim koracima I gdje su ucili skijati.i tako se ja sjetih svojih pocetaka, svakako zavisi gdje si odrastao, pa ako si u Opstini Centar I negdje blizu Velikog Parka, vrlo je moguce da su prvi koraci otpoceli bas tu u Velikom Parku ili malo dalje na Betaniji. U mom slucaju odrastajuci u starom dijelu grada Alfakovac je bio mjesto gdje se ljeti igralo lopte a zimi sankalo ili skijalo I tacno se znalo gdje je lokacija za igru zavisno od broja ljudi koji igraju lopte. Ulica u starom gradu je iskoristena do maksimuma, osim regularnog trafika to je I mjesto za igru zavisno od godisnjeg doba I nagiba. Pa ako je ljeto igra se lopte, a zimi na onim sa malo vecim nagibom se sankalo-plazalo I vjerovali ili ne bilo je virtuoza u plazanju. E to su momci koji nisu imali sanke ili ligure, neki ih zovu saonice, oni su imali plasticne cizme kupljene u Jugoplastici sa skinutim sarama na dnu od duge upotrebe ili istopljene na tis sporetu ili naftarici sto manje sara to su brze. Oni su bili najhrabriji da se spuste sa vrha Alfakovca na nogama I da sacuva zivu glavu. Na zalost to su se lomile noge, ruke pa I ja sam imao svoj udio jer sam jednom prilikom slomio ruku na dva mjesta jer sam spucao u gelender, a kako sam spucao, dobro sam I prosao hahaha.Kao sto svi znate na Alfakovcu se nalaze tri groblja od davnina, gdje su uvjek bili mezarovi I nisani a nama kao djeci u zelji da nadjemo pogodno mjesto za igru to I nije toliko smetalo, jer trebaju ti stative a razmak izmedju nisana je bio dovoljan pa zasto ne iskoristiti. I tako zavisno od godisnjeg doba ljeti lopte, jer ona starija raja igraju na ulici a zimi se I skijalo, staza nije bila duga, ali morao si znati stati jer ces udariti u komsijinu ogradu pa eto ti belaja. Svakako da je bilo onih koji su svoje prve skijaske korake ucili na Brusu ili nekim obliznjim izletistima, I kad se nauci stati a I o plugu si nesto cuo hajmo u planine jer tamo nema zime, skijanje se brzo uci nisi blesav da sjedis kuci itd hahahaha kao sto svi vec znate. Tako su neki pocinjali a sad se skijaju u Salt Laku, pa fino ne mogu da vjerujem kako je lijepo, I koliko ljudi samo vode racuna o svemu I zele da ti naprave ugodjaj koji ti ocekujes ta ljubaznost I ophodjenje I jedan odnos sa gostima na pravom nivou.ali opet nesto fali fali da se raspali rostilj na dnu staze kao na Bjelasnici pa da malo predahnes uz pice I raju da malo progovoris sa prvim komsijom u grupi do tebe koji zbog zime skida cevape golom rukom, to sarenilo I druzenje koje se pretvori u dernek a toga nema ovdje I ne mogu se pohvaliti sa tom cinjenicom hahahahah
Svakako da ti to sve platis ali placali smo I tamo, pa se sjetim olimpijade I sleta na kojem sam I sam bio ucesnik a kasnije I na bob stazi u obezbjedjenju, kako je to sve bilo super a danas je to sve druga prica I druga raja kolo vode.
I nakon 4.5 sata leta I iznenadnog propadanja aviona te proucenih ajtel kursija I fatiha, familija nas doceka na aerodromu svi veseli I razdragani jer se nismo vidjeli od prosle godine, A TAKO SMO BLIZU,I ne primjecuju da smo mi radosni sto smo se hairli spustili, pa ih jos jace grlimo I ljubimo.Ja ne znam jel vama bilo tesko objasniti zasto se ne vidate cesce sa prijateljima ili porodicom ali ja sam imao tih pitanja.Kao ono vi ste tu a niko ne razmislja o strahu dok letis I ta 4.5 sahata, dok ja nisam promijenio pricu I malo priblizio njihovom scalu ili mjerilu pa kao upredbu upotrijebio udaljenost izmedju Sarajeva I Moskve te I pitanja stadose jer MOSKVA JE BAS DALEKO HAHAHAHA.I tako poce nas odmor a vrijeme je bilo izmisljeno plavo nebo I bijeli snijeg a tereni kao da su mene pitali kako da ih naprave.
Staze se uredjuju non stop a snijeg koliko god da je utaban jos uvjek skripi pod pritiskom jer je suh.Za svakoga ono sto zeli moze da nadje od vratolomija do laganih staza ili lijepih restorana sa dobrim pogledom.
Salt Lake me malo podsjeca na Sarajevo jer je okruzen planinama koje su zimi prekrivene snijegom prava razglednica a u gradu ga za divno cudo nema a sva skijalista su dvadesetak minuta od grada ima ih negdje oko pet sest mi smo bili na Kanjonima (canyons) I na Wolf Mountain to je mjesto za porodicu gdje se svi druze I vesele snijegu pravo lijepo I intimno a moze se I lijepo skijati. Jedno jutro mi se spremismo na skijanje kad na parkingu samo desetak auta. I mi koji skijamo obradovasmo se da nema puno raje
I da cemo se naskijati, kad primjetismo cudne poglede I upitnike iznad glava nasih supruga koje ne skijaju ili nisu tako dobri skijasi kao pa sta ako nema nikoga, I kako objasniti to situaciju, I ja uzeh stvari u svoje ruke da objasnim, zamisli SALE 90% u nekoj od prodavnica a ti si jedina u tom trenutku prisutna I dabome smijeh na licu jer osjetise zadovoljstvo I razumjese sve u par rijeci hahaha. I sta da kazem sve je perfektno divno I mi se iskijasmo pravo ali mi znamo da nesto opet fali……………hm

3 comments:

  1. Hajde, baš lijepo da ste se fino proveli. Ko je blesav da sjedi kući. Posebno nakon tornada.
    Fino si ovo napisao. Dobro si pomenuo Betaniju - moj boot camp, 1967., na skijama iz Vojnog otpada.
    Mi smo stariji ove sezone izašli na skijanje samo dvaput. Parkinzi malo posjećeniji od tog u STL - 40 sati vožnje i 20 parkiranja.
    Trebao si na ovaj video nasnimiti Stenmarkovu reklamu: doudžite u mouju škoulu skianja...

    ReplyDelete
  2. Ih bas vas briga sto je kod nas do neki dan bilo 42 u hladu, a sad zahladilo na samo 30 pa mi procurio nos od zime. Samo izazivate sa ovim skijanjima i bijelim HLADNIM snijegom nas koji gledamo crvenu zemlju, pijesak i pokoji eukaliptus. A da ne spominjem sramotu da sam prvi cas skijanja uzela u cetrdeset petoj, na Novoj Zelandi (sto kazu mnogobrojni Dalmosi). Hajde sto su mi se smijala moja djeca, nego i ostalih dvjesta ljudi oko mene. Zato sasvim razumijem tvoju zenu sto joj je drago sto nema ljudi na stazama. Od proslog septembra (kraj sezone u NZ) te prazne su mi najdraze!

    ReplyDelete
  3. PRAZNE SU MI NAJDRAZE HAHAHAHA
    Sanela samo da ti kazem da snijeg i sada pada, jutros ga je na ulicama Salt Lake-a bilo oko 30 cm. Ne pamti se da je bilo ovoliko snijega. A sto se tice skijanja, smijanja je bilo i bice i svi smo kroz to prosli samo treba istrajat a na kraju krajeva ko ih sisa nek se smiju bitno je da ti uzivas i da je tebi lijepo.
    Evo da ti ispricam moj prvi pokusaj skijanja na vodi na nasem plavom Jadranu to je bilo neke 91-92 na Pagu, gdje sam se ja okurazio da probam i nakon bezbroj pokusaja koji su u pravom smislu pretoceni u jednu pozorisnu predstavu ili u najmanju ruku skec Benny Hill-a, gdje sam imao osjecaj da me cijela plaza gleda, i na kraju kad sam uspio da se izvucem iz vode na jedvene jade, (kao da izvlacis armaturu iz betona) cijela plaza je bila na nogama uhuh uhuhuihuh i ja mislim da svi koji su bili u to vrijeme na godisnjem ce pamtiti to po mom prvom pokusaju hahaha

    ReplyDelete