March 17, 2008

Razdelija

Kad se jednom obreneš na ovom Sjevernoameričkom kontinentu, prvo uočavaš sve razlike u odnosu na na one stvari sa kojima si odrastao: putevi su širi, semafori su iza raskrsnice, usisivači i mašine za veš izgledaju kao iz crtanih o Tomu i Jerryju … onda za par mjeseci sve to postane svakodnevica i počneš da tragaš za stvarima koje te mogu vratiti u tvoju prošlost, sa kojima si siguran i komotan. Nađeš “naš” film, CD i knjigu u lokalnoj biblioteci, kupiš u nekom Istočnoevropskom granapu (gradska narodna prodavnica za neupućene) flašu Vranca, Krašove napolitanke i Radensku, onda nađeš neki “pravi” bosanki dućan izlijepljen plakatima Subhije Šehović i Rize Hamidovića… tamo se snabdiješ ćevapima, Sarajevskom pivom, Visočkom kafom i suhim mesom, još kad na derneku odvrneš Harisa Džinovića ili Kemicu za mješovito društvo, sreći nema kraja. Melankoliju možeš nožem rezati.
Ima i nekih razočarenja u tom traženju, posebno kad skontaš da su neki vicevi u koje si se kleo samo prepričani sa nekog univerzalnog jezika, vjerovatno od strane sarajevskih “odličnih đaka” koji su ovdje dolazili da voze Šipadov namještaj, sa Istoka na Zapad, u zlatna vremena i onda na Jahorini vješto u pričama izmjenjivali lokalnog Mike-a and Ike-a u Muju i Sulju (ili nedajbože Hasu).
...
Vremenom se nehtijući integrišeš, i dalje se jede nešto što bi se moglo nazvati Mediterranean Cuisine, pije domaće (mislim Washingtonsko) crno vino i na parties sluša bossanova ili neki world mix tipa Budha Bar. Ali još uvijek pokučavaš da nađeš nešta svoje, autentično Bosansko, što ovim ljudima promiče pred očima.
I ja se jednom tako zagledam u svoju baštu, onako potkraj aprila jedne godine. Uz sve što smo kupili sa kućom, ističu se dva divna drveta što cvjetaju već početkom marta. Pogledam izbliza, ovo jedno je trešnja, višnja, šta li... a ovo drugo - nije trešnja a nije ni šljiva. Hajde da probam, neću se otrovati. Zagrizem, a ono prepoznatljivi kiseli ukus eksplodira mi u ustima. Mmmm. Razdelija! Đe me nađe! Usred dubokog sjevera, na kraj svijeta nađem ja, u svojoj bašti, pravu pravcatu bosansku razdeliju. Naravno, ostatku mnogobrojne bosanske komune je postojanje razdelije manje bitno koliko sam naziv. Nije razdelija nego rezdelija. Ti ćeš me učiti, to je dženerika. Nije raja nego zerdelija. Ih, bjelica, koščica... Pitam jarana Turčina: dženera, Grk potvrđuje: dženera, no doubt about it. Niko neće da ih jede kad prezrenu, naravno, ali se im se navadim na kosti dok su još kisele. Razdelija nego šta. Komšija naravno ima teoriju da je to autentična Američka šljiva divljaka, potnatija kao prunus americana iliti American Plum. Kontam, nemaš pojma, možeš ti mislit' šta hoćeš. Razdelija je pa crkni.
I uzmem ‘vako onu razdeliju i smažem je dok si rek’o uš. Čiča miča gotova priča.

3 comments:

  1. Eto, dobi ti svoju rezdeliju! Svidja li se djeci (ili se cude od kuda toliko tvoje odusevljenje)?

    Ja se jos uvijek zapitam sta je to tako u nama pa nam je od samog postojanja rezdelije toliko vaznije kako ce se ona imenovati (od Amerikanaca me to ne cudi; oni su i tako u svemu "svoji" - struja, mjerne jedinice, eto ta prisvojena vockica... da ne pricam o potrebi za "number one" pozicijom). Ali mi...

    ReplyDelete
  2. Evo me, Brankice,
    Danas nadjoh u IKEI sok od zove.
    Sambucus Nigra iliti elderberry se ovdje kaze ali nikom necu od nasih da spominjem jer bi se odmah posvadjali oko imena: nije zova nego zoha, ma jok neko zohva, baz, baza, bazgovina, crna bazga, bukas, abdovina, marulja ili mozda zovika.
    Sok je dobar, preporucam.

    ReplyDelete
  3. Zova sok iz Ikee - pila, ali svakako hvala na preporuci. Valjda je to bila jedna od onih informacija koje se prenose sa porodoce na porodicu kod useljenja: namjestaj (i zova sok)IKEA, plastikanerija Wal-Mart ili Target, pavlaka "taka i taka"...
    Dobar sok. Uvijek sam voljela mamin sok od zove i ruze, a Eminina mama je pravila strasno dobar sok od mrkve. Zna li iko sta je sa Eminom?

    ReplyDelete