Dragi prijatelju,
nakon 2 mjeseca tek sad otvorih postu i vidim tvoju poruku ovaj momenat; ne ljutite se na mene svi redom,ne brinite se za mene ,ali imam zdravstvene probleme koji su otpoceli bukvalno 1.januara! Mozes li zamisliti?! Umjesto da taj dan otputujem u Aziju, kako sam bila uplatila i isplaniralaza praznike, ja sam se neocekivano nasla na operaciji a nakon mjesec dana i na drugoj!Jos tezoj!!! I sada smirujem posljedice istih i to je jedini razlog mom neucestvovanju u druzenju.Nadam se opravdan?O detaljima,ljekarskim greskama u dijagnosticiranju ne bih sada...nemam zivaca...ali obecavam se socijalno aktivirati i nadoknaditi sve propusteno namah po popravku svega sto je zakrcilo u meni,ha ha ha... Topli zagrljaj,pozdrav od mene.
Želim ti brzi oporavak. Nadam se da nije puno ozbiljno i da će proći bez velikih posljedica. Topli pozdrav iz probeheralog i kišovitog Seattlea.
ReplyDeleteDraga Mirela,
ReplyDeleteTako mi je bilo drago da vidim tvoju poruku. Niko mi nije znao reci sta se s tobom desava, osim da si u Moskvi. Nadam se da su svi ti zdravstveni problemi sada razrijeseni i radujem se novim vijestima od tebe.
Draga Mila,
ReplyDeleteNadam se da si na dobrom putu da se potpuno opravis. Sjecam se naseg kratkog susreta na Sarajevskom aredromuy prije par godina i mog odusevljenja da se nisi promijenila ni trunku. Jedini dokaz naseg starenja bio je "mali" Macin sin!
Topli pozdravi iz jos uvijek hladnog Minneapolisa i najiskrenije zelje za ozdravljenje,
od Sese
Zelim ti da se sto prije oporavis i sto prije zaboravis dva protekla ruzna mjeseca, da ih zamijene neka lijepa i radosna dogadjanja.
ReplyDeleteEvo mene sa malim (podobrim?) zakasnjenjem, ali nadam se da mi neces zamjeriti, jer za dobre zelje, kazu, nikad nije kasno. Nisam svracala na blog neko vrijeme,( bila i adresu bloga zaboravila, pa mi Dijana pomogla) mnogo se toga izdesavalo i napisalo, a ja bih sve da procitam. I sve onda nekako u skokovima i pisem, i citam, i pisem...(A zadnjih godina sve tako i bi, u skokovima i sa zakasnjenjima, ali, eto, ono sto je vazno uvijek nadje svoj put.)
ReplyDeleteZao mi je sto si se toliko napatila i zelim ti svim srcem da se sto prije oporavis i zaboravis svu tu muku.
Nas zadnji susret je bio davno u parku ispred Ekonomskog fakulteta. Cini mi se da si tad vozila kolica sa dijetetom... ili je to bila Aida sa malim Osmanom u kolicima, a ti si bila bez kolica...koja li je ono imala kolica...o, memorijo, gdje ce ti dusa...
Nego, ozdravi brzo, pa da budes sa nama vise.